foto: Tatiana Bulyonkova
Češka smrčkovica (Verpa bohemica) jestiva je gljiva vlažnih šuma.
Češka smrčkovica je mala gljiva mješinarka koja pojedinačno samoniklo raste u rano proljeće u vrlo vlažnim šumama, ispod vrba ili topola, obično uz obale rijeka ili potoka. Pretpostavlja se da jedan dio svog života provodi u mikorizi s korijenjem vaskularnih biljaka koje potpomaže u opskrbi vodom. Vaskularne biljke joj za to vrijeme osiguravaju organske tvari.
Rasprostranjena je gotovo po cijeloj sjevernoj hemisferi. Smećkastožuti klobuk češke smrčkovice poput kape prekriva stručak, stožastog je oblika. U mladih smrčkovica je klobuk mjestimično prilegnut na stručak, no nikad nije srašten s njim. Klobuk naraste do 5 cm, a bijeli stručak 12 do 15 cm u visinu u odnosu na razinu podloge. Na klobuku su dobro uočljivi nabori koji se više manje bez pravilnosti protežu u smjeru glavne osi gljive.
Haploidne spore nastaju u mješinicama ili askusima. Iz spore koje padnu na tlo nastaje haploidni micelij (+) ili (-). Ako se u tlu susretnu dvije haploidne hife suprotnih spolova tada nastaju mnogojezgreni gametangiji. Tu pojavu općenito u mješinarki nazivamo plazmogamija. Tako nastaju hife čije stanice imaju dvije haploidne jezgre. U biti se spoje samo citoplazme haploidnih stanica, ali ne i jezgre (dikariontski stadij). Takve hife nazivamo askogene hife. Askogene hife stvaraju plodišta u obliku zdjelice (apotecij). U vršnim stanicama askogenih hifa dolazi do spajanja haploidnih jezgara (kariogamija) te nastaju stanice s jednom diplodnom jezgrom koje nazivamo askus. U askusima mejozom ponovno nastaju haploidne spore.
Zbog uređivanja obala rijeka, izgradnja nasipa za zaštitu od poplava i isušivanjem močvarnog područja smanjuje se površina prirodnih šuma vrbe i topole. Zbog toga dolazi i do smanjenja staništa češke smrčkovice, pa je u Republici Hrvatskoj na popisu Zakonom zaštićenih vrsta.
Iako je jestiva, češka smrčkovica sadrži u malim količinama toksin giromitrin (N-metil-N-formilhidrazon). Treba biti posebno pažljiv pri prikupljanju jer je slična ranom hrčku (Gyromitra esculenta). Rani hrčak je nejestiv jer sadrži veću količinu giromitrina. Giromitrin je toksin koji je topljiv u vodi i hlapljiv pri zagrijavanju. Zabilježeni su znaci trovanja u kuhara koji su pripremali gljive s većim sadržajem giromitrina poput već navedenog ranog hrčka, iako ga nisu jeli. Kuhari bi za vrijeme priprave udisali pare giromitrina.
Tekst: Mišo Rašan
O autoru:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje.
O autoru
