Krhka brašnjača, Clitopilus prunulus

Krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) – jestiva gljiva prepoznatljiva po mirisu na svježe brašno i ružičastoj otrusini spora.

Krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) je jedna od onih gljiva koje na prvi pogled djeluju neugledno i neprimjetno, ali među poznavateljima gljiva uživa visoku reputaciju zbog svoje kvalitete i mirisa. Dobila je ime po svom karakterističnom, intenzivnom mirisu na svježe mljeveno brašno, koji je čini jedinstvenom i lako prepoznatljivom.

Saznajte više o, biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.

Kako izgleda brašnjača?

Klobuk krhke brašnjače širok je 2–10 (ponekad i do 15 cm). U mladosti je blago konveksan, a kasnije postaje ravan do lijevkast. Površina mu je glatka i fino pahuljasta, boje bijele do sivkasto-smeđe, s valovitim i pravilnim rubom.

Stručak je 2–8 cm visok, 1–1,5 cm debeo, obično pun i vlaknast, često blago ekscentričan (pomaknut u stranu). Boje je bijele, a pri dnu može biti maljav i bjelkast.

Krhka brašnjača, Clitopilus prunulus

Listići su gusti, uski i dugo se spuštaju niz stručak. U početku su bijeli, a kako gljiva stari, postaju ružičasti do ružičasto-smeđi, što je posljedica ružičaste otrusine spora – važna osobina za prepoznavanje vrste.

Meso je bijelo, čvrsto, ali lomljivo, vlaknasto i homogeno. Posebno je zanimljivo jer ima izražen miris i okus po svježem brašnu, koji se jasno osjeti kad se uklone listići.

Gdje raste krhka brašnjača?

Krhka brašnjača rasteobično u manjim skupinama, po šumskim čistinama i rubovima putova. Uspijeva u različitim tipovima šuma, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Vrlo je česta u okolici Zagreba (posebno u Maksimiru), zatim u Gorskom kotaru, Istri i okolici Vinkovaca.

Raste od srpnja do studenoga (7–11), najčešće nakon kišnog razdoblja, kad je tlo vlažno i blago hladno.

🍽️ Jestivost i upotreba

Krhka brašnjača je jestiva gljiva izvrsne kvalitetenježna, aromatična i sigurna za jelo ako se točno prepozna. Ipak, rijetko se bere, jer su mnogi sakupljači oprezni prema malim bijelim gljivama, koje često imaju otrovne dvojnike.

⚠️ Slične vrste i oprez pri branju

Zbog promjenjivog izgleda, krhka brašnjača se lako može zamijeniti s otrovnim vrstama iz roda Clitocybe i srodnih rodova. Posebno su slične:

  • Snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans)
  • Lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila)
  • Otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa)
  • Tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera)
  • Gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima)

Najvažnije razlike su:
👉 Clitopilus prunulus se razlikuje po veoma lomljivom mesu i silazećim crvenkastim listićima, ima ružičastu otrusinu i jak miris po brašnu, dok su otrovne vrste bez mirisa i s bijelom ili kremastom otrusinom.


Krhka brašnjača je skromna, ali dragocjena gljiva hrvatskih šuma – diskretna po izgledu, a raskošna po mirisu. Za one koji je nauče prepoznati, predstavlja jedan od najfinijih jestivih primjeraka kasnoljetne i jesenske sezone.

O autoru
Goran Šafarek
Goran Šafarek
Goran Šafarek je fotograf, snimatelj, biolog, autor i avanturist. Sudjelovao je u brojnim stručnim i znanstvenim projektima u Hrvatskoj i svijetu, objavio je više od stotinu članaka u popularno-znanstvenim časopisima poput National Geographica i Meridijana, snimio nekoliko dokumentarnih filmova te objavio nekoliko knjiga.
Više o autoru...