Stari hrvatski gradić Nin oduvijek je privlačio ljubitelje starina. Još je ilirsko pleme Liburno ovdje započelo tijek povijesti još prije tri tisuće godina, a kip Grgura Ninskog, crkva Sv. Nikole i Sv. Križa samo su dio iznimno bogate kulturne baštine. Usto, mirne pješčane plaže mame kupače, a ljekoviti mulj one kojima je potrebna zdravstvena njega.
No, sve više izranja uz iz povijesnu baštinu i priroda Nina. Slana muljevita i močvarna područja pružaju iznimnu prirodnu vrijednost te postaju sve veći identitet Nina. Ne čudi što je postao europska destinacija izvrsnosti EDEN na temu “Turizam uz vode“, a time je ovaj ljupki gradić ušao u obitelj od stotinjak posebnih i odabranih mjesta Europe.
Raznolikost staništa
Biolozi su na području Nina prepoznali vrijedna staništa NATURA 2000, od niskih muljevitih i pjeskovitih obala, stjenovitih obala do kamenjarskih travnjaka. Ovdje nalazimo obalne lagune (kod 1150); mediteranske sitine (kod 1410) sa svojstvenim vrstama primorski sit, oštri sit, primorski zvjezdan, klasasta kičica i dr.; mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (kod 1420) sa svojstvenim vrstama grmolika caklenjača, primorska pepeljuga, primorski oman i dr.; embrionske obalne sipine (kod 2110) sa svojstvenim vrstama bodljikava pirika, glavičasti šilj, obalna i primorska mlječika i dr.; stijene i strmci mediteranskih obala obrasli endemičnim vrstama Limonium spp. (kod 1240) na kamenitoj obali sa svojstvenim vrstama rešetkasta mrižica, uskolisni trputac, petrovac i dr.; naselja posidonije (kod 1120) nalaze se u plićaku ninskog zaljeva; istočnomediteranski suhi travnjaci (kod 62A0) koriste se isključivo kao pašnjaci sa svojstvenim vrstama uskolisna djetelina, hrapava djetelina, primorski kršin, obični sunčac i dr.; mediteranski niski djetelinski travnjaci reda Trifolio-Hordeetalia (u postupku za uvrštavanje u Direktivu EU) sa svojstvenim vrstama perzijska i obavijena djetelina, kožasti smudnjak, livadni procjepak i dr.
Pratite nas na Instagramu i Facebooku
Močvarna staništa
Raznolikosti staništa doprinosi i riječica Ričina odnosno Miljašić jaruga. Ona je izvor slatke vode i stanište slatkovodnim organizmima, ali i mnogim vrstama kojima su vezani uz nju poput vretenaca i ptica koje dolaze piti. Uz nju nalazimo livade, ali najznačajnija staništa su upravo pijesak i mulj. More oko Nina je toplo i plitko i tvori lagunu. Od ostatka zaljeva odvojena ninskim Ždrijacem, oko 800 metara dugim pješčanim sprudom nalik ždrijelu. Ukupno oko Nina ima osam kilometara pješčanih plaža od kojih je najduža Kraljičina plaža duga tri kilometra. Sve su one zbog plićine i pijeska idealne za obitelji s malom djecom. Jaki vjetrovi sve više privlače i ljubitelje kite surfinga. Neke od ninskih pješčanih plaža pružaju i ljekovito crno blato, koje se u zdravstvene svrhe upotrebljava od rimskog doba do danas. To je je pelitni mulj tamnosive do crne boje, koji se je istaložio, a i danas se taloži u laguni. Nastaje i od morskog i slatkovodnog (kopnenig) sedimenta. More donosi pretežno organsku tvar, a s kopna se vodom transportira mulj bogat mineralima i biljnim trunjem. Miješanjem oba sedimenta nastaje ljekovito blato.
Muljevita i pješčana staništa su u Hrvatskoj iznimno rijetka i ugrožena, a ponajviše ih imamo na području Zadarske županije. Sjeverozapadna Dalmacija ističe se svojom položenom i pjeskovitom obalom u odnosu na veći dio hrvatske i dalmatinske obale koja je uglavnom stjenovita i strma. Na području Zadarske županije tako nalazimo prostrane plitke uvale sa sprudovima (Ljubač, Plemići), blata (Velo i Malo na Pagu), solane (Ninska i Paška), ušća (Zrmanja, Karišnica) i skoro zatvorena mora (Karinsko i Novigradsko more). Karakteriziraju ih posebno prilagođene biljne vrste, a posebno caklenjača.
Ovaj halofit preživljava u plićacima s vodom vrlo visoka saliniteta. Iako ne djeluje primamljivo, može se pripremiti na salatu, svježa ili tek malo prokuhana. Tu se nalazi i pet endemičnih biljaka: močvarni luk Allium telmatum, livadni procjepak Chouardia litardierei, dalmatinska bijela svila Armeria canescens ssp. Dalmatica, kožasti smudnjak Peucedanum coriaceum ssp. Pospichali, liburnijski karanfil Dianthus ferrugineus ssp. Liburnicus, te četiri kritično ugrožene biljke: glavičasti šilj Cyperus capitatus, bodljikava pirika Elymus farctus, ravenski sladorovac Saccharum ravennae, gomoljasta brula Triglochin bulbosa ssp. Barrelieri.
Solana – umjetna močvara
Poseban značaj ima solana, najstarija gospodarska aktivnost u Ninu. Iako s modernom strojevima, proizvodnja soli je kakva je bila još u rimsko doba, a unutar polja soli ponosno svjedoče ostaci rimske zapornice – kamena pregrada za propuštanje morske vode unutar solane. Solana je kao izmijenjeno područje zadržalo većinu svojih prirodnih karakteristika i sada je zamjensko stanište. To se dobro vidi po sagu biljaka caklenjači u plitkoj vodi , ali i mnogim vrstama ptica.
Za Nin je svakako najznačajnija vlastelica, a solana je njeno najznačajnije gnjezdilište. Izdaleka su uočljive njezine duge ružičaste noge i ljupko tijelo s crnim krilima na bijelom tijelu. I naziv vlastelica proizišao je iz tog dojma : “… što je vitka i otmena uzrasta, a ponosna vladanja kao neka plemkinja među pticama”, piše hrvatski zoolog Juraj Kolombatović još potkraj 19. stoljeća.
Djeluje krhko iako je to veća ptica, dugačka 35 – 40 cm, od čega se polovica odnosi na noge i kljun. Dakako, duge su joj noge potrebne kao i svim ćurlinima za gacanje po blatu ili mulju.
Okupljalište ptica
Općenito u ninskoj laguni je zabilježeno 220 vrsta ptica. Na ninskim solanama gnijezdi kritično ugrožena vrsta morski kulik (Charadrius alexandrinus) čija brojnost gnijezdeće populacije ne prelazi 25 parova. Ugrožen nestankom pjeskovitih žala, izgradnjom apartmana, potapanjem uvala i mnogobrojnim kupaćima koji se zadržavaju na plažama u vrijeme gniježđenja od travnja do lipnja. Na preletu se u travnju vidi i zabilježena kritično ugrožena vrsta i da je to modronoga sabljarka (Recurvirostra avosetta). Tu zimuje i ugrožena ptica zlatar pijukavac (Pluvialis squatarolaa) čiji se prvi primjerci mogu promatrati sredinom rujna i početkom listopada, a na jesenskoj selidbi zabilježena nisko rizična vrsta te da je to troprsti zlatar (Pluvialis apricaria). Tu su i brojne čaplje, veliki i mali vranci te drugi ćurlini.
U jako slanoj vodi solane preživljava malo životinjskih organizama, a one specijaliziranih za te ekstremne uvjete često nalazimo u odsustvu drugih vrsta u velikom broju. Riba obrvan (Aphanius fasciatus) je jedna od njih te može živjeti u slanoj i slatkoj vodi. Ova ribica duljine 6 – 7 centimetara često stvara vrlo guste populacije u solani, no u globalu je obrvan statusom na crvenoj listi i procjenom rizika od izumiranja svojte prema IUCN kriterijima u Hrvatskoj ugrožena vrsta. Račić slaništar (Artemia salina) također je izvanredno prilagođen životu u iznimno slanoj vodi, ali i preživljavanju suše, jer njihova jajašca imaju opnu koja ih čuva od isušenja, tako da čak i nakon deset godina na suhom, čim dođu u vodu, iz njih se izlegnu račići.
Ekološki turizam
Nin snažno promiče ideju održivog razvoja, ekološkog turizma, i promatranja ptica ponajprije zahvaljujući neumornom radu turističke zajednice na čelu s neumornom ravnateljicom Marijom Dejanović. Njena vizija je Eko park Ninska laguna, razvoj lokalne zajednice koja gospodari, brine i čuva jedinstvenu prirodnu baštinu Hrvatske i Europe. Laguna je glavni fokus u projektu kao i stvaranje održivosti i raznolike turističke ponude koja će ostaviti najmanji ljudski otisak na okolinu te da su okoliš i priroda na prvom mjestu. Daljnji razvoj temelji se na prepoznatljivoj kulturnoj i prirodnoj baštini te očuvanju okoliš, a postojanje natura staništa treba zahvaliti održivom razvoju turizma i svijesti domaćina o važnosti prirode.
Video: Istraživanje Ninske lagune
Pogledajte još fotografija iz Nina:
O autoru
