Životinje koje vidimo oko nas na ili TV ekranima nisu oduvijek ovdje. Prije njih su živjele drukčije vrste koje su u međuvremenu izumrle, dok su se stvarale nove. Neke od njih bile su prava čudovišta!
Prije tri milijarde godina je kopno bilo potpuno nenaseljeno. Okoliš je tada bio vrlo negostoljubiv za bilo kakav život. Da te netko magičnim štapićem prebaci u to doba, brzo bi se ugušio od nedostatka kisika te otrovnih plinova te pogubnog sunčevog zračenja. Život se zato razvio u sigurnijem moru i zaštićenijem. Prva živa bića bila su mikorskopski mala, a podsjećaju na bakterije. Vrlo su se sporo razvijala i povećavala, doslovno stotinama milijuna godina. To nisu bili ni približno organizmi kakve danas poznajemo. Nastali su takvi oblici izgledaju kao da su došli iz znanstveno fantastičnih filmova. Neki od tih organizama su “izumile” fotosintezu – dobijale su hranu iz sunčeve energije. To su bile prve alge.
Neke od tih algi su počele izlaziti iz te vodene sigurnosti na suho. Njihovo iskrcavanje ma kopno je zauvijek promijenio sliku planeta. Fotosintezom su stvarale su kisik, plin koji svi mi danas moramo disati da bismo ostali živi. Te su biljke marljivo sljedećih milijuna godina poput zelenih tvornica oživljavali planet. Iz algi su se vremenem razvile primitivne biljke. Nastale su uskoro prve šume papratnjača i crvotočina, lepidodendrona i ostalih drevnih biljki. Danas njih više nema, ali je ostala uspomena na njih duboko u zemlji– ugljen.
U međuvremenu su se u morima razvile ribe. One su postale pravi gospodari mora, no neke od njih su sve više prilazile obali. Ostajale bi u mulju nakon što bi bi se povukla plima ili poslije poplava rijeka. Otkrile su da i u zraku ima kisika te su mogle preživjeti. Polaku su im se razvijala pluća a odumirale škrge te su mogle ostati i duže na zraku. Iz peraja su nastale noge tu se se te ribe pretvorile u prve kopnene kralježnjake – vodozemce. Zbog mekane i nepropusne kože su te životinje bile još jako vezane uz vodu, a tako je i danas. Sjeti se da žabe žive u vodi, kao i njihovi punioglavci. Nekako u to doba su na suho izašli i prvi kukci – hrana za te vodozemce.
Od pretka vodozemaca su se razvili gmazovi. To su prve prave kopnene životinje. Više nisu vezane uz vodu zbog dva “izuma”. Prvu je bio ljuske na koži koje sprečavaju poguban gubitak vode iz tijela, a drugi je polaganje jaja u zemlju s čvrstom, vodonepropusnom ljuskom. Bez potrebe da se stalo vračaju vodi, uskoro su gmazovi osvojili velik dio Zemlje. Naročito su bili uspješni dinosauri. Ti divovi su doslovno vladali kopnom. Neki su bili ogromni biljožderi prema kojima bio današnji slon izgledao kao kućni ljubimac pekinezer. Čak i te grdosije su se strašno bojali dinosaura mesoždera – najstrašniji je bio tiranosaur. Drugi gmazovi su naučili letjeti, a neki su se vratili moru i ostali ondje.
Ta vladavina dinosaura bi možda trajala i dan-danas da se nije jednog kobnog dana pojavio veliki komet na nebu. Udario je u Zemlju i uzrokovao katastrofu. Pomrlo je mnogo živih bića, velik broj vrsta je nestao, a među njima i dinosauri. Preživjele su međutim noćne životinjice veličine miša. Skrivale su se pred strašnim gmazovima, no sada im je bio otvoren put. To su bili sisavci. Brzo su izašli na svjetlo dana, hranili se drugim životinjama ili biljem koje su do tada čuvali dinosaurusi. Imali su jednu veliku prednost – bili su toplokrvni. To znači da su za razliku od hladnokrvnih gmazova sami proizvodili toplinu i više nisu bili osuđeni samo na tople krajeve gdje se mogu sunčanjem ugrijati. Razvili su i dkalu s kojom su čuvali tu unutrašnju toplinu. Naselili su stoga i visoke planine, polarne krajeve i ostala negostoljubiva mjesta. Pridružile su im se i ptice koje su izumile također “izumile” unutrašnje grijanje te perje kao izolaciju.
Slično kao u životinjskom svijetu, i među biljkama je došlo do promjene. Prošlo je doba velikih papratnjača, a naslijedile su ih nove biljke. Prvo se pojavila crnogorica, a potom i listopadne biljke. Njihov veliki “izum” je bio cvijet te plod koji iz njega zrije. Do tada su se biljke razmnožavale miskoskopskim sporama štoje bilo ovisno o vodi i vjetru. Plod međutim klija i na suhom. On im je omogućio da se razviju u ogromni broj oblika koje i danas nalazimo. Usto, potaknuo je i veliki razvoj kukaca, ali i ostalih životinja koje oprašuju cvjetove. Te biljke i u mederno doba vladaju planetom.
Prije svega nekoliko milijuna godina na pozornici se pojavila jedna posve drukčija vrsta – čovjek. Razvio mu se veliki mozak, pokretni i spretni prsti, govor i sve ostalo što nas izdvaja od životinja. Počeo je dizai sela i gradove, krčiti šume i obrađivati zemlju. Donio je mnoge promjene, neke dobre, a neke na žalost i loše. On je poput negdašnjeg kometa uništio mnoge vrste koje su se stvarale do tada stotinama milijuna godina.
O autoru
