Deverika je rasprostranjena slatkovodna riba nizinskih rijeka i jezera. Saznaj gdje živi, čime se hrani, kako se lovi i koje su njezine zanimljivosti.
Deverika (Abramis brama) je elegantna slatkovodna riba prepoznatljivog, visoko spljoštenog tijela i sjajnih srebrnkastih ljuski. Ova tiha stanovnica nizinskih rijeka, kanala i jezera rado se zadržava u plitkim, muljevitim vodama bogatim vegetacijom. Poznata je po tome što pliva u velikim jatima, neumorno pretražujući dno u potrazi za hranom. Iako nije među najcjenjenijim ribama na jelovniku, deverika ima važno mjesto u sportskom ribolovu – gdje se cijeni zbog borbenosti i brojnosti.
Kako izgleda deverika?
Deverika ima prepoznatljiv, visoko i bočno spljošten trup, što joj daje gotovo disketast izgled – osobito kod starijih primjeraka. Leđa su joj sivkasto-smeđa, dok su bokovi i trbuh sjajno srebrnkasti, ponekad s blago zlatnim ili brončanim odsjajem.
Njezina glava je mala, s isturenim, donjim ustima koja su prilagođena traženju hrane na dnu. Oči su srednje veličine, a peraje su sivosmeđe, pri čemu se duga, niska leđna peraja ističe odmah iza polovice tijela. Repna peraja je duboko urezana, a podrepna izrazito duga – čak trećina dužine tijela.
Mladi primjerci su svjetliji i tanji, dok odrasle deverike mogu izgledati tamnije i robusnije, s izraženijim leđima. Tijelo im je prekriveno velikim, čvrsto usađenim ljuskama koje lako otkrivaju starost ribe.
Ova kombinacija oblika, boje i elegancije čini deveriku lako prepoznatljivom i osebujnom ribom naših nizinskih voda.
Gdje živi deverika?
Deverika je tipična predstavnica nizinskih voda – voli mirne, sporo tekuće ili stajaće vodene površine s mekanim, muljevitim ili pjeskovitim dnom. U Hrvatskoj je nalazimo u gotovo svim većim rijekama poput Dunava, Drave, Save i Kupe, ali i u velikim jezerima, mrtvicama, kanalima te starim rukavcima. Naročito joj odgovaraju eutrofna staništa, bogata biljnim ostatcima i sitnim organizmima, gdje u plićim zonama formira velika jata.
Osim u prirodnim vodama, uspješno se prilagodila i umjetnim akumulacijama, šljunčarama i ribnjacima. Vrlo je otporna i prilagodljiva, može podnijeti i zamućene vode slabije kvalitete s manjkom kisika – pa se često javlja i tamo gdje druge vrste teško opstaju.
Tijekom ljeta se zadržava bliže površini i u plićim dijelovima bogatim vodenim biljem, dok se zimi povlači u dublje dijelove gdje temperatura vode ostaje stabilnija. U velikim sustavima često migrira na kraće udaljenosti u potrazi za hranom ili prikladnim mjestom za mrijest.
U ekosustavu nizinskih rijeka i jezera, deverika ima važnu ulogu jer pridonosi ravnoteži u bentoskoj zajednici, prekapajući dno u potrazi za hranom i time pospješujući kruženje hranjivih tvari.
Prehrana
Deverika je svežder s naglaskom na bentosku prehranu – hrani se onim što nađe pri dnu, osobito u mulju i među vodenim biljem. Njezina mala, donje postavljena usta savršeno su prilagođena za prekopavanje dna i usisavanje sitnih organizama iz mulja.
U mladosti se prvenstveno hrani planktonom – sitnim organizmima koji slobodno lebde u vodi, poput račića (zooplanktona) i algi (fitoplanktona). Kako raste, prelazi na hranjenje s dna, gdje traži:
- ličinke kukaca (osobito dvokrilaca poput tulara i obalčara)
- sitne mekušce (pužiće, školjkaše)
- razne crviće i larve vodnih beskralježnjaka
- alge, trule biljne ostatke i organski detritus
Deverika je poznata po tome da intenzivno pretražuje dno, neprestano usisavajući i filtrirajući mulj u potrazi za hranom. Tijekom toga često zamućuje vodu, pa se u ribnjacima i jezerima s velikim populacijama može zamijetiti smanjena prozirnost.
Ova riba nije izbirljiva – njezin širok prehrambeni spektar omogućuje joj da preživi i u manje bogatim staništima, što je jedna od ključnih prednosti u konkurenciji s drugim vrstama.
Razmnožavanje
Deverika se mrijesti u proljeće, obično od travnja do lipnja, kad temperatura vode poraste iznad 15 °C. Tada se okuplja u velikim jatima – često uz samu obalu, u plitkim i bogato obraslim dijelovima voda poput tršćaka, zaljeva i rukavaca.
Mrijest se odvija uz snažno treskanje i šuštanje među biljem, često praćeno skokovima i kolutanjem iznad površine. Ženka može položiti i do 300.000 sitnih, ljepljivih jajašaca, koja se pričvršćuju za stabljike podvodnih biljaka, kamenje ili korijenje. Oplodnju obavlja više mužjaka koji prate ženku tijekom cijelog procesa.
Razvoj mladunčadi traje samo nekoliko dana – ovisno o temperaturi vode. Nakon izlijeganja, sitni prozirni mlađ ostaje u plitkom, toplom pojasu vode, gdje se skriva u vegetaciji i hrani planktonom. Brzo raste, a već nakon nekoliko tjedana poprima prepoznatljiv oblik mladih deverika.
Ova vrsta je vrlo plodna, a zbog mrijesta u jatima i visoke brojnosti, populacija se može brzo obnoviti – što je čini otpornom i stabilnom vrstom čak i u promjenjivim uvjetima. Ipak, zagađenje i gubitak vegetacijskih zona za mrijest mogu negativno utjecati na uspješnost razmnožavanja u nekim vodama.
Dnevni i sezonski ciklusi deverike
Deverika ima izrazito izražene dnevne i sezonske obrasce ponašanja, koji ovise o temperaturi vode, dostupnosti hrane i stupnju osvijetljenosti.
🌅 Dnevni ciklus
Tijekom dana, deverike se najčešće zadržavaju bliže dnu i u zaklonjenim dijelovima vodotoka – među biljem, uz nasipe ili u sjenovitim dijelovima obale. Najaktivnije su u sumrak i zoru, kada intenzivno traže hranu i često ulaze u pliće zone.
Noću se također hrane, ali u manjoj mjeri – više se odmaraju ili plivaju sporije. U jako bistrim vodama, aktivnost može biti pomaknuta prema noći zbog izbjegavanja predatora i ribolovaca.
🍂 Sezonski ciklus
- Proljeće: S porastom temperature vode, deverike postaju vrlo aktivne – kreću se u pliće dijelove i pripremaju za mrijest. Pojačano se hrane i formiraju velika jata.
- Ljeto: Aktivnost može biti promjenjiva – u toplijim danima često se povlače u dublje i hladnije slojeve vode, posebno tijekom podnevnih sati. Ujutro i navečer izlaze bliže obali u potragu za hranom.
- Jesen: S padom temperature, deverike ponovno postaju živahnije, intenzivno se hrane i stvaraju zalihe energije za zimu. Ovo je često najplodnije razdoblje za ribolov.
- Zima: Aktivnost se znatno smanjuje. Deverike se povlače u dublje dijelove vode, gdje temperatura ostaje stabilnija. Usporavaju metabolizam, ali se povremeno hrane ako su uvjeti povoljni.
Ovi ritmovi čine deveriku predvidljivom, ali istovremeno izazovnom ribom za promatranje i ribolov – jer poznavanje njezinih ciklusa često odlučuje o uspjehu na vodi.
Ribolov na deveriku
Deverika je jedna od najomiljenijih riba među sportskim i rekreativnim ribičima, posebno u natjecateljskom ribolovu na mirnim vodama. Njezina brojnost, aktivnost u jatima i sklonost prihrani čine je idealnim ciljem za fine, precizne tehnike ribolova.
Lov na deveriku najčešće se odvija plovkarskim priborom ili hranilicom (feeder tehnikom). Ključ uspjeha leži u dobroj pripremi:
🔸 Prihranjivanje mjesta smjesama bogatim krušnim mrvicama, melasom, kukuruzom, crvima ili čak kupovnim aditivima privlači jata deverike na željenu točku.
🔸 Kao mamac se koriste crvići, gliste, kukuruz šećerac, kruh, tijesto ili kombinacije – ovisno o sezoni i vodostaju.
🔸 Pribor mora biti dovoljno fin (tanki najloni, sitne udice) jer deverika zna biti oprezna i oprezno kuša mamac.
Borba s većom deverikom može biti iznenađujuće napeta – osobito jer koristi snagu bokova i široke peraje kako bi pružila otpor. U vodi često radi nagle trzaje, a njezino kretanje u stranu otežava izvlačenje.
Posebno atraktivna zna biti lov u ranim jutarnjim satima ili predvečer, kad se riba intenzivno hrani. Tijekom ljetnih vrućina zna biti manje aktivna, dok s prvim zahlađenjem postaje življa i često se može uloviti na dubini.
Za mnoge ribiče, ulov krupne deverike od kilograma ili više predstavlja pravo zadovoljstvo – i izazov vještine.
👩🍳 Deverika kao namirnica
Iako se u gastronomiji ne cijeni poput nekih drugih riba, deverika ima ukusno bijelo meso. Zbog većeg broja kostiju, najčešće se:
- prži kao manji primjerak
- peče na roštilju
- priprema u fišu ili brudetu
- koristi za dimljenje i konzerviranje
U Slavoniji se često nalazi na meniju ribičkih fiš paprikaša.
🎯 Zanimljivosti
- Deverika ima karakterističan način kretanja – polagano klizi tik iznad dna.
- Često živi u velikim jatima, zajedno s crvenperkama i linjacima.
- U mutnim vodama može imati tamnije tijelo, dok je u bistrima sjajnija i srebrnija.
- Zbog svojih dimenzija i ponašanja, u nekim dijelovima Europe nazivana je i “riblji bizon”.
O autoru
