Iako manji od grabljivica, rusi svračak (Lanius colurio) opasan je lovac koji svoj plijen napada na trnju.
Rusi svračak je dugačak 16 – 18 cm i tek je malo veća od vrapca. Mužjaka lako prepoznajemo po kestenjastosmeđim leđima i svijetlom trbuhu s malo ljubičaste nijanse. Dugačak je rep crn s bijelim obrubom, a glava je siva, s crnom očnom prugom kao u razbojnika. Ženke su smeđe i bez očne pruge. Noge su i pandže jake, a ističe mu se jak, pomalo kukast i zašiljen kljun kojim hvata i ubija veći plijen jednim udarcem po glavi. Vreba na istaknutu mjestu s dobrim pregledom okoliša i kad uoči plijen, obrušuje se na njega. Lovi beskralježnjake na tlu, a može i u zraku progoniti kakva letećega kukca. Lovi i ptice, manje sisavce, guštere. Za vrijeme obilja stvara “smočnice” na drveću, odnosno nabada plijen na trnje te ih poslije dovršava.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Rusi svračak traži otvorena staništa za lov te grmlje ili rubove šuma gdje podiže gnijezdo. Gradi ga skrivenog u trnovitu grmlju, od grančica, korijenja i trave, a oblaže mekšom mahovinom, lišajevima, dlakom i sl. Mužjak tijekom udvaranja izvodi ples i hrani partnericu. Ženka polaže 5 – 6 jaja na kojima sjedi oko dva tjedna. Ptići potom u gnijezdu ostaju do dvadeset dana. Slični su ženki, ali su jače ispjegani. Svračci imaju jedan polog u godini, a ujesen odlaze na jug da bi se vratili potkraj travnja.
U Hrvatskoj se još gnijezdi sivi svračak i riđoglavi svračak, obje selice, a veliki svračak dolazi samo na zimovanje.
O autoru
