Sa svijetlim točkama u uzorku križa, pauk križar (Araneus diadematus) lako je prepoznatljiv. On je i jedan od naših najčešćih paukova.
To je i jedan od većih paukova. Ženka je veća i doseže 20 mm, a mužjak do 8 mm. Boja varira od blijedožute to tamnosmeđe. Križar se ističe svijetlim točkicama i izduženim mrljama na leđima koje su često raspoređene u obliku križa. Na četiri su para nogu kukice. Za lov na kukce križar gradi velike i složene mreže u promjeru i 40 cm. Za gradnju mreže služe mu predljive bradavice iz kojih izlazi predivo za izgradnju različitih niti. Trećim ih parom nogu navlači i gradi mrežu, a uvijek vuče jednu svježu nit. Križar potom čeka u sredini mreže da se zaleti neki nesretni kukac.
Dugačkim prvim parom nogu osjeća vibracije i kad plijen upadne i zapetlja se, odmah juri i omata ga predivom. Odmah, a katkad kad se nakupi nekoliko zamotanih smotuljaka, pauk započinje s jelom. Ždrijelo im je preobraženo u mišićavu sisaljku kojom isisavaju unutarnji sadržaj svoga plijena, a u koji prethodno izluče sadržaj želuca s enzimima. Ako se osjeti ugroženim, pauk će zatresti mrežu i time upozoriti ili prestrašiti nasrtljivca, a pri opasnosti spustiti ga na tlo, viseći na niti.
Parenje može biti za mužjaka prilično opasno. Oprezno se približava ženki da ne bi završio u njezinu želucu. Prima njezin abdomen i čeljusnim nogama na glavi unosi sjeme u spolni otvor ženke. Kad je gotov, brzo se udaljava da spasi glavu. Ženka se zatim skriva u skloništu i kad dođe vrijeme, počne presti niti oko jaja u čahuricu. Još ih neko vrijeme čuva, a onda ugiba. Mladi pauci izlaze u proljeće i do prvog su presvlačenja u gustim skupinama. Potom se razilaze – svaki se objesi na nit te ih kao padobrance vjetar nosi u nepoznato
O autoru
