Kljun u žličarke (Platalea leucordia) proširen je poput žlice. Otud joj i ime žličarka.
Ostatak tijela mogao bi se zamijeniti za bijelu čaplju – zbijeno tijelo s dugim nogama i vratom. U letu doduše nema svijen vrat kao čaplje. Perje joj je posve bijelo, a u doba gniježđenja dobiva na prsima žućkastu mrlju i čuperak perja na glavi. Noge su crne, kao i kljun, a u odraslih je ptica vrh kljuna žut.
Žličarku nalazimo uz vlažna staništa, i slatkovodna i slana. Voli prostrane i plitke vode poput močvara, poplavnih livada, rijeka i ribnjaka gdje može gacati na dugim nogama. Zimi je česta u morskim lagunama i ušćima rijeka. U takvom močvarnom staništu ima mnogo hrane – uglavnom malih riba, žaba, ličinki kukaca, rakova, a ponekad pojede i vodeno bilje. Traži plijen tako što proširenim kljunom pretražuje vodu kao da mete, pokretima kljuna lijevo-desno. Najaktivnija je ujutro i navečer, a nerijetko lovi u većim skupinama.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Gnijezde se najčešće usred močvara na nedostupnu terenu. Gnijezdo grade u gustoj trsci, ponekad u vrbama, od grubih granja, trske i ostalog bilja. Žličarka je kolonijalna ptica, često s drugim čapljama, ali tada se žličarke drže zajedno. Ženka polaže 3 – 6 jaja na kojima sjede oba roditelja 21 – 25 dana. Kad se izlegu, mladunce paze i hrane također oba roditelja, odlazeći na hranilišta udaljena i nekoliko kilometara.
Žličarka se u Hrvatskoj gnijezdi u mrtvaji Krapje đol (Lonjsko polje) te nekim slavonskim ribnjacima. Zna biti vrlo brojna prije seobe, pa se katkad u Kopačkom ritu skupi i više od tisuću ptica.
O autoru
