Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Ose (Vespidae)

osa, vespa

Mnogima napasne jer smetaju pri jelu ili čak katkad i ubodu, ose su vrlo zanimljivi kukci.

 

Ose su kukci iz reda opnokrilaca, sa pčelama, bumbarima, mravima i drugima. U Primorskoj Hrvatskoj najčešće su vrste iz ove porodice papirna osa, obična osa i germanska osa i sve su prilično slične. Imaju dva para dugačkih i gotovo prozirnih krila od kojih je prvi par veći. Tijelo im je kao i u drugih kukaca podijeljeno na glavu, prsa i zadak. Zadak je vrlo sužen na jednome mjestu i razdvojen. Sve su vrste dugačke do oko 15 mm, jedino matica nekih vrsta naraste oko 20 mm. Na glavi imaju člankovita ticala te dva velika, složena oka, a na gornjoj strani i nekoliko jednostavnih malih oka (ocela). Tijelo im je, za razliku od onog u pčela, slabo dlakavo. Zadak je žutocrno isprugan, a prsa i posebice glava imaju velike žute površine. Noge su također žutocrne. Takvim obojenjem upozoravaju i odvraćaju moguću opasnost. Obrana im je žalac, odnosno preobražena leglica. Ženke osa mogu više puta ubosti jer nemaju kao pčele kukicu koja za sobom povlači i žalac i dio utrobe.

 

Dok se papirna osa hrani kukcima, obična i germanska hrane se gotovo isključivo nektarom i drugim slatkim biljnim sokovima, a sve vrste vole i sokove, kolače i ostalu slatku hranu. Tada lete oko naših tanjura i znaju biti vrlo nesnosne. I one su grabežljive, ali plijen nose ličinkama za hranu. Dobre su letačice i kad obilježe “žrtvu” svojim mirisom, na nju navali cijeli roj. Sve su tri vrste socijalne i grade gnijezda – osinjake. Obična i germanska osa smješta ih najčešće u zemlji, a papirna gradi viseća gnijezda u obliku okrenutoga kišobrana. Grizu drvo i onda od sažvakanih celuloznih vlakana grade gnijezdo koje podsjeća na papir.

 

Grade stanice koje spajaju u saće. Ako naprave više redova takvog saća, sve zajedno omataju lisnatom ovojnicom dok samo s donje strane ostavljaju mali otvor za ulaz. Ženka koja preživi zimu ispod kamenja ili lišća u proljeće osniva osinjak i sama podiže prvu generaciju potomstva – radilice. Njezini potomci kasnije grade i proširuju osinjak u kojem hrane ličinke. Tijekom ljeta javljaju se iz neoplođenih jaja i mužjaci. S vremenom kolonija naraste i na nekoliko tisuća jedinki. Zajednica traje godinu dana, a ugibaju sve ose osim matice.

 

Ose mogu biti nezgodne za ljude, a najviše je uboda zabilježeno u Dalmaciji. Ubod je relativno blag i osjeća se peckanje i svrbež, pa mjesto uboda treba pokriti hladnim oblogom, a zatim i upotrijebiti neku od krema ili masti protiv svrbeža. Moguća je i opasna alergijska reakcija, a u jako osjetljivih ljudi dovoljan je i jedan jedini ubod. Tada treba odmah otići liječniku.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *