Zašto se toliko gljiva pojavljuje upravo u jesen? Otkrijte kako vlaga, temperatura i skriveni micelij utječu na razvoj njihovih plodišta.
Dovoljno je nekoliko kišnih dana nakon toplog rujna i šuma se gotovo preko noći promijeni. Između otpalog lišća pojavljuju se vrganji, krasnice, sunčanice, muhara, puhare i deseci drugih gljiva koje do tada kao da nisu ni postojale.
Zato jesen često nazivamo sezonom gljiva, a posebice jestivih gljiva.
No gljive zapravo nisu čekale jesen da počnu rasti. One su cijelo vrijeme bile ondje.
Ono što u šumi nazivamo gljivom najčešće je samo njezino plodište – privremena struktura čija je glavna uloga stvaranje i rasprostranjivanje spora. Pravi, mnogo veći dio gljive skriven je od naših očiju, u tlu, trulom drvu ili drugoj organskoj tvari. I upravo nam to pomaže razumjeti zašto se toliko mnogo plodišta pojavljuje baš u jesen.
Gljiva koju vidimo samo je mali dio organizma
Ispod šumskog tla nalazi se micelij, golema mreža vrlo tankih niti koje nazivamo hifama. Kod nekih vrsta micelij živi mjesecima, godinama, pa i desetljećima, šireći se kroz tlo ili drvo i prikupljajući hranjive tvari.
Drugim riječima, kada u listopadu ugledamo vrganj kako viri iz mahovine, gljiva nije nastala toga jutra. Ona je već bila ispod naših nogu.
Vrganj koji vidimo njezino je plodište – reproduktivna struktura koja se može usporediti, vrlo pojednostavljeno, s plodom biljke. Njegova je zadaća proizvesti i osloboditi golem broj sitnih spora kojima se gljiva može dalje širiti.
Zbog toga je preciznije reći da u jesen ne počinju rasti gljive, nego da mnoge vrste tada stvaraju svoja plodišta.
Zašto baš jesen?
Za razvoj mesnatog plodišta potrebna je velika količina vode. Svježa plodišta mnogih gljiva najvećim su dijelom građena upravo od vode, pa su vlaga tla i zraka među najvažnijim čimbenicima koji određuju kada će se ona pojaviti.
Ljeto je u našim krajevima često problematično. Visoke temperature ubrzavaju isušivanje površinskog sloja tla, a duga razdoblja bez oborina mogu zaustaviti ili znatno smanjiti stvaranje plodišta.
A onda dolazi jesen. Dani postaju kraći, temperature padaju, isparavanje se smanjuje, jutra postaju vlažnija, pojavljuju se rose i magle, a kiša ponovno natapa šumsko tlo. Kombinacija dovoljno vlage i još uvijek relativno blagih temperatura mnogim vrstama pruža upravo ono što im je potrebno za stvaranje plodišta.
Istraživanja pokazuju da su upravo kombinacija temperature i dostupnosti vode među najvažnijim okolišnim čimbenicima koji određuju pojavu plodišta. U nekim područjima posebno je važna količina oborina krajem ljeta i početkom jeseni.
Zato nakon dugog sušnog razdoblja možemo proći šumom i gotovo ne vidjeti gljive, dok se nakon obilnije kiše i nekoliko povoljnih dana plodišta mogu pojaviti u velikom broju.
Kiša ipak nije čarobni prekidač
Često čujemo da će „nakon kiše biti gljiva“, ali stvarnost je nešto složenija.
Jedan pljusak nakon višemjesečne suše nije nužno dovoljan. Važno je koliko je vode dospjelo u tlo, koliko je ono prethodno bilo suho, kakve su temperature prije i nakon kiše, koliko se vlaga zadržava te, naravno, o kojoj je vrsti gljive riječ.
Stvaranje plodišta rezultat je čitavog niza čimbenika: temperature, vode, hranjivih tvari, svjetlosti, stanja micelija, vrste staništa, a kod mikoriznih gljiva i fiziologije biljke s kojom žive.
Zato dvije naizgled slične jeseni ne moraju biti jednako dobre „gljivarske godine“. Ponekad šume budu prepune plodišta, dok ih druge godine na istim mjestima gotovo nema – iako je micelij i dalje prisutan u tlu.
A kakve veze s time ima drveće?
Velik broj poznatih šumskih gljiva živi u posebnoj zajednici s drvećem koju nazivamo mikoriza. Njihov micelij povezuje se s korijenjem stabala. Gljiva biljci pomaže u pribavljanju vode i mineralnih tvari iz tla, dok zauzvrat dobiva ugljikove spojeve koje je biljka proizvela fotosintezom.
Zato vrganje, lisičice, krasnice, mliječnice i mnoge druge gljive ne nalazimo bilo gdje. Njihova pojava povezana je i s vrstama drveća koje rastu oko njih.
Jesenske promjene u aktivnosti biljaka, temperaturi tla i prijenosu ugljika prema korijenju također mogu utjecati na aktivnost mikoriznih gljiva. Kod nekih skupina upravo se plodišta često pojavljuju tijekom kasnog ljeta i jeseni. Šuma je, dakle, mnogo povezaniji sustav nego što se čini na prvi pogled.
Jesen donosi i obilje hrane – mrtve hrane
Nisu sve gljive povezane sa živim drvećem. Mnoge su saprotrofi – organizmi koji razgrađuju mrtvu organsku tvar. A u jesen je takvog materijala sve više. Na tlo padaju milijuni listova. Leže odlomljene grane, mrtvo drvo, iglice, ostaci biljaka i drugi organski materijal. U njima je pohranjena velika količina hranjivih tvari koju gljive, zajedno s drugim razlagačima, postupno vraćaju u kruženje.
Bez njih bi šumski ekosustavi izgledali potpuno drukčije.
Gljive razgrađuju složene organske spojeve i omogućuju da hranjive tvari ponovno postanu dostupne drugim organizmima.
Ali ne rastu sve gljive u jesen
Jesen jest vrhunac sezone za velik broj nama poznatih vrsta, ali gljive možemo pronaći tijekom cijele godine.
Postoje vrste čija se plodišta pojavljuju prvenstveno u proljeće, druge nalazimo ljeti, neke kasno u jesen, a postoje čak i vrste koje plodonose tijekom zime.
Smrčci su, primjerice, poznate proljetne gljive. Neke gljive vezane uz drvo možemo pronaći gotovo cijele godine, dok druge imaju vrlo kratko razdoblje u kojem stvaraju plodišta.
Čak i kod iste vrste vrijeme pojavljivanja može varirati iz godine u godinu.
Zato je „sezona gljiva“ zapravo pojednostavljen naziv za razdoblje u kojem su uvjeti povoljni za plodonošenje velikog broja vrsta istodobno.
Klimatske promjene mijenjaju i kalendar gljiva
Vrijeme pojavljivanja plodišta nije uklesano u kamen.
Budući da gljive snažno reagiraju na temperaturu i količinu oborina, promjene klime mogu promijeniti i njihov godišnji ritam.
Dugogodišnja istraživanja u Europi već su zabilježila značajne promjene u sezoni plodonošenja. U jednom velikom britanskom skupu podataka sezona jesenskih gljiva tijekom nekoliko desetljeća znatno se produljila, a kod brojnih vrsta zabilježeno je i plodonošenje u više dijelova godine. Promjene su povezane s toplijim temperaturama i promijenjenim režimom vlage.
To znači da i ono što danas smatramo tipičnom „jesenskom sezonom gljiva“ nije nužno trajno.
Šume su pune gljiva tijekom cijele godine. U jesen ih samo napokon možemo vidjeti.
O autoru
