Gnojištarke su jestive i cijenjene gljive, ali u kombinaciji s alkoholom neke mogu biti otrovne. Naučite razlikovati sigurne od opasnih vrsta.
Gnojištarke (rod Coprinus i Coprinopsis) su posebna skupina gljiva koje rastu na hranjivim tlima, livadama i uz putove, a poznate su po tome što im se klobuk s vremenom pretvara u tamnu, tintastu masu. Iako se među njima nalaze vrlo cijenjene jestive vrste, poput velike gnojištarke ili naborane gnojištarke, treba znati da neke sadrže tvari koje u kombinaciji s alkoholom izazivaju opasne reakcije nalik trovanju. Upravo zato gnojištarke u narodu imaju dvostruku reputaciju – kao ukusne i ljekovite, ali i kao „gljive koje ne podnose alkohol“.
Saznajte više o biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.
Kako izgledaju gnojištarke?
Gnojištarke su gljive koje lako prepoznajemo po njihovom neobičnom životnom ciklusu – klobuk im u zrelosti počinje potamnjivati, raspadati se i pretvarati u crnu, tintastu tekućinu. Upravo je ta pojava dala i njihovo ime, budući da su u prošlosti ljudi od njih doslovno dobivali tintu.
Među njima se posebno ističu jestive gnojištarke iz roda Coprinus, koje su znatno krupnije i prepoznatljivije od brojnih sitnih srodnika. Najpoznatija je velika gnojištarka (Coprinus comatus), s bijelim, duguljastim klobukom prekrivenim resastim, visećim ljuskama. Klobuk podsjeća na perastu šagrenu, a kako sazrijeva, polako se širi i na kraju prelazi u tamnu masu. Njezino meso je bijelo, mekano i ugodnog mirisa dok je mlada – no brzo gubi kvalitetu čim počne tamniti.
Druga vrsta iz istog roda, prstenasta gnojištarka (Coprinus sterquilinus), rjeđa je i raste na gnojnim mjestima, ali ju je lako prepoznati po prstenu na stručku, što je rijetka značajka u cijeloj skupini. Iako jestiva, rijetko se sakuplja jer je neugledna i znatno manje zastupljena od velike gnojištarke.
Za razliku od ovih „pravih” Coprinus gnojištarki, većina ostalih vrsta koje svakodnevno susrećemo pripada rodu Coprinopsis. One su uglavnom sitnije, s tanjim klobucima, često sivo-smeđe ili tamne boje, i mnogo brže prelaze u tintastu fazu. Neke od njih su jestive, poput naborane gnojištarke, no mnoge mogu izazvati neugodne reakcije, osobito u kombinaciji s alkoholom.
JESTIVE GNOJIŠTARKE
Velika gnojištarka (Coprinus comatus)
Poznata i kao šagrenača ili “pernata gnojištarka”, jedna je od najpoznatijih jestivih gljiva iz ove skupine. Klobuk joj je bijel, prekriven resastim ljuskama, podsjećajući na perje. Raste na livadama, travnjacima i uz putove, često u skupinama. Meso je bijelo i ugodnog okusa, no treba je brati dok je klobuk još zatvoren jer ubrzo pocrni i počne se pretvarati u crnu tekućinu. Osim što je vrlo cijenjena u kulinarstvu, sadrži spojeve s potencijalnim ljekovitim svojstvima, uključujući djelovanje na regulaciju šećera u krvi i poticanje imuniteta.
Prstenasta gnojištarka (Coprinus sterquilinus)
Ova je vrsta rjeđa i raste prvenstveno na gnojištima i bogatim organskim tlima. Prepoznaje se po prstenu na stručku, što je rijetka značajka kod gnojištarki. Klobuk je svijetlosmeđ do sivkast, jajast pa zvonast, a u starosti prelazi u tintastu fazu.
Jestiva je i bez otrovnih spojeva, ali nije osobito cijenjena zbog rijetke pojave i neugodnog mjesta rasta. U kulinarstvu se koristi rijetko i uglavnom lokalno, gdje se pojavi u većim skupinama.
Naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria)
Poznata i kao “alkoholna gljiva”. Klobuk joj je siv do tamnosmeđ, radijalno naboran i zvonastog oblika, a meso tanko i lomljivo. Raste u skupinama na travnjacima, uz putove i u naseljima. Sama po sebi je jestiva, ali sadrži spoj koprin, koji u kombinaciji s alkoholom izaziva teške reakcije: crvenilo lica, mučninu, ubrzan puls, povraćanje i malaksalost. Zbog toga se ne preporučuje u prehrani, iako u nekim zemljama i dalje završava na tanjurima uz strogo izbjegavanje alkohola.
OTROVNE GNOJIŠTARKE
Iako većina gnojištarki nije smrtonosna, neke vrste mogu izazvati ozbiljne probavne smetnje ili neugodne reakcije, osobito u kombinaciji s alkoholom.
Romagnesijeva gnojištarka (Coprinopsis romagnesiana)
Vrlo slična jestivim vrstama, ali toksična, izaziva mučninu i probavne tegobe. Prepoznaje se po tamnijem, ljuskavom klobuku i sklonosti rastu na gnojnim tlima.
Grbava gnojištarka (Coprinopsis acuminata)
Prepoznatljiva po šiljatom, grbavom klobuku koji joj daje osebujan izgled. Ova rijetka vrsta sadrži otrovne tvari koje izazivaju probavne smetnje.
Upadljiva gnojištarka (Coprinopsis insignis)
Vrlo tamna vrsta s ljuskastim klobukom i neugodnog mirisa. Smatra se otrovnom, iako podaci o trovanjima nisu česti.
NEJESTIVE GNOJIŠTARKE
Osim jestivih i otrovnih, postoji i niz vrsta koje se jednostavno ne smatraju pogodnima za jelo zbog neugodnog okusa, teksture ili malih dimenzija. Neke od njih su:
- Čizmasta gnojištarka (Coprinopsis cothurnata) – sitna i neugledna vrsta.
- Kestenjastosporna gnojištarka (Coprinus spadiceisporus) – prepoznaje se po tamnosmeđem, kestenjastom prahu spora.
- Ljupčacova gnojištarka (Coprinus levisticolens) – rijetka, nejestiva vrsta, često vezana uz specifična tla.
Gdje rastu gnojištarke?
Gnojištarke su gljive koje vole bogata, hranjivima zasićena tla. Najčešće ih nalazimo na mjestima gdje ima mnogo organske tvari u raspadanju – na livadama, pašnjacima, uz putove, rubove šuma, pa čak i u dvorištima ili gradskim parkovima. Posebno rado rastu na gnojištima i uz stajsko đubrivo, što im je i donijelo ime.
Zanimljivo je da gnojištarke često izbijaju naglo i u velikim skupinama, osobito nakon kiše. Mnoge vrste imaju vrlo kratak životni vijek – od izbijanja do potpunog raspadanja ponekad prođe tek dan ili dva. Upravo zbog toga berači moraju biti brzi: jestive gnojištarke najbolje su za jelo dok su klobuci mladi, bijeli i zatvoreni, prije nego što počnu tamniti i prelaziti u tintastu fazu.
U Hrvatskoj su raširene gotovo posvuda gdje postoji dovoljno vlage i organskog materijala – od nizinskih livada i poljoprivrednih površina pa sve do planinskih sela. Najčešće se pojavljuju u jesen i proljeće, no neke vrste mogu se naći i tijekom toplijih zimskih razdoblja.
Ekološka uloga gnojištarki
Iako izgledom neobične i kratkotrajnog života, gnojištarke imaju važnu ulogu u prirodnim ekosustavima. One su prvenstveno saprotrofne gljive, što znači da razgrađuju mrtvu organsku tvar – ostake biljaka, životinjski izmet i drugo bogato organsko tlo. Na taj način vraćaju hranjive tvari natrag u zemlju i time obnavljaju plodnost tla.
Zbog svoje sklonosti rastu na gnojištima, livadama i pašnjacima, gnojištarke sudjeluju u ubrzanom razlaganju otpada i stvaranju humusa. Upravo zato ih često nalazimo u blizini ljudskih naselja i poljoprivrednih površina, gdje prirodno pomažu u reciklaži hranjiva.
Osim toga, gnojištarke su važan izvor hrane za mnoge kukce i sitne beskralježnjake, a posredno utječu i na cijeli lanac ishrane. Njihov brz životni ciklus – od naglog izbijanja do potpunog raspadanja u samo nekoliko dana – pokazuje koliko je priroda dinamičan sustav stalne promjene i obnavljanja.
Kulinarska i ljekovita vrijednost gnojištarki
Među gnojištarkama se kriju vrlo cijenjene jestive vrste, koje su u mladom stadiju prava poslastica. Najpoznatija je velika gnojištarka, koja se u mnogim zemljama smatra delikatesom i često završava na tanjurima pržena, pohana ili kao dodatak juhama i rižotima. Ključ je u tome da se beru dok su klobuci mladi i bijeli, jer već nakon nekoliko sati počinju tamniti i gube okusnu vrijednost.
Osim kulinarske, neke vrste gnojištarki imaju i potencijalna ljekovita svojstva. Istraživanja su pokazala da sadrže spojeve koji mogu djelovati antimikrobno, antioksidativno i povoljno na regulaciju šećera u krvi, što ih čini zanimljivima i izvan gastronomije.
No, istodobno, gnojištarke su i skupina koja zahtijeva poseban oprez. Određene vrste, iako same po sebi nisu otrovne, sadrže tvari koje u kombinaciji s alkoholom izazivaju teške reakcije nalik trovanju. Zbog toga se često naziva da su to „gljive koje ne podnose alkohol”.
Gljive rastu najviše u šumama, pogledate video o šumama u Hrvaskoj:
O autoru
