Gospina trava (Hypericum perforatum) poznata je ljekovita biljka koja djeluje kao prirodni antidepresiv i pomaže kod rana i opeklina.
Gospina trava je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka Europe — svijetložute latice, sitne crne točkice na rubovima i moćno djelovanje koje vuče korijen iz narodnih vjerovanja i starih travarskih praksi. Cvjeta oko Ivanja, kad je sunce najviše na nebu, i upravo tada, vjeruje se, ima najjaču moć. Od prirodnog antidepresiva do balzama za rane i opekline, ova biljka skriva prirodnu ljekarnu u svakoj svojoj kapljici ulja. Upoznajmo ju pobliže – i naučimo kako ju prepoznati, koristiti i poštovati.
Gdje raste gospina trava?
Prirodno je rasprostranjena Europom i dijelovima Azije, a kao invazivna vrsta proširila se i na druge kontinente. Nalazimo je na livadama, šumskim čistinama, močvarnim terenima, zapuštenim zemljištima, u svijetlim šumama, uz putove, nasipe itd. Raste u skupinama ili pojedinačno.
Kako izgleda gospina trava?
Gospina trava lako se prepoznaje u prirodi, posebno tijekom ljeta, kada njezini sjajni žuti cvjetovi obasjaju livade, rubove šuma i suhe kamenjare.
Stabljika biljke je čvrsta, uspravna i dvobridna, što znači da ima dvije uzdužne oštrice koje ju čine karakteristično četvrtastom na dodir. Može narasti do 80 centimetara visine i često se grana pri vrhu, noseći bogate cvatove.
Listovi su sitni, ovalnog oblika i nasuprotno raspoređeni. Ono što ih čini osobitima su sitne, prozirne točkice – zapravo uljne žlijezde – koje se jasno vide kad se list drži prema svjetlu. Upravo po tim točkicama biljka nosi ime perforatum (izbušena), jer listovi izgledaju kao da su prošarani sitnim rupicama.
Cvjetovi su intenzivno žuti, s pet latica i mnoštvom istaknutih prašnika, a grupirani su u vršne cvatove. Latice su često prošarane crnim točkicama, a kada se cvijet ili pupoljak zgnječi među prstima, ostavlja tamnu crvenu mrlju – što je znak prisutnosti hipericina, glavnog aktivnog sastojka biljke.
Čaška cvijeta sastoji se od pet ušiljenih lapova, dok vjenčić tvori pet latica koje se mogu blago preklapati. Nakon cvatnje, razvija se plod u obliku tobolca, ispunjen sitnim sjemenkama.
Razdoblje cvatnje traje od svibnja do rujna, a najintenzivnije cvate oko blagdana sv. Ivana (24. lipnja) – zbog čega je i dobila ime “Ivanjsko cvijeće” ili “trava sv. Ivana”.
Gospina trava – ljekovita biljka
Gospina trava već se stoljećima koristi u narodnoj i službenoj medicini diljem Europe i svijeta. Zbog svojih brojnih djelatnih tvari, među kojima su najpoznatiji hipericin i hiperforin, biljka ima široku primjenu u fizičkom i psihičkom zdravlju.
Posebno je poznata po djelovanju na mentalno zdravlje – kroz povijest je korištena u liječenju ženskih oboljenja, melankolije, strahova i blagih do umjerenih oblika depresije. Danas ju znanost prepoznaje kao prirodni antidepresiv, čiji učinak dolazi postupno, uz redovitu konzumaciju čaja ili tinkture kroz nekoliko tjedana. Osim što poboljšava raspoloženje, djeluje i kao blagi sedativ, smirujući živčani sustav i pomažući kod nesanice.
No njezina ljekovitost tu ne staje – pripravci od gospine trave koriste se i kod upalnih procesa u tijelu, problema s mokraćnim i dišnim putevima, probavnim smetnjama, ali i za njegu kože. Ulje gospine trave, dobiveno maceracijom svježih cvjetova u biljnom ulju, iznimno je cijenjeno kod rana, opeklina, ekcema, neuralgija i ožiljaka – jer djeluje regenerativno, protuupalno i antibakterijski.
Za ljekovite pripravke najčešće se beru cvjetovi i pupoljci, odnosno vršni dijelovi stabljike dugi 15–20 cm, koji se nakon branja vežu u snopiće i suše na sjenovitom, prozračnom mjestu. Osušeni dijelovi koriste se za pripremu čajeva, tinktura, ulja i masti. Okus je bilje gorkast, no njezina djelotvornost nadilazi tu notu.
👉 Važno je znati da je gospina trava u Republici Hrvatskoj zakonom zaštićena, što znači da se ne smije brati na prirodnim staništima u velikim količinama niti za komercijalnu uporabu bez posebnih dozvola.
Pročitajte više o ljekovitom bilju
🧴 Ulje od gospine trave – crveno zlato iz prirode
Ulje od gospine trave (poznato i kao kantarionovo ulje) jedan je od najcjenjenijih prirodnih pripravaka za njegu kože, a izrađuje se maceracijom svježih cvjetova u biljnom ulju. Prepoznatljivo je po svojoj intenzivno crvenoj boji, koja dolazi od hipericina – tvari koja nastaje pod utjecajem sunca.
🧺 Što ti je potrebno:
- Svježe ubrani cvjetovi i pupoljci gospine trave (najbolje ujutro, po suhom vremenu)
- Hladno prešano maslinovo ulje (ili bademovo, suncokretovo, sezamovo)
- Staklena tegla s poklopcem
- Gaza ili muslin za cijeđenje
- Tamna staklena bočica za čuvanje
🧪 Postupak:
- Cvjetove lagano operi ili očisti suhim kistom i ostavi da se prosuše na zraku barem 1–2 sata, kako bi izgubili višak vlage.
- Napuni staklenku labavo do vrha cvjetovima.
- Prelij uljem tako da u potpunosti prekrije biljni materijal.
- Zatvori staklenku i stavi je na sunčano mjesto (prozorska daska ili terasa) na 3 do 6 tjedana.
- Svakodnevno lagano promućkaj teglu kako bi se sastojci bolje proželi.
- Kad ulje dobije intenzivnu crvenkastu boju, procijedi ga kroz gazu i ulij u tamne bočice.
- Čuvaj na hladnom i tamnom mjestu, najbolje u ormariću ili hladnjaku.
💡 Kako se koristi:
- Za njegu rana, opekotina, posjekotina, ogrebotina i opeklina od sunca
- Kod bolova u mišićima, reume, neuralgija
- Za masažu kod napetosti i stresa
- Može se koristiti i kao regenerativno ulje za suhu kožu, ispucale pete ili laktove
⚠️ Napomena:
- Ne izlaži kožu suncu nakon korištenja ulja! Hipericin može uzrokovati fotosenzibilnost, što može dovesti do osipa i opeklina.
- Ne preporučuje se trudnicama i osobama koje koriste antidepresive, kontracepciju ili lijekove koji utječu na jetru – gospina trava može smanjiti njihovo djelovanje.
Kako je nastalo ime gospina trava?
Za gospinu travu koriste se i nazivi trava sv. Ivana, bogorodičina trava, gospino zelje i drugi. Naziv “trava sv. Ivana” biljka je dobila radi vremena cvatnje i skupljanja, a to je u lipnju, oko Ivanja. Prema jednoj od interpretacija, latinsko ime roda Hypericon potječe od grčkih riječi ‘hyper’ (iznad) i ‘eikon’ (slika), jer su se gospinom travom često ukrašavale slike svetaca (ikone), kao zaštita od zla.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
