Foto: David Palmer
Pravi ljubavni spektakl pruža tetrijeb gluhan u proljetna praskozorja. Ova rijetka crna ptica stanovnik je Gorskoga kotara i Velebita.
Sa 85 cm dužine i mase do 5 kg tetrijeb gluhan naša je najveća kokoška. Još više upada u oči perje mužjaka za parenja, jer osim što su veći, živopisniji su. Crna glava po vrhu prelazi u hrđava leđa s crvenkastosmeđim krilima i bijelom mrljom na krilnom zglobu. Oko guše ima tamnozeleni vijenac, a iznad očiju je jarkocrveni polumjesec. Ženke su jednoličnije, smeđe s prugama, što je kamuflaža, odnosno zaštita od grabljivica.
Osim raskošna perja mužjak se za privlačenje ženki služi i ljubavnim ritualom. Kad se u svitanje ranog proljeća na planinama krene razvijati vegetacija, mužjak izlazi na čistinu – tradicionalna pjevališta. Tad podiže glavu, širi lepezasti rep te nakostriješi pernatu bradu na grlu i kočopereći se krene glasati – pjesma ne bi bio dobar opis. Zvukovi koje proizvodi podsjećaju na struganje, pucanje suhe grančice, žuborenje potoka, udaranje loptica za stolni tenis, izvlačenje čepa iz boce pjenušca, a neki i na grgljanje te astmatično hroptanje. U početku se natječu samo mužjaci, i to na granama drveća, a tek pri kraju sezone pristižu i ženke.
Mužjaci silaze s drveća i postaju još uzbuđeniji, a moguće su i ozbiljnije borbe među konkurentima. Kokoške odabiru najboljeg i onda je na redu parenje. Kad završi, mužjak ostavlja ženke koje se dalje same brinu za potomstvo. Polažu od 5 do 12 pjegavih jaja na tlo, u visokoj travi ili paprati. Kao i za vrijeme parenja, ženke su plašljive i odlepršat će i na najmanji znak opasnosti. Na jajima ženka sjedi gotovo mjesec dana. Kad se izvale, ptići su odmah pokretni i prate majku već drugi dan. Uz njezinu pomoć sami traže hranu, ali noćima te za hladnijeg vremena ona ih grije. Mladunci brzo rastu i za 3 – 4 tjedna počinju letjeti.
Tetrijeb gluhan živi u gustim, crnogoričnim i miješanim, planinskim šumama. Traži dosta guste vegetacije za zaklon, starih stabala s vodoravnim granama za spavanje te voli kad se prostrane šume izmjenjuju s proplancima kao pjevalištima. Važno mu je da bude i mnogo borovnice, njegove omiljene hrane. Uz nju, hrane se ostalim plodovima i bobicama, lišćem, pupovima, travom, a zimi gotovo isključivo iglicama crnogorice. Mladuncima je za rast potrebno mnogo kukaca koji su izvor proteina, a kako odrastaju, postaju biljojedi. Kao i druge kokoške, nisu dobri letači, već hodaju po tlu. Znaju, doduše, uz lepet krila poletjeti na kratke pruge. U Hrvatskoj ovu vrstu nalazimo još samo u Gorskome kotaru i na Velebitu.
O autoru
