Krastača (Bufo bufo) je vodozemac bezrepac, za razliku od drugih žaba najmanje vezana za vlažna staništa. No, za razmnožavanje zahtijeva bare i lokve.
Zima je na izdisaju, ali ne predaje se lako. Svojim hladnim dahom još ukrašava biljke jutarnjim mrazom, a i manje bare još zarobljava ledom. Ipak, ptice počinju cvrkutati, a iz sivog šumskog tla niču šarene proljetnice. U sumrak počinje nešto šuštati među prošlogodišnjim otpalim lišćem. Nešto se probudilo iz zimskog sna, negdje u mekom šumskom tlu. To je krastača!
Pogledajmo bolje i vidjet ćemo široku njušku i velike, izbočene oči. Zjenica je široka, vodoravna traka. Za razliku od ostalih žaba, krastača nema jako dugačke noge, a tako se i kreće. Malo skače i pomalo nespretno i sporo korača zaobilazeći grančice i lišće. Kod nje nema velikih skokova i elegancije kao u smeđih žaba! Nemoj ju dirati, ne samo da ju ne bi uznemiravao. Po koži ima bradavice, odnosno kraste po kojima je dobila ime. Iz njih izlučuje ljepljivu bjeličastu tvar koja je odbojna drugim životinjama. To je njena obrana protiv grabežljivaca i dosadnjakovića.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Zašto se uopće krastača digla u rano proljeće i užurbano nekamo kreće? Unatoč hladnoći, doba je parenja. Mužjaci stoga čekaju skaču na ženke čim ih vide. Posebno zadebljalim prednjim prstom zakvači se za ženku i priljubi na nju. Ona ga potom dalje nosi na leđima! Na njenu sreću, mužjaci su i dvaput manji od njih. Problem je kada se na jednu ženku namjeri dva ili čak više mužjaka i tada nastaje prava borba, ritanje i guranje. Još je jedan način rješavanja spora – glasanjem. Mužjaci mogu jačinom i tonom glasanja pokazati kako je tko velik i time zastrašiti suparnika. Na desetke takvih parova korača šumom, ako se malo načule uši, čuje šuštanje lišća ispod brojnih nožica.
Masovno ti čudni parovi putuju šumom sve dok ne stignu do vode. To može biti manje jezero, bara, čak i malo veća lokva. Voda je mrzla, ali krastačama to ne smeta. To je pozornica završnog čina ljubavi u krastače. Kao pravo vodozemci, krastače dobro plivaju, a na opasnost mogu zaroniti i ostati na dnu neko vrijeme. Ženka u vodu ispušta jaja, a mužjak ih oplođuje, još uvijek čvrsto grleći ženku. To može potrajati i koji dan, a ubrzo se bara ispuni želatinoznim trakama u kojima su tamna kugličasta jaja. Te trake mogu biti dugačke i do pet metara i do 6000 jaja!
Jaja pomalo rastu i za dva do tri tjedna izvaljuju se punoglavci. Mogu se vidjeti kao crne loptice s repom kako energično plivaju u vodi. Pomalo rastu, hraneći se prvo mikroorganizmima poput algi, a kasnije i sitnim životinjicama. Za nekoliko tjedana im konačno narastu noge i padne rep. Iako velike svega centimetar i pol, izgledom su kao prave krastače. Sada su spremne su za novu fazu života – na suhom.
Pridružuju se svojim roditeljima u šumi što je njihovo pravo stanište. Preko dana su skrivene ispod lišća, kamena ili nekoj rupi, a tek u sumrak izlaze van. Kao i većina vodozemaca, koža im je vodopropusna te su sklone isušivanju po dnevnoj vrućini. Posebice je aktivna za kiše ili veće vlage. Noću love sve što mogu naći od sitnih životinja, od gujavica, puževa, gusjenica…vrlo su halapljive i napadaju skoro sve sitno što se kreće. Kako nemaju zubi, plijen gutaju. Mladim krastačama treba tri do sedam godina da postanu seksualno spremne i tako će one nakon zimskog sna pomoliti glavu jednog hladnog ožujskog dana između visibaba.
Jeste li znali?
- Krastače prepoznaju bare u kojima su se mrijestile i vraćaju se nazad svake godine.
- Ako već morate dirati krastaču, nemoj poslije tim istim prstima po očima i sluznici nosa…
O autoru
