Veliki car (Anax imperator) jedno je od naših najvećih vretenaca.
Pripada redu Odonata (vretenca), podredu Anisoptera (debelostruka vretenca), porodici Aeshnidae (kraljevska vretenca). Odrasle jedinke dugačke su 8 cm, s rasponom krila do 11 cm.
Oprsje mužjaka je zeleno, a zadak plav s tamnim oznakama, dok su ženke nešto zelenije. Velike složene oči odraslog vretenca smještene su postrance i većim se dijelom dodiruju na tjemenu (kod debelostrukih vretenaca oči se dodiruju, kod tankostrukih su odijeljena zatiljnom prečkom). Pokretnom glavom i izbočenim očima vretence vidi u svim smjerovima i izdaleka uočava plijen. Osim složenih očiju, ima i tri jednostavna oka smještena uz rub tjemena.
Veliki car razmnožava se na više tipova staništa sa stajaćom ili sporo tekućom vodom (bare, kanali, jezera, rijeke, lokve itd.), no važno je da vodene površine obiluju vegetacijom. Za razliku od leptira, koji u razvoju prolaze potpunu preobrazbu u četiri stupnja, vretenca prolaze kroz nepotpunu, pa njihov razvoj obuhvaća samo tri stadija: jaje, ličinka ili nimfa i odrasli kukac ili imago (dakle, nema kukuljice). Ženka velikoga cara jaja polaže uz vodeno bilje, na topla i osunčana mjesta. Ličinke se izliježu za oko 3 tjedna i žive u vodi. One su, kao i odrasli oblici, grabežljivci i hrane se praživotinjama, maločetinašima, kolnjacima, puževima, drugim ličinkama, punoglavcima i ribljom mlađi. Ličinke se više puta presvlače, a u međurazdobljima rastu i razvijaju se. Ujesen ličinka ulazi u dijapauzu tj. stadij hibernacije u kojem prezimljuje. U odrasli oblik preobražava se u proljeće ili u rano ljeto sljedeće godine. Razvojni put od ličinke do odraslog oblika može trajati 1 – 2 godine, ovisno o klimatskim i drugim uvjetima na staništu.
Nakon posljednjeg presvlačenja slijedi preobrazba ličinke u odrasli oblik. Uoči preobrazbe ličinka češće izviruje iz vode i počinje mijenjati način disanja, prilagođavajući se udisanju atmosferskog kisika. Potom izlazi iz vode, pričvršćuje se za biljku, nadima prsa i otvara kožu na leđima. Kroz taj otvor izlazi odrasli oblik vretenca; prvo oprsje i glava, zatim noge i na kraju zadak. Do spolne zrelosti proći će još oko dva tjedna, pri čemu ženke sazrijevaju nešto sporije od mužjaka. Tijekom parenja, mužjak hvata ženku na specifičan način, tako da se spolni otvor ženke spaja sa spolnim ustrojem mužjaka. Odmah nakon oplodnje ženka polaže jaja u vodu, uz vodeno bilje, pri čemu je mužjak gotovo nikada ne prati. Mužjaci su vrlo teritorijalni, agresivni prema drugim vretencimna i neumorni u kontroli svojeg teritorija. Vretenca su aktivna u toplijem djelu dana, a noću i za hladnijeg vremena miruju.
Veliki car je u Hrvatskoj i Europi široko rasprostranjena vrsta i za sada nije ugrožen (LC).
Vretenca su najvećim dijelom svog životnoga ciklusa vezana za vodena staništa, a to su najugroženiji stanišni tipovi, radi čega su i vretenca potencijalno ugrožena. Od 70 vrsta vretenaca u Hrvatskoj, njih 36 je svrstano u neku od kategorija ugroženosti većeg ili manjeg rizika.
Vodeni ekosustavi nužni su za opstanak vretenaca!
Tekst i fotografije: Luka Hercigonja
O autoru:
Luka Hercigonja biolog je amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
