Iako manji od grabljivica, rusi svračak (Lanius colurio) opasan je lovac koji svoj plijen napada na trnju.
Ova je ptica dugačka 16 – 18 cm i tek je malo veća od vrapca. Mužjaka lako prepoznajemo po kestenjastosmeđim leđima i svijetlom trbuhu s malo ljubičaste nijanse. Dugačak je rep crn s bijelim obrubom, a glava je siva, s crnom očnom prugom kao u razbojnika. Ženke su smeđe i bez očne pruge. Noge su i pandže jake, a ističe mu se jak, pomalo kukast i zašiljen kljun kojim hvata i ubija veći plijen jednim udarcem po glavi. Vreba na istaknutu mjestu s dobrim pregledom okoliša i kad uoči plijen, obrušuje se na njega. Lovi beskralježnjake na tlu, a može i u zraku progoniti kakva letećega kukca. Lovi i ptice, manje sisavce, guštere. Za vrijeme obilja stvara “smočnice” na drveću, odnosno nabada plijen na trnje te ih poslije dovršava.
Rusi svračak traži otvorena staništa za lov te grmlje ili rubove šuma gdje podiže gnijezdo. Gradi ga skrivenog u trnovitu grmlju, od grančica, korijenja i trave, a oblaže mekšom mahovinom, lišajevima, dlakom i sl. Mužjak tijekom udvaranja izvodi ples i hrani partnericu. Ženka polaže 5 – 6 jaja na kojima sjedi oko dva tjedna. Ptići potom u gnijezdu ostaju do dvadeset dana. Slični su ženki, ali su jače ispjegani. Svračci imaju jedan polog u godini, a ujesen odlaze na jug da bi se vratili potkraj travnja.
U Hrvatskoj se još gnijezdi sivi svračak i riđoglavi svračak, obje selice, a veliki svračak dolazi samo na zimovanje.
O autoru
