Škanjac je najrasprostranjenija ptica grabljivica u Hrvatskoj. Graciozan letač koji patrolira poljima, livadama i šumskim rubovima u potrazi za plijenom.
Škanjac (Buteo buteo), poznat i kao mišar, jedna je od najčešćih grabljivica Europe i redovit prizor na hrvatskom nebu. Srednje je velik, širokih krila i lepezastog repa, prepoznatljiv po sporom kruženju visoko iznad polja dok traži plijen. Prilagodljiv i otporan, škanjac naseljava gotovo sve krajeve – od nizinskih livada do planinskih šuma – i igra važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže ekosustava.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
🪶 Kako izgleda škanjac?
Škanjca često možemo vidjeti uz cestu, na stupovima ili granama kako strpljivo promatra okolinu. No, pri svakom približavanju čovjeka hitro će poletjeti, uz nekoliko snažnih zamaha krilima. Riječ je o grabljivici srednje veličine, s rasponom krila od 110 do 130 centimetara, koja se u letu ističe širokim krilima i kratkim, lepezastim repom.
Pomoću zračnih struja škanjac lako jedri visoko iznad polja, često gotovo nepomično lebdeći dok promatra tlo u potrazi za plijenom. Iako izgleda mirno, iznenađujuće je okretan i snažan letač, sposoban za brze i precizne obrušaje.
Boja perja izrazito je promjenjiva – leđa su mu najčešće tamnosmeđa, dok trbuh i donji dijelovi tijela variraju od gotovo bijelih do tamnosmeđih tonova, često prošarani svjetlijim prugama. Ta raznolikost boja čini škanjca jednom od najraznovrsnije obojenih ptica grabljivica u našoj fauni.
Njegov glas lako prepoznajemo: prodorni, zviždući „piiiiiii“, koji podsjeća na mijaukanje mačke, često se čuje dok kruži nebom.
🌳 Gdje živi škanjac?
Škanjac je iznimno prilagodljiva ptica grabljivica koja obitava u gotovo svim dijelovima Hrvatske. Nalazimo ga na šumskim rubovima, u poljoprivrednim krajevima, travnjacima pa čak i uz močvarna i vlažna staništa. Ključno mu je da u blizini ima otvoren prostor za lov i uzvišena mjesta za promatranje plijena, poput drveća, kamenih stijena ili stupova.
Najradije bira mozaik pejzaža – područja u kojima se šuma i otvoreni teren isprepliću, što mu omogućava da danju promatra i lovi, a noću se povuče na sigurno odmorište među krošnjama.
U Hrvatskoj je rasprostranjen od nizina do planinskih područja, a tijekom zime na naše prostore dolazi i velik broj sjevernoeuropskih škanjaca, pa ih je tada moguće vidjeti gotovo posvuda, čak i u blizini naselja.
Čime se hrani?
Škanjca najčešće uočimo kako mirno kruži visoko u zraku ili nepomično sjedi na stupu, ogradi ili vrhu stabla, promatrajući teren. Kad ugleda plijen, naglo se obrušava polusklopljenih krila, precizno i bešumno. Ponekad zna i lebditi na mjestu, koristeći vjetar da zadrži visinu dok čeka pravi trenutak za napad.
Njegov plijen najčešće čine mali sisavci – prije svega miševi, voluharice i drugi glodavci – no u prehrani se ne libi ni gujavica, kukaca, pa ni manjih ptica, guštera i mladunaca zeca ili fazana. Na svježe izoranim poljima često ga možemo vidjeti kako hoda po tlu i traži sitne životinje koje su oranje izbacilo na površinu.
Zahvaljujući jakim, kratkim nogama s velikim pandžama, škanjac plijen hvata i podiže s lakoćom. Lovi isključivo iznad otvorenih prostora – livada, oranica i travnjaka – dok se gnijezdi u šumama ili šumarcima, često na rubu otvorenog krajolika.
Svojom ulogom regulatora populacije glodavaca, škanjac je izuzetno važan saveznik čovjeka u očuvanju prirodne ravnoteže poljoprivrednih područja.
Razmnožavanje
Škanjci su izrazito teritorijalne ptice – svaki par brani svoje područje i ne trpi uljeze u blizini gnijezda. U doba parenja, početkom proljeća, mužjak i ženka izvode impresivne svadbene letove: naglo se uzdižu visoko u zrak, zatim se strmoglavljuju, kruže jedno oko drugoga i čak si u letu dodaju grančice nogama – prizor koji je jednako elegantan koliko i simboličan, jer škanjci su monogamni i često ostaju zajedno cijeli život.
Gnijezdo grade visoko na drveću, najčešće na rubu šume ili u osamljenom šumarku, od grančica, trave i lišća. Ženka u ožujku ili travnju nese 2 do 4 jaja, a na njima sjede oba roditelja – izmjenjujući se u čuvanju i hranjenju. Nakon otprilike 35 dana inkubacije, iz jaja se izlegu slijepi i goli ptići, potpuno ovisni o brizi roditelja.
Roditelji im donose komadiće mesa i brižno ih hrane dok ne ojačaju. Nakon pedesetak dana mladi počinju letjeti, ali još nekoliko tjedana ostaju uz roditelje, učeći letjeti, loviti i snalaziti se u svijetu koji ih čeka.
💡 Zanimljivosti o škanjcu
Škanjac je najčešća ptica grabljivica u Hrvatskoj, a njegova prisutnost važan je pokazatelj očuvanog krajolika. Zimi ih u nas dolazi i iz sjevernijih krajeva Europe, pa ih tada ima još više nego ljeti. Zanimljivo je da se škanjac može prilagoditi gotovo svakom staništu – od morskih otoka do planinskih vrhova.
Unatoč širokoj rasprostranjenosti, često strada na cestama jer lovi uz prometnice, a osobito su mu opasni i sudar s vozilima te trovanje pesticidima. No, zahvaljujući zaštiti i svijesti o njegovoj važnosti, škanjac se u posljednjim desetljećima uspješno održava.
Osim što je vješt lovac i čuvar ravnoteže u prirodi, škanjac je i simbol slobode – njegov miran, kružni let visoko na nebu stoljećima je nadahnjivao ljude i postao prizor bez kojeg je teško zamisliti hrvatski pejzaž.
📊 Osobna iskaznica škanjca
| 🦅 Znanstveni naziv: | Buteo buteo |
| Raspon krila: | 110 – 130 cm |
| Duljina tijela: | 45 – 58 cm |
| Težina: | 700 – 1300 g |
| Brzina leta: | do 65 km/h |
| Stanište: | Šume, šumarci, polja, travnjaci, močvarna područja |
| Prehrana: | Mali sisavci, ptice, gušteri, kukci, gujavice |
| Razmnožavanje: | 2–4 jaja, oba roditelja sudjeluju u gniježđenju |
| Status zaštite: | Strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj |
| Rasprostranjenost: | Cijela Hrvatska, osobito kontinentalni i primorski dio |
O autoru
