Vidra je skroviti stanovnik voda za kojeg najčešće znamo da je prisutan po otiscima šapa u mokrom blatu.
Vidra (lutra lutra) je jedna od najfascinantnijih životinja hrvatskih rijeka i močvara. Ova okretna i inteligentna poluvodena zvijer pripada porodici kuna, no svojim načinom života i gracioznim kretanjem kroz vodu podsjeća na prave riječne akrobate. Iako je nekoć bila gotovo nestala s naših prostora, danas se vidra polako vraća zahvaljujući boljoj zaštiti i očuvanju vodenih staništa.
Kako izgleda vidra?
Vidra je elegantna, ali iznimno snažna poluvodena životinja, savršeno prilagođena životu na granici kopna i vode. Odrasla jedinka dugačka je od 60 centimetara do gotovo jednog metra, a rep, koji čini oko trećinu ukupne duljine, dodatno pridonosi njenoj aerodinamičnosti u vodi. Težina joj se kreće između 7 i 12 kilograma, iako dobro uhranjene jedinke mogu biti i teže.
Boja krzna je najčešće tamnije smeđa na leđima, dok su trbuh, vrat i brada svjetlije, gotovo krem boje. Ova razlika u nijansama pomaže joj da se stopi s okolinom, posebice kada je djelomično uronjena u vodu – prirodni oblik kamuflaže koji otežava uočavanje od strane grabežljivaca, ali i plijena.
Tijelo joj je vitko, duguljasto i mišićavo, a upravo takva građa omogućuje iznimnu okretnost i brzinu u vodi. Noge su kratke, ali snažne, a između prstiju ima plivaće kožice, koje funkcioniraju poput malih vesala. Uz pomoć njih, vidra može naglo ubrzati, okrenuti se u mjestu ili tiho kliziti kroz vodu, ne ostavljajući gotovo nikakav trag.
Rep je snažan i sužen prema vrhu, te služi kao kormilo, pomažući joj pri manevriranju i održavanju ravnoteže tijekom plivanja i ronjenja. Vidra roni iznimno vješto, zadržavajući dah do dvije minute, iako prosječni zaroni traju kraće – dovoljno da pretraži riječnu dubinu u potrazi za plijenom.
Jedna od najupečatljivijih osobina vidre je njezino krzno, koje je dvoslojno – sastoji se od guste, fine poddlake koja zadržava zrak uz kožu, i dužih zaštitnih dlaka koje odbijaju vodu. Ovo krzno djeluje kao savršeni toplinski izolator, omogućujući vidri da pliva i roni čak i u hladnim zimskim rijekama. Kako bi ostalo učinkovito, vidra ga redovito njeguje i premazuje vlastitim izlučevinama iz žlijezda blizu repa, stvarajući tako vodootporni sloj koji sprječava hladnu vodu da prodre do kože.
U kretanju, vidra se doima nevjerojatno graciozno – dok pliva, njeno tijelo se savija u valovima, a pokreti su mekani i fluidni, gotovo nalik plesu pod vodom. Na kopnu je nešto nespretnija, no i dalje vrlo pokretna, brza i znatiželjna.
Čime se hrani vidra?
Vidra je izvrsno prilagođena za život i lov u vodi, gdje se snalazi s nevjerojatnom spretnošću. Uz odlično razvijena osjetila vida, sluha i njuha, u mutnoj ili noćnoj vodi posebno se oslanja na svoje duge i osjetljive brkove (vibrise), kojima doslovno “ispipava” prostor oko sebe, tražeći tragove kretanja plijena. Ovi brkovi registriraju i najslabije vibracije u vodi, omogućujući joj da precizno locira plijen čak i u potpunom mraku.
Glavna hrana vidre je riba, no njen jelovnik uključuje i rakove, žabe, vodozemce, školjkaše, pa čak i vodene ptice, zmije i sitne sisavce – sve što može uloviti i svladati. Ribu često progoni i istjeruje prema plićaku ili u kut, gdje ju lakše hvata u zasjedi. Nakon uspješnog lova, plijen uzima šapama i razdire snažnim čeljustima, opremljenima oštrim zubima prilagođenima trganju i držanju skliske hrane.
Iako može loviti i danju, vidra je najaktivnija noću, kada na površini rijeka i jezera vlada mir i tišina, a njene lovačke vještine dolaze najviše do izražaja. Zanimljivo je da vidre često imaju omiljena mjesta za jelo – tzv. “trpezarije” – gdje donose plijen i konzumiraju ga, a te lokacije se prepoznaju po ostacima ljuski, kostiju i ribljih peraja.
Kao vršni predator, vidra ima važnu ulogu u održavanju ravnoteže u slatkovodnim ekosustavima, jer kontrolira brojnost riba i drugih organizama. Njezin izbor plijena nije nasumičan – često lovi slabije, bolesne ili usporene jedinke, čime prirodno selektira populacije i doprinosi zdravlju vodenih zajednica.
Gdje živi vidra?
U Hrvatskoj, vidra (Lutra lutra) živi uz čiste rijeke, jezera i močvare, gdje pronalazi dovoljno hrane i zaklona. U Hrvatskoj vidra je široko rasprostranjena u kontinentalnom i gorskom području s izuzecima kao što su rijeka Kupa uzvodno od Ozlja, rijeka Dobra uzvodno od Ogulina i rijeka Gacka. U mediteranskoj regiji prisutna je u vodotocima rijeka Zrmanje, Krke te njihovim pritocima.
Najaktivnija je noću i u sumrak, a danju se skriva u šikarama, korijenju stabala ili šupljinama obale. Vrlo je sramežljiva i rijetko se viđa, no njezina prisutnost znak je da je ekosustav zdrav i uravnotežen.
Često zna mijenjati životni prostor i prijeći veće udaljenosti od jedne do druge vode. Nije joj problem hodati unatoč kratkim nogama. Mužjaci žive samotnjački te održavaju velik teritorij, čak i do 40 km, ovisno o količini hrane. Označavaju ga izmetom. Teritorij im se preklapa s nekoliko teritorija ženki s mladuncima.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Razmnožavanje vidre
Ne postoji posebna sezona parenja. Kad su ženke spremne, mužjak ih obilazi te se pare. Mužjak od tada ne sudjeluje u podizanju mladunaca.Ženka kopa nastambu najčešće među korijenjem drveća i nakon dva mjeseca u njoj koti 2 – 3 mladunca, a obično ima još nekoliko nastambi za odmor i skrivanje. Mladunci su u prvih šest tjedana bespomoćni, a majka ih dolazi hraniti. Sa 12 tjedana uče plivati, u početku nevoljko ulazeći u vodu, a majka im pomaže gurajući ih. Ukupno ostaju s roditeljem 12 mjeseci.
Ugroženost vidre
Vidra je bila i još je žrtva onečišćenja voda i uništavanja prirodnih staništa regulacijama rijeka i izgradnjom brana, pa je nestala s brojnih europskih rijeka. Sada se djelomično oporavlja. U Hrvatskoj u crnomorskom slijevu živi od 1150 do 1400 jedinki, a u jadranskom stotinjak.
🦦 Zanimljivosti o vidri
- Vidre se igraju! Poznate su po svojim razigranim ponašanjima – često klize niz blatne obale, igraju se međusobno i s predmetima poput kamenčića, što pokazuje visok stupanj inteligencije i znatiželje.
- Čiste krzno više puta dnevno – njihovo dvoslojno krzno mora biti suho i čisto kako bi zadržalo izolacijska svojstva, pa se vidra redovito njeguje i premazuje masnim izlučevinama iz žlijezda blizu repa.
- Ronilac na dah – vidra može zaroniti i do 2 minute u potrazi za plijenom, iako su zaroni često kraći. Prilikom ronjenja zatvara nosnice i oči, a u vodi koristi brkove kao osjetilne antene.
- Teritorijalne su i noćne – svaka vidra ima svoj teritorij uz rijeku koji obilježava izmetom i mirisnim tragovima. Aktivne su uglavnom noću, kada love bez konkurencije i uz manje opasnosti.
- Ekološki indikator – zbog svoje osjetljivosti na zagađenje i promjene u okolišu, vidra je važan pokazatelj zdravlja vodenih ekosustava.
- Zaštićena vrsta u Hrvatskoj – vidra je zakonom zaštićena, a brojnost joj se polako oporavlja zahvaljujući boljim uvjetima u rijekama i sustavima zaštite.
O autoru
