Lukava u bajkama, lisica (Vulpes vulpes) je oprezna i teško ju možemo iznenaditi, a snalazi se i u šumi, livadi, selu, čak i u gradu, od nizina do planina.
Lisica je najrašireniji divlji predstavnik skupine pasa u Europi. Prepoznajemo ju po ušiljenoj njušci i gustim, crvenkastožutim do crvenosmeđim krznom s leđne strane dok je s trbušne strane i na vratu bijela. Crni su joj donji dio nogu i šape. Također, ističe se dugačkim i kitnjastim repom od četrdesetak centimetara, dok je cijelo tijelo dugo oko 70 cm.
Lisice su samotne životinje. Najviše love glodavce, ali jedu sve što mogu uhvatiti: zečeve, ptice, ribe, kukce, čak i žabe i guštere, a ne smetaju im i strvine, posebno s ceste. Vrlo će rijetko napasti veće životinje. Vole i bobice, voće, no ne poseže za otpadom. Svoj najčešći plijen, miševe, lisica lovi tako da ga neprimjetno čeka te naglo skače na njega. Kao i mnogi sisavci, lisica održava svoj teritorij s kojeg tjera druge lisice, a na njemu borave obiteljske grupe. Veličina teritorija ovisi o plijenu i dostupnosti jama za kopanje. One joj služe za odmor, bijeg i razmnožavanje, ali najčešće ne kopa sama već ih preuzima od jazavaca. Postoji nekoliko izlaza pri opasnosti.
Lisica se pari u siječnju i veljači, i to s više mužjaka, od kojih jedan ostaje uz nju i pomaže joj podizati mladunce. Nakon pedesetak dana lisica koti od tri do pet slijepih lisičića vunaste, sivosmeđe dlake. Otvaraju oči nakon dva tjedna, a nakon mjesec dana izlaze izvan jazbine. Mladunci su samostalni nakon četiri mjeseca i postaju spolno zreli s deset mjeseci, a majku napuštaju u dobi od oko godinu dana.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Nažalost, lisica je glavni prenositelj bjesnoće i zbog toga je često na listama za odstrel. I prije toga lisica je bila lovna životinja. U nekim zemljama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, održavan je tradicionalni lov na lisice, omiljena razbibriga viših slojeva engleskog društva, no danas je zabranjen. Lisice su stradavale i zbog krzna za odjeću.
O autoru
