Livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis) je jestiva gljiva prepoznatljiva po žuto-narančastoj boji i poprečnoj nervaturi listića. Raste u skupinama na livadama i pašnjacima.
Livadna sočnica je jedna od onih gljiva koje odmah privuku pažnju svojim toplim žuto-narančastim tonovima i elegantnim oblikom. Ova lijepa, ali često zanemarena gljiva, prava je ukras jesenskih livada i pašnjaka, a ujedno i izvrsna jestiva vrsta koju cijene poznavatelji prirode i gljiva.
Saznajte više o, biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.
Kako izgleda livadna sočnica?
Klobuk livadne sočnice širok je 2–7 (ponekad i do 9 cm). U mladosti je zvonolik, zatim se raširi i u sredini zadrži izraženo ispupčenje koje s vremenom postaje nepravilno iskrivljeno. Površina je glatka, suha i bez sjaja, u tonovima žuto-narančaste, svijetlosmeđe ili narančasto-smeđe boje, a rub je često svjetliji i blago podvijen kod mladih primjeraka.
Stručak je visok 3–7 cm, pun i čvrst, sužen pri dnu, a vlaknast pri vrhu. Boja mu je svjetlija od klobuka – kremasta do svijetlo narančasto-smeđa, uvijek suh i neprozirno baršunast na dodir.
Listići su rijetki, široki i spuštaju se niz stručak, što je jedno od glavnih obilježja ove vrste. Na osnovi su međusobno povezani sitnim poprečnim žilicama, što stvara karakterističnu nervaturu po kojoj se lako prepoznaje. Boja im varira od bijelo-kremaste do žuto-okeraste.
Meso je mekano i krhko, svijetlo okeraste do blijedonarančaste boje, s ugodnim mirisom i blagim okusom. Otrusina spora je bijela.
Gdje i kada raste livadna sočnica?
Livadna sočnica raste u jesen (rujan i listopad), najčešće u velikim skupinama po travnjacima i rubovima šuma. Preferira viša područja s vlažnim, ali propusnim tlom.
U Istri se pojavljuje u izobilju i često prekriva cijele livade, stvarajući narančasto-žute tepihe u travi – prizor koji je teško ne primijetiti.
🍽️ Jestivost i upotreba
Jestiva je i vrlo cijenjena gljiva – meso joj je nježno i lako probavljivo, s ugodnim mirisom i blagim okusom. Zbog svoje kvalitete i čvrstoće idealna je za prženje, dodavanje u umake, rižota ili miješane gljivarske obroke.
Iako nije masovno poznata kao lisičarka, po boji i strukturi podsjeća na bjelkastu lisičicu (Cantharellus cibarius), što joj često donosi nadimak „lisičica livada“.
🧠 Slične vrste
Livadna sočnica nema opasnih dvojnika, a zbog karakteristične žuto-narančaste boje i poprečne nervature na listićima lako ju je prepoznati. Kada se pojavi, često raste u velikim količinama, pa ju je lako uočiti čak i izdaleka.
✨ Zanimljivost: Livadne sočnice često su pokazatelj starih, ekološki očuvanih livada koje se ne gnoje i ne kose prečesto. Njihova prisutnost znači da je tlo biološki zdravo i bogato mikoriznim zajednicama – pravi znak ravnoteže u prirodi.
📸 Preporuka za fotografe: snimite ju u ranojutarnjem svjetlu kada rosa naglasi mat površinu klobuka — tada njene topline boje dođu do punog izražaja.
O autoru
