Bijela ledenka (Pseudohydnum gelatinosum) jestiva je želatinozna gljiva ledenobijele boje koja raste na panjevima crnogoričnih stabala od lipnja do studenoga.
Bijela ledenka (Pseudohydnum gelatinosum) je jedna od najneobičnijih gljiva naših šuma — njezino tijelo nije ni mesnato ni krhko, već želatinozno, prozirno i svjetlucavo, poput komadića leda ili prozirne meduze. Na dodir je mekana i elastična, a zbog neobične teksture često izaziva znatiželju i kod iskusnih gljivara.
Saznajte više o biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.
Kako izgleda bijela ledenka?
Bijela ledenka jedna je od onih gljiva koje na prvi pogled izgledaju gotovo nestvarno – kao da nisu djelo prirode nego umjetničkog staklara.
Plodno tijelo široko je 3–8 cm, ponekad i do 12 cm, a oblikom podsjeća na polumjesec ili lepezasti listić. Najčešće nema pravi stručak, već se bočno sužava i šiljasto spaja sa supstratom, iako se katkad pojavi i kratki, zadebljani nastavak koji djeluje poput minijaturnog stručka.
Boja joj se mijenja ovisno o starosti i vlažnosti – mladi primjerci su snježno bijeli ili s plavičastim odsjajem, dok stariji prelaze u žućkasto-smeđu nijansu. Površina je sjajna, glatka, ponekad prekrivena vrlo finim dlačicama, koje joj daju baršunasti odsjaj. Donja strana klobuka prekrivena je gustim, kratkim i mekim šiljcima koji svjetlucaju poput sitnih ledenih kristala, što je i razlog imena „ledenka“.
Meso je vodenasto, želatinozno i prozirno, pri dodiru elastično i hladno, gotovo poput želea. Boje je bijele do bjelkaste, bez izraženog mirisa i s blagim okusom.
Otrusina spora je bijela, a u prirodi se često može vidjeti kako gljiva svjetluca na vlažnom panju nakon kiše ili rose — prizor koji djeluje gotovo magično u sjenovitim šumama.
Gdje raste bijela ledenka?
Bijela ledenka raste na trulim panjevima i granama crnogoričnog drveća, najčešće bora i smreke, rjeđe na bjelogoričnom drvu. Najviše se pojavljuje u vlažnim, sjenovitim šumama od lipnja do studenoga.
Postoje dvije forme:
- Bijela forma – na panjevima raznih crnogoričnih vrsta.
- Smeđa forma – češća na panjevima jele.
🍽️ Jestivost i primjena
Bijela ledenka je jestiva, ali slabe kvalitete. Zbog svoje želatinozne građe, više se cijeni zbog izgleda nego zbog okusa. Može se jesti sirova, narezana i pomiješana sa šećerom i rumom, kad poprima svjež, gotovo voćni okus.
Kuhana se koristi u slasticama, salatama ili kao ukras jelu zbog svoje zanimljive, prozirne teksture.
🧊 Zanimljivost
Ova gljiva ne samo da izgleda poput komadića smrznute vode, nego i zadržava vlagu poput spužve — čak i nakon što se osuši, ponovno bubri ako dođe u dodir s vodom.
Zbog toga je u narodu poznata i kao “želatina iz šume” ili “ledena gljiva”.
Zaključak:
Bijela ledenka možda nije gastronomska zvijezda, ali je prava prirodna čarolija – svjetlucavi podsjetnik na skrivenu ljepotu vlažnih šumskih panjeva i nevjerojatne oblike života koji ondje bujaju.
O autoru
