Jesen je i na Paklenici lijepa. Ovaj nacionalni park se tada okiti u rumene boje, naročito javori uz potok.
Potok Paklenica duboko se usjekao u južni Velebit, stvarajući dugačku oazu vegetacije i vode, ali i mnoge geološke oblike. U njemu su se stoga nastanile razne životinje i biljke, a zbog tih vrijednosti, to je područje proglašeno Nacionalnim parkom Paklenica.
Velebit je golemo prostranstvo krša, posebice njegova primorska strana. Kada u ljetnim podnevima nemilosrdno zapeče sunce, za ljude nastaje pakao. Uza sve to, kronično nedostaje vode, a rijetki izvori škrti su i lako presuše. Postoji, međutim, dio Velebita na toj primorskoj strani gdje vode i hlada ne nedostaje. To je Paklenica, jedan od osam naših nacionalnih parkova.
Kako nacionalni park Paklenica seže od morske obale pa sve do najviših vrhova Velebi tako se u jednom danu mogu proći sve faze jeseni. Od rane, još uvijek zelene jeseni u podnožju do žutih boja u sredini kanjona, crveno-smeđih listova bukve pozne jeseni pod kamenim rovom ove planine do već otpalog lišća na najvećim visinama.
Na žalost, ove su jeseni kiše slabo padale pa je potok slabašan i presušio u značajnom dijelu donjeg toka.
O autoru
