Žuti kruh (Laetiporus sulphureus) je upadljiva žuta gljiva koja raste na vrbama i voćkama. Jestiva dok je mlada, ali zahtijeva oprez .
U narodu poznat i kao vrbovača, žuti kruh (Laetiporus sulphureus) često se može vidjeti kako poput zlatnog lepežastog cvata izrasta iz stabala vrba uz rijeke i potoke. Ova živopisna gljiva pojavljuje se ljeti i u jesen, a svojim narančasto-žutim tonovima neodoljivo privlači pažnju. Kada raste na vrbama, znaju je nazivati i vrbovačom.
Iako izgleda poput dekoracije iz bajke, žuti kruh zapravo je parazit, koji postupno iscrpljuje stablo domaćina – no pritom stvara jedan od najljepših prizora u svijetu gljiva.
Saznajte više o, biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.
Kako izgleda žuti kruh?
Plodno tijelo, odnosno klobuk, jedno je od najimpresivnijih u svijetu gljiva. Može narasti i do 50 centimetara širine, a zabilježeni su primjerci teški više od 20 kilograma! Često raste u gustim slojevima, jedan iznad drugoga, tvoreći velike lepezaste nakupine koje se poput sunčevih valova prelijevaju niz deblo.
Boja mu varira od sumporastožute, preko zlatnožute, pa sve do narančaste ili žuto-smeđe. Površina je u mladosti baršunasta i mekana na dodir, a s godinama postaje suha, glatka i izblijedjela, prelazeći u blijedoljubičaste ili svijetložute tonove. Rubovi su valoviti i režnjasti, što mu daje karakterističan cvjetasti izgled.
Donja strana klobuka prekrivena je sitnim, okruglim rupicama – otvorima kratkih sumporastožutih cjevčica. Iz njih se ponekad cijedi žućkasta, vodenasta tekućina, po kojoj je gljiva lako prepoznatljiva. Otrusina spora je bijela, što se jasno vidi ako se klobuk položi na tamnu podlogu.
🍋 Meso žutog kruha u mladosti je mekano, sočno i elastično, boje svijetlog limuna, ugodnog voćnog mirisa koji podsjeća na limun ili svježe gljive. U starosti postaje žilavo, suho i lomljivo, a miris poprima kiselkast ili sirast ton.
Okus se znatno razlikuje ovisno o vrsti drveta na kojem raste – primjerci s hrasta i bukve često su lagano gorkasti, dok su oni s vrbe i breze blagi i aromatični, pa ih berači najradije skupljaju. Upravo zato se ova vrsta u narodu često naziva vrbovača.
💡 Kada se prereže, mlado meso pokazuje sumporastožutu unutrašnjost, koja s vremenom posvjetli i postane vlaknata. Zbog te promjene teksture i boje lako je razlikovati mlade, jestive primjerke od starih, nejestivih.
Gdje i kada raste žuti kruh?
Žuti kruh raste od lipnja do studenoga, najčešće kao parazit na živom bjelogoričnom drveću – osobito vrbi, brezi i voćkama. Ponekad se pojavljuje i na mrtvom drvetu, tada u ulozi saprofitne gljive.
Uzrokuje smeđu trulež drveta, postupno ga razgrađujući i vraćajući hranjive tvari natrag u tlo. U nizinskim šumama uz rijeke često tvori upadljive, zlatnožute nakupine koje se ističu izdaleka.
🍽️ Jestivost i oprez
Žuti kruh je jestiva gljiva vrlo dobre kvalitete, ali samo dok je mlada i meso joj je još mekano. Stariji primjerci su žilavi i teško probavljivi.
Ipak, važno je znati da kod nekih osoba može izazvati blage probavne smetnje ili alergijske reakcije.
Ne smije se sakupljati s otrovanih stabala – poput tise (Taxus baccata) ili žutog bagrema (Laburnum anagyroides) – jer tada može apsorbirati toksine.
Gljive s hrasta i bagrema također ponekad izazivaju mučninu i proljev, zbog prisutnosti taninske kiseline u drvu.
💡 Savjet: žuti kruh koji raste na vrbi (vrbovača) obično je najukusniji i najsigurniji za jelo.
🍳 Priprema i kulinarska upotreba žutog kruha
Mlada plodna tijela žutog kruha prava su poslastica za ljubitelje gljiva, a mnogi je nazivaju i „piletinom iz šume” jer je njezino meso po teksturi i okusu vrlo slično pilećem. Kada se svježe ubrane lepeze narežu, primijetit ćeš da su mekane, vlažne i podatne, savršene za razne načine pripreme.
🧺 Prije kuhanja obavezno je ukloniti tvrde dijelove pri dnu klobuka i temeljito očistiti gljivu od zemlje ili komadića kore. Najbolje ju je kratko prokuhati (10–15 minuta) u posoljenoj vodi – to uklanja eventualnu gorčinu i čini meso lakše probavljivim. Nakon toga može se pržiti, pirjati, pohati ili peći.
🔥 Najčešći načini pripreme:
- Na tavi s maslacem, češnjakom i svježim biljem – klasičan, mirisan način koji ističe njezinu blagu aromu.
- Pohanje – mladi komadi nakon kuhanja mogu se panirati i pržiti poput pilećih medaljona.
- U umacima i rižotima – daje lijepu teksturu i upija okuse začina i vina.
- Na roštilju ili u pećnici – lagano premazana maslinovim uljem i začinima, razvija orašastu, aromatičnu notu.
🥗 Savjet: najbolje je koristiti samo mlade, mekane primjerke, jer stariji postaju žilavi i teško probavljivi. U kulinarstvu se često kombinira s limunom, peršinom, paprom, timijanom i bijelim vinom, koji naglašavaju njezinu prirodnu svježinu.
⚠️ Iako je žuti kruh jestiv, preporučuje se umjerenost – osobito kod prve konzumacije. Pojedinci mogu reagirati blagim želučanim tegobama ako gljiva nije dovoljno termički obrađena.
🪵 Zanimljivost i napomena
Naziv žuti kruh potječe od boje i slojevitog izgleda plodnih tijela, koji podsjeća na narezani kruh.
U voćnjacima se zna pojaviti kao nepozvan gost, polako isušujući i uništavajući stablo na kojem raste.
Ipak, nema opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama, što ga čini jednom od prepoznatljivijih gljiva naših šuma.
🌾 Zaključak
Bilo da ga promatrate kao kulinarsku deliciju, šumsku rijetkost ili znak propadanja starog drveta, žuti kruh je gljiva koja privlači pažnju – svojim bojama, veličinom i neobičnim načinom života.
U šumama uz rijeke, tamo gdje vrbe dodiruju vodu, često se pojavi baš on – zlatni kruh prirode.
O autoru
