Crna poljarica je neotrovna, brza i vitka zmija koja živi na kamenjarima i livadama Hrvatske, važna za održavanje prirodne ravnoteže.
Crna poljarica (Hierophis viridiflavus carbonarius), često zvana u crni (črni) gad, jedna je od najpoznatijih i najrasprostranjenijih neotrovnih zmija u Hrvatskoj. Brza, vitka i okretna, često se viđa kako pretrčava putove ili sunča na kamenim zidovima i livadama — prizor koji mnoge iznenadi, ali rijetko treba izazvati strah.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske
⚫ Kako izgleda crna poljarica?
U Europi se danas razlikuju dvije podvrste crne poljarice: tamna (melanična) Hierophis viridiflavus carbonarius i prugasta forma Hierophis viridiflavus viridiflavus. Tamna podvrsta rasprostranjena je u istočnom dijelu areala, a prugasta u zapadnom, dok se njihova kontaktna zona proteže kroz sjevernu Italiju.
U Hrvatskoj živi tamna varijanta – H. v. viridiflavus, koju karakterizira gotovo potpuno crno tijelo bez svijetlih pruga
Crna poljarica je vitka i izdužena zmija s dugačkim repom i skladno oblikovanom glavom. Odrasle jedinke imaju glatke, sjajne ljuske koje na suncu poprimaju metalni odsjaj, a trbušna je strana sivkasta do sivobijela. Ta ujednačena crnosjajna boja čini je jednom od najprepoznatljivijih zmija hrvatskog krša.
Tijelo joj obično doseže 80 do 150 cm, a u iznimnim slučajevima i više od 2 metra. Glava je izdužena, bez jasnog prijelaza na vrat, a zjenice su okrugle – pouzdan znak da nije riječ o otrovnici.
Mlade (juvenilne) crne poljarice izgledom su sasvim drukčije: njihovo tijelo prekriveno je žuto-smeđim ili crno-sivim mrljama, koje prema repu postupno blijede. Na glavi se ističe kontrast svijetlih i tamnih dijelova, dok su kod njihove srodnice – šare poljarice (Hierophis gemonensis) – boje ujednačene i sivosmeđe.
Kod mladih crnih poljarica mrlje su veće i razmaknutije, smanjuju se prema kraju tijela i ne protežu cijelom duljinom, dok se kod šare poljarice nastavljaju od glave do repa.
U odrasloj dobi crna poljarica lako se prepoznaje po potpuno tamnoj, sjajnoj boji bez uzoraka, što je jasno razlikuje od drugih zmija Hrvatske.
🌿 Gdje živi crna poljarica?
Crna poljarica voli topla, suha i osunčana staništa, gdje ima dovoljno mjesta za kretanje i zaklone za skrivanje. Najčešće nastanjuje kamenjare, makiju, rubove šuma i otvorene šumske proplanke, ali i suhovite padine, ruševine, suhozide, vinograde i napuštene poljoprivredne površine. Često se može vidjeti kako se sunča na kamenju ili brzo nestaje među grmljem čim osjeti pokret.
U Hrvatskoj obitava uglavnom u primorskom i submediteranskom pojasu, gdje su uvjeti najpogodniji za njezin način života. Rasprostranjena je od sjeverozapadne obale i Istre do područja Baških Oštarija, a prisutna je i na nekoliko jadranskih otoka – među njima Krku, Brijunima, Susku, te u izoliranoj populaciji na Palagruži, što govori o njezinoj prilagodljivosti i otpornosti.
Iako najčešće boravi do 1000 metara nadmorske visine, na Velebitu se penje i do 1400 metara, gdje koristi tople stijene i južne padine za grijanje u ranim jutarnjim satima. Poznate su i populacije s ličke strane Velebita, primjerice oko Krasnog, što potvrđuje da crna poljarica nije isključivo “morska” vrsta, već uspijeva i u hladnijim planinskim područjima.
🐭 Čime se hrani i kako lovi
Kao pravi dnevni lovac, crna poljarica ima odlično razvijen vid i refleks. Plijen – najčešće glodavce, ptiće i guštere – hvata munjevitim napadom i uvija ga tijelom dok ne onemoća. Zatim ga guta cijelog.
Iako nije otrovna, može ugristi ako se osjeća ugroženo, no njezin ugriz nije opasan za čovjeka.
☀️ Aktivnost i ponašanje
Najaktivnija je u proljeće i ljeto, osobito u jutarnjim satima kad se sunča da podigne tjelesnu temperaturu. Zimi se skriva u rupama, šupljinama stijena ili ispod korijenja, gdje zimuje.
Crna poljarica poznata je po svojem impresivnom temperamentu. Kad se osjeti ugroženo, ne bježi odmah – prvo će pokušati zastrašiti napadača. Tada podigne prednji dio tijela, savije vrat u oblik slova S i počne šištati – glasno, prodorno i iznenađujuće agresivno. U tom stavu često brzo udara glavom prema naprijed, ponekad i više puta zaredom, kao da pokušava ugristi, iako je ugriz najčešće upozoravajući, ne pravi napad.
Ovo ponašanje ima jednostavnu svrhu – odvratiti potencijalnog predatora ili čovjeka i dobiti vrijeme za bijeg. Iako može djelovati prijeteće, crna poljarica je u stvarnosti plašljiva i neotrovna, a napad iz očaja vrlo rijetko završava ugrizom.
Ako ju pokušamo uhvatiti, može se silovito oteti, zaviti tijelom oko ruke i pokušati ugristi, no njezin ugriz nije opasan – ne sadrži otrov, a rana je površna. Nakon što opasnost prođe, brzo će pobjeći među kamenje, travu ili grmlje, gdje se savršeno kamuflira.
Zbog svojeg temperamenta i brzine često je opisuju kao “agresivnu zmiju”, no u prirodi ona samo glumi hrabrost – snažan karakter koji skriva plašljivu narav.
🐣 Razmnožavanje
Pari se u proljeće, a ženke u lipnju ili srpnju polažu 5 do 15 jaja u topla, skrivena mjesta – ispod kamenja, u trulo drvo ili napuštene rupe. Mladi se izlegu nakon 6–8 tjedana i odmah su samostalni.
🌍 Zanimljivosti
- Crna poljarica je korisna zmija, jer kontrolira brojnost glodavaca.
- U južnoj Europi smatra se simbolom vitalnosti i brzine.
- U nekim dijelovima Hrvatske zovu je i “crnka” ili “crni bič”, zbog njezina vitkog, dugog tijela.
⚠️ Zaštita
Iako nije strogo zaštićena, zakonski je zabranjeno ubijati sve zmije u Hrvatskoj. Crna poljarica igra važnu ulogu u ekosustavu i pomaže održavanju prirodne ravnoteže – pa kad ju idući put ugledate, pustite ju da ode svojim putem.
Crna poljarica nije prijetnja, nego dragocjeni čuvar polja i livada. Svojom brzinom i elegancijom podsjeća nas koliko je priroda savršeno prilagođena – i kako čak i najneprimjetniji stanovnici našeg krša imaju važnu ulogu u životnom lancu.
O autoru
