Sivka (Tricholoma portentosum) je jestiva gljiva iz skupine vitezovki, prepoznatljiva po sivo-ljubičastom klobuku i ugodnom mirisu na dinju ili krastavac. Raste u kasnu jesen pod borovima i smrekama, a smatra se jednom od najukusnijih vitezovki naših šuma.
Sivka, najbolja vitezovka (Tricholoma portentosum) je jedna od onih šumskih gljiva koje odmah privuku pažnju svojim sivo-ljubičastim tonovima i ugodnim, svježim mirisom. Pripada skupini vitezovki (Tricholoma) – rod poznat po mesnatim, robusnim plodištima i često složenim bojama klobuka.
Ova vrsta raste kasno u sezoni, sve do zime, pa je mnogi berači smatraju posljednjom darovateljicom jeseni.
Saznajte više o biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.
Izgled i prepoznatljive osobine
Klobuk sivke širok je 4–12 cm, a kod starijih primjeraka može doseći i do 15 cm. U mladosti je poluloptast ili zvonolik, što gljivi daje zbijen, čvrst izgled. Kako sazrijeva, klobuk se postupno spljošti, a u središtu ostaje blago ispupčen. Površina je mazava i vlažna, često se na njoj zadržavaju kapljice rose ili tanke iglice crnogorice, dok je po suhom vremenu sjajna i glatka, gotovo poput satena. Kožica se lako odvaja, što je osobito vidljivo kod većih primjeraka.
Boja klobuka vrlo je promjenjiva – najčešće tamnosiva do sivo-smeđa, no može imati blage žućkaste, zelenkaste ili ljubičaste nijanse, ovisno o svjetlu i podlozi na kojoj raste. Središte klobuka obično je tamnije, ponekad gotovo crno, s radijalno raspucanim vlakancima koji tvore karakterističan uzorak poput finih niti. Rub je kod mladih gljiva podvijen, a u starijih primjeraka postaje tanak, valovit i izvrnut, što je još jedan prepoznatljiv detalj ove vrste.
Stručak je visok 6–11 cm, debljine 1–3 cm, valjkast i robustan, ponekad blago zadebljan pri dnu. U početku je pun i čvrst, no u starijih primjeraka postaje šupljikav. Površina mu je vlaknata i uzdužno brazdasta, u gornjem dijelu pahuljasta, što se lako uočava pod prstima. Boja stručka varira od bijele do žućkasto-zelenkaste, a upravo ta blaga zelenkasta nijansa često je presudna pri razlikovanju sivke od sličnih, nejestivih vrsta.
Listići su gusto poredani, mekani i široki, čvrsto prirasli uz stručak. U mladosti su bjelkasti i svijetli, ali s vremenom poprimaju žućkaste ili žućkasto-zelenkaste tonove, osobito prema rubovima. Kod starijih primjeraka na listićima se mogu pojaviti žute pjege.
Otrusina spora je bijela, što potvrđuje i mikroskopski pregled.
Meso sivke je debelo, bijelo i lomljivo, ispod kožice klobuka blago sivkasto, a u starijih primjeraka ponekad s diskretnim žućkastim tonom. Struktura mu je vlaknasta, ali sočna, bez šupljina u mladosti, dok kod starijih plodišta unutrašnjost stručka može postati šupljikava.
Ono što sivku čini posebno prepoznatljivom jest njezin miris – ugodan, svjež i pomalo neobičan, podsjeća na dinju, svježi krastavac ili brašno. Taj blagi, svježi miris razlikuje je od drugih sivo obojenih vitezovki koje često imaju zemljast ili oštar miris.
Okus je blag, brašnast, a nakon duljeg žvakanja osjeti se nježna voćna nota, usporediva s aromom dinje ili kamenica. Zbog te posebne kombinacije mirisa i okusa, sivka se u kulinarstvu često smatra jednom od najfinijih jesenskih gljiva našeg podneblja.
🌲 Stanište i doba rasta
Sivka raste pojedinačno ili u skupinama, najčešće u crnogoričnim šumama – pod smrekom, borom ili jelom – a rjeđe pod hrastom, brezom, divljom trešnjom ili jasikom.
Najaktivnija je od rujna do prosinca, čak i nakon prvih mrazeva, što je čini jednom od najkasnijih jestivih gljiva godine.
Jestivost
Sivka je jestiva gljiva izvrsne kvalitete i mnogi je smatraju najukusnijom među vitezovkama.
Kod većih primjeraka preporučuje se oguliti kožicu klobuka jer može biti teško probavljiva.
U kuhinji se koristi svježa, pirjana ili u kombinaciji s jajima i rižom, a zbog svoje aromatične svježine izvrsno se slaže s peršinom, češnjakom i maslinovim uljem.
⚠️ Slične vrste
- Žutozelena vitezovka (Tricholoma sejunctum) – ima bijeli stručak i gorkast okus, nejestiva.
- Limunasta vitezovka (Tricholoma viridilutescens) – slične boje, ali s izraženijom žutom nijansom.
- Žareća vitezovka (Tricholoma virgatum) – blago toksična, s konusnim klobukom i gorkim mesom.
- Mišja vitezovka (Tricholoma terreum) – nema žućkasti stručak, sitnija je i tamnija.
Zanimljivo, sivka se ponekad smatra albino oblikom drugih tamnih vitezovki s crnim vlakancima po klobuku.
📸 Zaključak
Sivka je simbol kasne jeseni u našim šumama – diskretna, elegantna i mirisna.
U kombinaciji s blagim zimskim suncem i mirisom iglica, pronalazak ove gljive uvijek je poseban trenutak za svakog ljubitelja prirode i mikologije.
O autoru
