Priroda Hrvatske

PELAGIJAL

Pelagijal  je najveći dio svakog  mora, sva morska voda od površine do dna. Međutim, brojnost i vrsta i jedinski je ovdje manja nego na dnu. Pelagijal dijelimo na planktom, lebdeće organizme i nekton, plivajuće.

 

Najveći dio svakog mora, pa tako i Jadranskog čini veliko plavetnilo − sva morska voda od površine do dna. Naziva se pelagijal, a organizmi dobivaju epitet pelagički. Ovdje vladaju drukčiji uvjeti nego na dnu, a jedna od glavnih prilagodbi životinja jest održavanje određene dubine odnosno plovnosti da se ne potone. Najmanje su životinje mikroskopske veličine, pa imaju relativno veliku površinu tijela u odnosu prema volumenu, stoga gotovo i ne tonu. Ribe imaju razvijene prilagodbe za aktivno održavanje plovnosti, a meduze su gotovo u cijelosti sačinjene od vode, pa su gotovo iste gustoće.

S obzirom na kretanje, organizme dijelimo u plankton − organizme koje pasivno nose morske struje i mijene − te nekton, organizme koji se aktivno kreću golemim morskim prostranstvom. Plankton su redom vrlo sitni, najčešće i mikroskopski organizmi. Iako se modra voda čini bistrom, ona zapravo buja životom, a to dobro otkriva mikroskop. To je cijeli mikrokozmos čudesnih bića u kapljici vode. Što je organizam manji, to mu je površina tijela relativno veća u odnosu na volumen, što pruža veći otpor tonjenju. Različiti nastavci na tijelu povećavaju površinu organizma i olakšavaju mu lebdenje. Iako ih nosi more, organizmi planktona na mikroskali mogu i sami plivati pomoću malih bičeva, trepetljika, peraja itd., ali im je doseg kretanja na takav način vrlo malen.

Plankton

Fitoplankton čine sitne alge, pa ih stoga ne vidimo. Unatoč tomu, imaju golemu ulogu kao proizvođači hrane, odnosno organske tvari, a budući da im treba svjetlost, najviše ih nalazimo u površinskim slojevima mora. One su i osnova hranidbenih lanaca. Među njima vrlo su brojne, posebice zimi, alge kremenjašice (zvane i dijatomeje). Te alge imaju silikatni skelet (oklop), koji je podijeljen na gornju i donju polovicu, a stanice izgledaju kao štapići, cjevčice, lepeze … Od proljeća do jeseni ima najviše isto tako oklopljenih dinoflagelata, no njihov je skelet od celuloze. Te alge mogu biti vrlo egzotičnog izgleda, poput kugle, izdužene s izraslinama koje podsjećaju na noge ili stupove, čak i sidro. Neke svijetle u mraku zeleno-plavo (bioluminiscencija), dio njih stvara i toksine, a posebice je to istaknuto tijekom cvjetanja mora. Tu su i ostale alge poput zelenih algi, cijanobakterija, bakterija, virusa … Svima njima hrane se tek nešto veće životinje, ali koje također „lebde“ u moru – zooplankton. To su najsitnije životinje pelagijala i Jadranskog mora općenito. Planktonski su rakovi vrlo brojni, posebice veslonošci i svjetlari (kril). Česta je svjetlica, dinoflagelat koji se hrani drugim algama. Tu su i drugi slični organizmi kao što su radiolarije ili zrakaši, jednostanični organizmi koji su ime dobili po radijalnoj simetriji nitastih izraslina što zrakasto izlaze u svim smjerovima iz čvrste kućice. Tu su i krednjaci, praživotinje poput ameba, s kućicom od vapnenca s mnogim otvorima, iz kojih izlaze lažne nožice u obliku dugačkih niti.

Plankton čine i veće životinje. Jednostavni su planktonski žarnjaci, no jedna njihova skupina, crijevnjaci, može dosegnuti divovsku dužinu, i do nekoliko metara, iako su vrlo tanki. Tu su i zanimljivi organizmi rebraši koji podsjećaju na meduze, ali nemaju žarnica. Mogu se isto tako mjestimice masovno pojaviti, a često mogu i svjetlucati duginim bojama na suncu. Dolaze još planktonski mekušci (ponajviše puževi), mnogočetinaši, a od bodljikaša pelagički trpovi. Gotovo sve vrste iz skupine četinočeljusti žive kao plankton. Imaju trodijelno, streličasto tijelo s vodoravnim perajicama na bokovima, a sprijeda je velika okruglasta glava s vijencem čvrstih kukastih četina. Ličinke plaštenjaka (Tunnicata) imaju hrskavični prutić koji je zapravo primitivna kralježnica. Tijelo im je obloženo posebnim ovojem koji se zove plašt ili tunika. Plankton čine i ličinke i jaja mnogih organizama koje kao odrasle život provode drugdje, primjerice na dnu (hobotnica, zvjezdača, vlasulja).

Nekton

U pelagijalu Jadrana žive i meduze koje su na granici planktona i nektona. Građene su od želatinoznog tkiva u kojem voda čini i do 98 % sastava tijela. Jednostavne anatomije, imaju probavila s jednim otvorom te mrežasti živčani sustav. Ti organizmi pripadaju žarnjacima te za lov koriste lovke, no u Jadranu su uglavnom bezopasne, premda dodir morske mjesečine može biti prilično neugodan i bolan. Krajem ljeta ponekad se u moru javlja najezda mediteranske meduze koja može narasti i do veličine nogometne lopte, no, nasreću, nije opasna. Dok je većina meduza ovisna o vjetru i morskim strujama, ova se meduza lako pokreće i sama.

Pravi se nektonski organizmi u potpunosti aktivno pokreću, iako ne nužno i brzo. Lignje su veliki mekušci s krakovima, srodnici su hobotnica, česta su lovina ribara i ukusan obrok. Iako su veliki predatori, lignje predstavljaju jedan od glavnih izvora hrane morskim organizmima. Jedan je od njezinih grabežljivaca i glavata želva. To je velika kornjača, koja naraste oko 90 centimetara i teži 135 kilograma, iako su nađeni primjerci od gotovo tri metra i 450 kilograma! Glavata želva krstari morem plivajući u slobodnoj vodi, ali hrani se na dnu. Najviše lovi mekušce, školjkaše i rakove te gotovo sve druge beskralježnjake dna.

Pravi su lovci, koji patroliraju beskrajnim plavetnilom, morski psi, odnosno ribe hrskavičnjače. Zubi ovih grabežljivaca trokutastog su oblika i vrlo oštri, a služe za hvatanje i trganje plijena. Najčešće love manju plavu ribu − poput skuša, palamida i srdela − te lignje. Od morskih pasa u Jadranu češće su vrste kostelj, modrulj, dok su nešto rjeđe vrste lisica, golema psina te vrlo rijedak i opasan veliki bijeli morski pas. Morski psi, kao i sve hrskavičnjače, tonu, pa moraju cijelo vrijeme aktivno plivati, osim kada se odmaraju na dnu. Od ostalih riba hrskavičnjača dolaze još raže, morski golubovi i drhtulje.

Ribe koštunjače održavaju plovnost pomoću zračnog mjehura, a imaju i dodatno povećana jetra s uljima. Najčešće ih nazivamo plavom ribom. Plave su s gornje strane, a svjetlije s donje jer se tako lakše stapaju s morskim okolišem i teže ih otkrivaju grabežljivci. Vretenasta su tijela, brze i pokretne te mogu dugo plivati. U sitnu plavu ribu ubrajamo srdele, šaruna, inćune, igle, papaline, lokarde, skuše … Hrane se planktonom, a najčešće žive u većim plovama jer tako troše manje energije za plivanje, lakše uočavaju i zbunjuju grabežljivce te radi razmnožavanja.

Krupna je plava riba tuna, palamida, gof, iglun, lampuga, lica, luc, rumbac … Tijelo im je često usko i špičasto na glavi i repu, a zadebljalo pri sredini tijela, s velikim ustima, glatko i s viličastim repnim perajama. Plava riba često migrira tražeći hranilišta ili mjesta za razmnožavanje. Općenito je brojnost plave ribe velika, ali bogatstvo vrsta malo zbog jednoličnog staništa. Plava je riba zbog masnih kiselina omega-3 i omega-6 važna za zdravlje ljudi, ali je i gospodarski iznimno važna jer se lovi na veliko, posebice srdela. Ona je oduvijek bila hraniteljicom otočana.

Od morskih sisavaca često se susreće dobri dupin. Razigrana ikona dobroga morskog bića razgali srce svima koji ga vide, osim pokojemu morskom ribolovcu koji će u njega uprijeti prst optužujući ga da mu krade ribu. Dobri su dupini danas jedini stalno nastanjeni morski sisavci Jadranskog mora. Nažalost, obični dupin, nekad najbrojnija vrsta dupina u Jadranu, i sredozemna medvjedica više nisu stalni stanovnici, nego naše more posjećuju samo povremeno.

U Jadran iz Sredozemlja dolazi još nekoliko vrsta dupina. Kitovi koje krstare svjetskim oceanima i morima znatno su rjeđi, najčešće usputni posjetitelji Jadrana. Od kitova navraćaju ulješura i veliki sjeverni kit, koji naraste i do 22 metra. Morski sisavci sve više nestaju iz Jadrana zbog negdašnjega intenzivnog ubijanja, nedostatka hrane zbog prelova ribe i onečišćenja mora, slučajnog ulova u mreže, uznemirivanja na odmorištima i buke brodskih motora koja ometa njihovu komunikaciju i orijentaciju.