Vodena zmija ribarica (Natrix tesselata) vješta je plivačica i ronilica, slična bjelouški, ali još više vezana uz vodu i poznata po lovu riba.
💧 Vodena zmija ribarica (Natrix tesselata) jedna je od najzanimljivijih europskih neotrovnih zmija, savršeno prilagođena životu uz rijeke, jezera, močvare i potoke. Za razliku od srodne bjelouške, ribarica gotovo nikada ne napušta vodu – vješto roni, pliva i lovi ribu pod površinom, krećući se s lakoćom poput vodenog duha.
Zahvaljujući specifičnoj šari na leđima i mirnoj naravi, često privlači pažnju zaljubljenika u prirodu koji je imaju priliku susresti uz obale hrvatskih rijeka.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske!
Kako izgleda ribarica?
Mnogi se zmije ribarice na prvi pogled plaše, jer svojom bojom i uzorkom podsjeća na riđovku. Najviše zbunjuje niz pravilnih tamnih pjega na leđima te blago zašiljena glava, zbog čega se često pogrešno smatra otrovnicom. No, ribarica je potpuno bezopasna – i za čovjeka i za kućne ljubimce.
Njezin izgled iznimno je promjenjiv: pjege mogu biti velike, sitne ili gotovo neprimjetne, a ponekad su spojene u tamne pruge koje se protežu duž tijela. Boja joj varira od sivkaste i smećkaste, preko žućkastih tonova, sve do blago zelenkastih nijansi koje se lijepo stapaju s okolišem. Trbuh je obično svjetliji, često posut tamnim mrljama.
Odrasli primjerci dosežu oko 80 centimetara duljine, ali neke mogu narasti i preko metra. Tijelo im je vitko i gipko, što im omogućuje iznimnu pokretljivost u vodi. Za razliku od svoje srodnice bjelouške, ribarica gotovo nikada ne napušta vodu – vrsna je plivačica i ronilica, sposobna zaroniti i nekoliko minuta dok traži plijen među kamenjem i vodenim biljem.
Čime se hrani i kako lovi robarica?
Zmija ribarica pravi je majstor podvodnog lova. Iako se često može vidjeti kako spokojno pluta uz obalu, ispod površine vode pretvara se u neumoljivog grabežljivca. Može zaroniti na nekoliko minuta, a u povoljnim uvjetima čak i do dva sata – pravo čudo za jednog gmaza.
U vodi strpljivo vreba svoj plijen, najčešće sitne ribe, ali i punoglavce, žabe te povremeno vodozemce i male rakove. Neki primjerci zauzimaju zasjedu na dnu riječnog korita, potpuno mirni dok ne primijete pokret – tada munjevito zgrabe plijen i snažno ga stegnu, a zatim odlaze na mirno mjesto kako bi ga progutali.
Ribarice su često brojne na istom području, pa nije rijetkost vidjeti više jedinki kako love u neposrednoj blizini. Njihova prisutnost ukazuje na čistoću i bogatstvo vode, pa su dobar pokazatelj ekološke ravnoteže riječnih sustava.
Iako su same vješti lovci, i ribarice imaju brojne prirodne neprijatelje – napadaju ih ptice grabljivice, čaplje, rode, pa čak i velike ribe. Kada osjete opasnost, ove zmije imaju zanimljive obrambene trikove: mogu izlučiti neugodan smrad koji odbija predatore, a ponekad se prave mrtve, ležeći nepomično na leđima s otvorenim ustima – savršena gluma preživljavanja.
Gdje živi ribarica?
Zmija ribarica nastanjuje gotovo čitavu Hrvatsku, svugdje gdje ima vode i dovoljno plijena. Najčešće boravi uz mirne rijeke, jezera, ribnjake, kanale i potoke, gdje obale obrastaju trskom, šašem i vodenim biljem – idealno skrovište za ovu tihu lovkinju.
Najčešće se susreće u nizinama i brdskim područjima do 1000 metara nadmorske visine, ali ponegdje se penje i do oko 2200 metara, što je za zmiju impresivna visina. U Hrvatskoj naseljava većinu riječnih sustava, od Save, Drave i Kupe, pa sve do krških rijeka Dalmacije poput Cetine, Krke i Zrmanje. Zanimljivo, na jadranskim otocima prirodno je prisutna samo na Vranskome jezeru na Cresu, gdje živi populacija potpuno ovisna o toj jedinoj većoj slatkovodnoj površini.
Ribarica je dnevno aktivna, osobito tijekom toplih proljetnih i ljetnih dana, kada se može vidjeti kako pliva tik uz obalu ili se izležava na kamenju i granama iznad vode. U hladnijem dijelu godine povlači se u skrovišta i zimski mirovat, često dijeleći zaklon s drugim vrstama zmija ili vodozemaca.
Njena prisutnost uz vodene tokove uvijek je znak očuvane prirode – ondje gdje živi ribarica, voda je čista, a ekosustav zdrav i uravnotežen.
Razmnožavanje ribarica
Razdoblje parenja zmije ribarice počinje u proljeće, neposredno nakon što izađu iz zimskog mirovanja. Tada se na sunčanim obalama i plićacima mogu vidjeti prave “zaplitanje” zmija – po nekoliko mužjaka zna se okupljati oko jedne ženke, pa djeluje kao da se voda miče od života. Ovakvo grupno parenje prilično je uobičajeno u svijetu vodenih zmija.
Nakon parenja, ženka tijekom lipnja i srpnja polaže 5 do 25, a ponekad i do 30 jaja. Svoja jaja skriva na sigurnim i vlažnim mjestima – u pukotinama stijena, ispod kamenja, trulog drveta ili među korijenjem uz obalu. Inkubacija traje nekoliko tjedana, a mlade ribarice izlaze krajem ljeta ili početkom jeseni.
Novoizlegnute zmijice duge su svega 14 do 25 centimetara, ali već tada odmah samostalne i sposobne loviti sitan plijen. Mužjaci spolno sazrijevaju oko treće godine života, dok ženke postaju zrele nakon četiri godine. U prirodi mogu doživjeti i više od deset godina, osobito u područjima gdje imaju dovoljno hrane i malo prirodnih neprijatelja.
Njihov tihi, skriveni život uz vodu često prolazi nezapaženo, no ribarice su važan dio ekološke ravnoteže riječnih staništa – povezuju svijet vode i kopna, čineći naše rijeke još življima.
O autoru
