Morski puževi golaći su mekušci bez kućice. Ovi mali simpatični morski puževi neobičnog izgleda najraznobojnija su stvorenja na našem planetu.
tekst: Marinko Babić, fotografije: Marinko Babić i Goran Butajla
Puževi (Gastropoda) su najbrojnija skupina mekušaca (Mollusca) koji su za razliku od glavonožaca (Cephalopoda) i školjkaša (Bivalvia), osim mora i slatkih voda, uspjeli nastaniti i kopno. Posebnu pažnju ronilaca i podvodnih fotografa privlači red gološkržnjaka (Nudibranchia) koji su poznatiji kao puževi golaći. Ovi mali simpatični morski puževi neobičnog izgleda su najraznobojnija stvorenja na našem planetu. Oblik tijela im je vrlo različit, a najčešća veličina je svega 1 do 3 cm. Na glavi imaju rinofore, ticala kojima prikupljaju podatke o okolini (miris, okus) i mogu ih po potrebi uvući. Ispod rinofora nalaze se jednostavne oči koje mogu razabrati tek nešto više od svjetla i tame.
Pošto nemaju kućicu koja bi im pružila utočište i sigurnost, puževi su razvili druge načine zaštite od grabežljivaca. Neke vrste su se bojom i oblikom prilagodile okolini tako da ih je gotovo nemoguće primijetiti. Suprotno njima, druge vrste su se potrudile da svojim jarkim bojama budu što uočljiviji. Na taj način upozoravaju potencijalne predatore da su otrovni ili neukusni. Tako su boje postale njihovo glavno oružje u obrani od neprijatelja. U ždrijelu puževa se nalazi poseban organ za usitnjavanje hrane koji se zove trenica ili radula. Hrane se spužvama, moruzgvama, obrubnjacima, mahovnjacima, a kod nekih vrsta je zabilježen čak i kanibalizam. Često pohranjuju otrovne tvari iz organizama kojima se hrane kako bi se zaštitili od neprijatelja. Unatoč brojnim mjerama zaštite, puževi golaći nisu imuni na grabežljivce. Njima se hrane rakovi, zmijače, vlasulje i druge vrste puževa golaća.
Na stražnjem dijelu tijela jedne skupine puževa golaća nalaze se sekundarne škrge, koje izgledaju kao perjanica i mogu se po potrebi uvući. Druga pak skupina nema tu perjanicu, ali zahvaljujući brojnim izraslinama (cerata) imaju veliku površinu tijela koja im služi za izmjenu plinova. Po ovim prilagodbama puževi golaći su i dobili znanstveno ime Nudibranchia (latinski nudus– gol, grčki branchia-škrge). Puževi golaći su dvospolci, imaju reproduktivne organe oba spola, ali nemaju mogućnost da sami sebe oplođuju pa im je za produženje vrste ipak potrebno pronaći partnera.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Jaja polažu u velikom broju u obliku želatinoznih spirala na kamenje i morske biljke. Životni vijek ovih nježnih morskih stvorenja je kratak. Iznosi od nekoliko tjedana do godinu dana. Pojavljuju se u svim oceanima, do sada je otkriveno preko 3000 vrsta. Najviše im odgovaraju plitke vode toplih mora, gdje su najbrojniji. U Jadranu je do sada otkriveno stotinjak vrsta. Većina živi na morskom dnu (bentos), a neke vrste žive u slobodnoj vodi (pelagijal). Najčešći su na dubinama 1 do 30 m.
VRSTE:
Cratena peregrina
Tijelo mu je mliječno bijele boje, između rinofora i ticala ima dvije narančaste mrlje. Naraste do 3 cm dužine, živi na dubinama 5 – 50 m. Hrani se obrubnjakom (Eudendrium), žarne stanice koje pojede pohranjuje u vrhovima cerata koje mu služe za obranu i svojim jarkim bojama signaliziraju da nije jestiv. Rasprostranjen je u Sredozemnom moru i uz obližnje obale Atlantika.
Dendrodoris grandiflora
Tijelo ovog puža prošarano je sivo-smeđim mrljama. Na rubu plašta ima radijalne pruge koje ga razlikuju od sličnog puža Dendrodoris limbata koji ima žutu ili bijelu liniju paralelnu sa rubom plašta. Ima dobro razvijenu škržnu rozetu i rinofore koje po potrebi uvlači. Naraste do 10 cm, živi na tvrdom dnu, najčešće ispod kamenja i među spužvama na dubini do 30 m. Rasprostranjen je u Sredozemnom moru i uz obližnje obale Atlantika.
Dendrodoris limbata
Puž je promjenjljive boje, najčešće smeđ, prošaran žutim ili narančastim uzorkom, ali može biti i potpuno crn ili tamno smeđ (kao primjerak na slici). Na rubu plašta ima bijelu ili žutu traku, što ga razlikuje od slične vrste Dendrodoris grandiflora. Naraste do 8 cm, ima veliku škržnu rozetu smještenu sasvim pozadi. Hrani se spužvama roda Suberites. Živi na pješčanom dnu na dubinama 3-30 m. Endemska je vrsta Mediterana.
Dondice banyulensis
Osnovna boja puža je blijedo narančasta, koja na vrhovima cerata prelazi u žarko narančastu. Specifične bijele pruge se protežu duž cijelog tijela. Središnja između prstenastih rinofora i dvije bočne ispod ruba cerata. Unatoč atraktivnom izgledu i veličini (naraste do 7 cm), ovaj endem Sredozemlja ostao je nezapažen sve do 1960 godine, kada su ga Portmann i Sandmeier prvi opisali kao novu vrstu. Puž se hrani žarnjacima iz roda Eudendrium, živi na dubinama 5-50 m.
Felimare orsinii
Tijelo puža je tamno plave boje s tri uzdužne bijele linije (jedna na sredini leđa i dvije uz rub plašta). Rinofori su koso listićasto narebrani. Naraste do 1,5 cm, hrani se spužvama iz roda Cacospongia. Izrazito je mediteranska vrsta, obitava na dubinama 5-30 m.
Felimare picta
Fotografija: Goran Butajla
Najveći je predstavnik roda Hypselodoris u Sredozemlju i može narasti do 12 cm. Plašt mu ne prekriva cijelo tijelo, ima oblik kovrčave perjanice i završava odmah iza škržne rozete. Osnovna boja, kao i boja i oblici šara su vrlo varijabilni. Rasprostranjen je u Sredozemnom moru i cijelom Atlantskom oceanu. Hrani se spužvama Dysidea fagilis, Ircinia fasciculata i Peraplysilla spinifera. Živi na sjenovitim stijenama na dubinama do 50 m.
Felimida luteorosea
Fotografija: Goran Butajla
Uobičajena veličina puža je između 2 i 3 cm. Njegova markantna obojenost koja se sastoji od žarko žutih pjega na ružičastoj ili ljubičastoj podlozi olakšava identifikaciju i čini ga jednim od najljepših mediteranskih puževa golaća. Najčešće ga nalazimo na sjenovitim stijenama ili u livadama posidonije na dubinama 10-15 m. Hrani se spužvama Aplysilla rosea i Spongionella pulchella.
Flabellina affinis
Fotografija: Goran Butajla
Osnovna boja tijela je ljubičasta, brojna cerata se granaju iz plašta u obliku snopova. Najčešće je nalazimo na obrubnjaku (Eudendrium) kojim se i hrani. Žarne stanice koje pojede pohranjuje u vrhovima cerata koje joj služe za obranu i svojim jarkim bojama signaliziraju da nije jestiva. Tijelo joj je prozirno tako da se u unutrašnjosti može vidjeti crvenkasta probavna cijev. Rinofori su dugački sa svojstvenim prstenastim izraslinama – lamelama. Naraste do 3 cm dužine, živi na dubinama 3–30 m.
Flabellina ischitana
Ima djelimično prozirno tijelo ljubičaste boje i dugačke, narebrane rinofore. Na plaštu su raspoređena stabalaca iz kojih se granaju dugačke izrasline (cerata) narančasto crvene boje sa bijelim vrhovima po čemu se najlakše razlikuje od slične vrste Flabellina affinis. Živi na tvrdim dnima, na sjenovitim mjestima gdje ima obrubnjaka (Eudendrium) kojim se hrani. Žarne stanice koje pojede pohranjuje u vrhove cerata čije žarke boje upozoravaju potencijalne predatore da nije jestiva. Naraste do 3 cm, živi na dubinama 5-30 m.
Flabellina pedata
Fotografija: Goran Butajla
Puž je sličan prethodnim vrstama F. ischitana i F. Affinis od kojih se zazlikuje po rinoforima koji nisu narebrani i po tome što mu cerata izrastaju direktno iz plašta, a ne iz stabalaca. Kao i prethodne vrste, hrani se žarnjacima iz roda Eudendrium, čije žarne stanice odlaže u cerata, što ga štiti od neprijatelja. Naraste do 5 cm, živi na dubinama do 30 m, rasprostranjen je u Sredozemnom moru i uz istočne obale Atlantika sve do Norveške.
Janolus cristatus
Puž je karakterističnog izgleda sa brojnim poluprozirnim leđnim izraslinama mjehurastog oblika. Među valjkastim, koso narebranim rinoforima ima neobičan izraštaj specifičan za ovu vrstu. Po cijeloj dužini leđa ima bijelu traku. Obitava na dubinama 5-25 m, naraste do 8 cm, hrani se mahovnjacima roda Bugula. Rasprostranjen je u Sredozemnom moru te uz istočne obale Atlantika od Norveške do Maroka.
Peltodoris atromaculata
Tijelo ovog puža je bijelo, posuto smeđim ili crnim pjegama različite veličine. Ima kratke bijele rinofore i škrge (sa 6 do 9 škržnih pera) koje po potrebi uvlači. Hrani se isključivo spužvom Petrosia ficiformis, naraste do 5 cm. Najčešće ga nalazimo na donjim dijelovima grebena izloženih utjecaju jakih valova na dubinama 5-50 m. Rasprostranjen je u sredozemnom moru i uz obližnje obale Atlantika.
Phyllidia flava
Fotografija: Goran Butajla
Puž ima ovalno, valkasto tijelo prekriveno debelim plaštom koji je posut brojnim bijelim i žutim bradavičastim izraslinama. Nema škržnu rozetu, škržni listići su smješteni bočno ispod ruba plašta, a rinofori su mu najčešće uvučeni. Obitava na dubinama 20-100 m, uglavnom se zadržava na spužvama rodova Acanthella i Axinella, naraste do 5 cm. Endem je Mediterana.
Platydoris argo
Ima vrlo spljošteno, ovalno tijelo crveno narančaste boje. Plašt je široki i hrapav sa valovitim rubovima. Škržnu rozetu i rinofore može po potrebi uvući u plitke džepove na plaštu. Hrani se spužvom Crambe Crambe, može narasti do 10 cm. Obitava na dubinama do 15 m, rasprostranjen je u Sredozemnom moru i uz obližnje obale Atlantika.
Polycera quadrilineata
Za vrstu Polycera quadrilineata svojstvena su četiri ticala iznad usta, dvije izrasline smještene pokraj škržne rozete te četiri uzdužne žute linije. Tijelo je u osnovi bijelo, poluprozirno sa crnim površinama na plaštu. Hrani se mahovnjacima, obično naraste do 2 cm. Živi na dubinama 1-30 m, rasprostranjen je duž istočne obale Atlantika i u Sredozemnom moru.
Rostanga rosi
Ima ovalno tijelo narančaste ili narančasto crvene boje sa bijelim prstenastim mrljama na plaštu, naraste do 2,5 cm. Na stražnjem dijelu plašta ima škržnu rozetu koja se sastoji od 6 ili 7 škržnih pera koje kao i rinofore može po potrebi uvući. Živi na kamenitom dnu među spužvama i algama na dubinama do15 m. Hrani se spužvom Clathria gradalis. Rasprostanjen je u Sredozemnom moru te duž atlantske obale Francuske, Španjolske i Portugala.
IZVORI:
Turk, T., Pod površinom Mediterana, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
Lerman, I., Harlekini Jadrana, National Geographic Hrvatska 11/2009, Adria media, Zagreb, 2009.
Zavodnik, D. i A. Šimunović, Beskralješnjaci morskog dna Jadrana, IP Svjetlost, Sarajevo 1997.
http://opistobranquis.info/en/
http://dalibor-andres.from.hr/index.htm
http://www.colourlovers.com/blog/2008/07/17/nudibranchs-the-most-colorful-creatures-in-the-world/
http://ngm.nationalgeographic.com/2008/06/nudibranchs/holland-text
http://simple.wikipedia.org/wiki/Nudibranch
http://www.seaslug.org.uk/nudibranchs/
O autoru
