Bogomoljka je jedna od najzanimljivijih kukaca na svijetu. Saznajte gdje živi, čime se hrani i zašto su bogomoljke važne za prirodu i čovjeka.
Bogomoljka (Mantis religiosa) jedan je od najprepoznatljivijih i najzanimljivijih insekata Europe, pa tako i Hrvatske. Njena elegantna zelena boja, osebujan stav prednjih nogu nalik na molitvu i iznimna brzina u lovu čine je pravim simbolom prirodne kamuflaže i grabežljivosti. Iako na prvi pogled djeluje mirno i krhko, bogomoljka je vrhunski predator u svijetu kukaca – strpljivo čeka svoj plijen, a zatim ga u djeliću sekunde hvata snažnim prednjim nogama.
Kako izgleda bogomoljka?
Bogomoljka je jedan od najvećih kukaca u Hrvatskoj – odrasli primjerci često dosežu pet i više centimetara duljine. Tijelo joj je duguljasto i vitko, a na glavi se ističu velike složene oči i duga ticala prepuna osjetila. Ono što je čini prepoznatljivom jesu njezine prednje noge: uvijek su skupljene u položaj koji podsjeća na molitvu, pa otuda i ime.
Bogomoljka može poletjeti kada osjeti prijetnju, no to nije brz i akrobatski let poput pčela ili vretenaca. Njezina velika krila nalik na jedra omogućuju joj da u jednom potezu preleti s trave na grm ili s jedne stabljike na drugu. Ipak, većinu vremena provodi u zasjedi, mirno čekajući plijen.
U prirodi je bogomoljku iznenađujuće teško uočiti. Zelena boja savršeno je kamuflira među travama, a ujesen se često pojavljuju i smeđe jedinke koje se stapaju s uvelim lišćem. Čak i kada znamo gdje je sletjela, pogled nam je lako može „pobjeći“ jer ostaje nepokretna, oslanjajući se na svoju mimikriju.
Njezina sposobnost skrivanja nije samo trik za lov, nego i obrana od predatora. Danju se skriva od ptica i većih kukaca, dok je noću u opasnosti od šišmiša koji je mogu pronaći pomoću eholokacije.
Čime se hrani bogomoljka?
Osim što je vješta u skrivanju, bogomoljka je i nemilosrdni grabežljivac. U svijetu kukaca izaziva strah i trepet, a njeno najsnažnije oružje su prednji udovi – veliki, pokretljivi i oboružani oštrim zupcima poput sitne pile. Kada jednom zgrabi plijen, najčešće pčelu, osu, leptira ili skakavca, bijeg više nije moguć.
Za razliku od stršljena ili brzih grabežljivaca, bogomoljka ne lovi jurnjavom. Ona se oslanja na strpljenje i mimikriju – nepomična stoji, nalik travci ili grančici koju ljulja vjetar. Malo-pomalo približava se žrtvi, a zatim u djeliću sekunde eksplozivno skoči i prednjim nogama stegne nesretnog kukca.
U tom smrtonosnom zagrljaju slijedi posljednji čin: plijen biva proždran živ, počevši najčešće od glave. Bogomoljka jede polako, a svaki zalogaj je podsjetnik da priroda, uza svu ljepotu, nosi i prizore surove borbe za opstanak.
Smrtonosno parenje bogomoljki
Razmnožavanje bogomoljke
Ništa manje dramatičan od lova nije ni svijet razmnožavanja bogomoljki. Mužjak je uvijek osjetno manji i slabiji od ženke, ali unatoč tome mora skupiti hrabrost i pokušati se pariti. Kada pronađe partnericu, čvrsto je obgrli kako bi spriječio rivale da se umiješaju, no istodobno je stalno na oprezu.
Razlog za taj oprez krije se u glasovitom ponašanju bogomoljki: ženka je tijekom parenja vrlo agresivna. Za razvoj jaja potrebno joj je mnogo proteina, pa priroda nudi neobičan, ali učinkovit izvor – vlastitog partnera. U nekim slučajevima ženka nakon parenja, a ponekad čak i za njegova trajanja, počne proždirati mužjaka, počevši od glave. Na taj način osigurava sebi dovoljno hranjivih tvari za uspješan razvoj potomstva.
Ovaj oblik spolnog kanibalizma možda zvuči okrutno, ali u prirodi ima jasnu svrhu: omogućuje ženkama da iznesu stotine jaja iz kojih će se izlegnuti nova generacija bogomoljki. Mužjak tako, iako tragično, pridonosi opstanku svoje vrste na dva načina – genetski i nutritivno.
Životni ciklus bogomoljke
Nakon parenja, ženka bogomoljke polaže jaja u posebnu pjenušavu masu koja se na zraku brzo stvrdne u čvrstu kapsulu – ooteku. Ta ooteka služi kao zaštitni „inkubator” u kojem jaja prezimljuju. Može ih biti i više stotina, a pričvršćene su za stabljike, grančice ili zaklonjena mjesta u visokoj travi i grmlju.
Kada dođe proljeće, iz ooteke izlaze sitne bogomoljke nalik minijaturnim odraslim jedinkama. Odmah kreću u potragu za hranom, loveći sitne kukce. Tijekom odrastanja prolaze kroz niz presvlačenja (linjanja) – svaki put odbacuju stari hitinski oklop i iz njega izlaze veće i snažnije.
Tako, korak po korak, bogomoljka prelazi put od krhke ličinke do moćnog predatora. Odrasle jedinke najčešće žive do kasne jeseni, a njihov životni ciklus obično traje jednu sezonu. Tek nova generacija iz ooteka nastavlja priču iduće godine, održavajući ravnotežu u ekosustavu.
Stanište i rasprostranjenost bogomoljke
Bogomoljka je vrsta koja voli sunčana i topla staništa. Najčešće je nalazimo na livadama, u vrtovima, na poljskim rubovima i u grmlju, gdje ima dovoljno visoke trave i zaklona za svoj lovački način života. Upravo zahvaljujući svojoj boji i sposobnosti mimikrije, savršeno se uklapa u okoliš i postaje gotovo nevidljiva.
Rasprostranjena je u gotovo cijeloj Hrvatskoj, od priobalja do kontinenta, a osobito je česta u mediteranskim i kontinentalnim krajevima gdje ljeta donose obilje kukaca – njenog glavnog plijena. Zimi se ne pojavljuje jer odrasle jedinke ugibaju s dolaskom hladnoće, a novu generaciju sljedećeg proljeća iz ooteka donose mlade bogomoljke.
Na globalnoj razini, Mantis religiosa živi u većem dijelu Europe, sjeverne Afrike i Azije, a ljudskim širenjem proširila se i na Ameriku. To je još jedan dokaz njezine iznimne prilagodljivosti različitim podnebljima.
Uloga bogomoljke u prirodi
Iako ponekad djeluje zastrašujuće zbog svojih lovačkih vještina, bogomoljka ima vrlo važnu ulogu u ekosustavu. Ona je prirodni regulator brojnosti kukaca, hraneći se vrstama koje se prekomjerno razmnožavaju i time štiteći biljni svijet od prenamnoženih štetnika.
Na livadama, u vrtovima i poljoprivrednim područjima bogomoljke smanjuju brojnost skakavaca, gusjenica, muha, osa i drugih kukaca koji mogu načiniti veliku štetu usjevima. Iako nisu specijalizirani „čuvari vrtova”, bogomoljke pridonose održavanju prirodne ravnoteže.
U isto vrijeme, one same postaju hrana većim životinjama. Ptice, gušteri, ježevi i šišmiši hrane se bogomoljkama, pa i one čine važnu kariku u hranidbenom lancu.
Zahvaljujući ovoj dvosmjernoj ulozi – i kao predator i kao plijen – bogomoljka je neizostavan dio zdravog i raznolikog ekosustava.
Ostale vrste bogomoljki u Hrvatskoj
Uz običnu bogomoljku, Hrvatskoj živi još 5 vrsta autohtonih vrsta bogomoljki. To su krunasta bogomoljka (Empusa fasciata), patuljasta bogomoljka (Ameles spallanzania), Ameles decolor, Iris oratoria i Geomantis larvoides.
O autoru
