Zviždak je sitna šumska ptica prepoznatljiva po ponavljajućem „čif-čaf“ pjevu, česta u Hrvatskoj i među prvim glasnicima proljeća.
Zviždak (Phylloscopus collybita) je jedan od onih sitnih, nepretencioznih stanovnika naših šuma koji tek kad zažubore shvatimo koliko su prisutni. Njegov jednostavan, ponavljajući „čif-čaf” pjev čuje se među prvim znakovima proljeća — i toliko je prepoznatljiv da je baš po njemu dobio ime na engleskom (chiffchaff).
Njegovo malo tijelo, tople maslinaste nijanse i nemirni pokreti kriju iznenađujuću energiju: cijeli dan titra među granama, trese krilcima i marljivo istražuje svaki listić u potrazi za kukcima.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda zviždak?
Na prvi pogled djeluje vrlo nenametljivo, gotovo kao da želi postati dio pozadine šumskog zelenila. No kad se bolje zagleda, otkriva se cijela paleta suptilnih nijansi. Perje mu je maslinasto-smeđkasto, s nježnim žućkastim tonovima po trbuhu koji mu daju topli, mekani dojam. Na glavi se ističe blijeda pruga iznad oka, diskretna ali dovoljno jasna da ga razlikuje od drugih sitnih pjevica. Noge su mu tamnije, gotovo crnosmeđe, što je jedan od ključnih detalja u razlikovanju od vrlo sličnog šljivika.
Tijelo mu je sitno i vitko, a dojam živahnosti pojačava stalno titranje i kratki, brzi pokreti koje radi dok pretražuje grančice. Kreće se brzo i pomalo nervozno, često spuštajući repić i lepršajući krilima kao da je uvijek na rubu nekog novog otkrića. Taj nemir u pokretu, uz tihi šušur lišća dok skakuće, gotovo je njegov zaštitni znak.
Ponašanje i glasanje
Zviždak je pravi mali metronom šume. Njegov slavni poziv, ritmično ponavljanje „čif-čaf, čif-čaf”, odzvanja još dok mnoge druge ptice tek skupljaju snagu za dolazak iz zimovališta. Pjev mu je jednostavan, ali upravo ta jednostavnost čini ga toliko prepoznatljivim — jednom kad ga naučiš, više ga nikad ne možeš zamijeniti.
Za razliku od mnogih pjevica koje pjevaju s istaknutih grana, zviždak često pjeva skrovito, duboko u granju. Pjeva uporno, gotovo neumorno, a mužjaci se u proljeće natječu u tome tko će dulje i odlučnije obilježiti svoj teritorij. Osim pjeva, karakteristični su i njegovi kratki, tihi kontaktni glasovi kojima komunicira s partnericom i mladima u gustišu.
Gdje živi zviždak?
Ova mala ptica obožava šumarke, grmlje, živice i rubove šuma. Nalazimo je:Zviždak voli mozaike staništa — mjesta gdje se miješaju šumarci, živice, grmlje i otvorene travnate površine. Nalazimo ga:
- u listopadnim i mješovitim šumama, osobito uz rubove
- u parkovima, vrtovima, pa čak i većim urbanim zelenim površinama
- duž vodotoka obraslih vrbama i johe
- na rubovima poljoprivrednih polja i u zaklonjenim grmljem obraslim jarcima
U Hrvatskoj je vrlo česta gnjezdarica. Veći dio populacije seli prema sredozemnim zimovalištima, dok manji broj jedinki prezimi u najtoplijim područjima zemlje. Njegovo rano proljetno vraćanje čini ga jednim od najdražih glasnika promjene godišnjeg doba.
Prehrana
Zviždak je specijalizirani lovac na sitne beskralježnjake. Neumorno pretražuje lišće, grančice i skrivena mjesta na drveću, loveći pauke, sitne mekušce, jaja kukaca itd.
Njegov način hranjenja je tipičan: stalno se pomiče, kratko zastane, zaviri ispod lista, pa skoči na sljedeću grančicu. U jesen može posegnuti i za mekanim bobicama, ali kukci ostaju središte njegova jelovnika. Zbog toga je važan saveznik šume, jer pomaže balansirati populacije štetnika.
Gniježđenje
Gnijezdo gradi nisko pri tlu, najčešće skriveno u gustišu, travi ili paprati. Oblik mu je poput male kuglice od:Gnijezdo gradi nisko pri tlu, gotovo uvijek dobro skriveno u gustoj vegetaciji — u travi, paprati ili podnožju grmova. Oblik mu je kupolast, poput male kugle, vješto spletene od suhe trave, mahovine, lišća, sitnih korjenčića …
Ulaz se nalazi sa strane, neprimjetno smješten tako da ga grabežljivci jedva uočavaju. Ženka polaže 5–7 jaja, a inkubaciju preuzima uglavnom sama, dok se kasnije u hranjenje mladih uključuje i mužjak. Mladunci dozrijevaju iznenađujuće brzo — za samo nekoliko tjedana spremni su za prve skokove kroz granje.
Zanimljivosti
- Zviždak je jedna od najranijih selica koje se vraćaju u Europu — ponekad već krajem veljače.
- Iako izgleda jednostavno, pjev mu je vrlo individualan; stručnjaci mogu prepoznati pojedince po nijansama u ritmu.
- Vrlo je teritorijalan, pa muško-muške pogrebe oko granica često čujemo u gustišu.
- Zbog svoje diskrecije i skromnog izgleda, često ostaje neprimijećen — sve dok ne zapjeva.
O autoru
