Become a Patron!
Priroda Hrvatske

POPLAVNA PODRUČJA

Sve rijeke, a pogotov nizinske plave prostrano područje kroz koje teku. To se nazivaju poplavna područja, a vrlo su bogata prirodna močvarna staništa, a pohranjuju i velike količine poplavne vode.

 

Razvojem ljudskog društva – poljoprivrede, urbanizacije, prometa i vodnoga gospodarstva – poplavne nizine mnogih rijeka ili su potpuno nestale ili su vrlo smanjene, a neke su nasipima odvojene od rijeke, iako su donekle zadržale prirodni karakter. S razvojem suvremene znanosti i popularizacijom prirode u drugoj polovici 20. stoljeća uvriježena negativna slika o poplavnim područjima počela je blijedjeti. Biolozi otkrivaju kako su one iznimno vrijedno stanište, koje su prihvatile mnoge vrsta živih organizama. Također, otkriva se važnost funkcionalne poplavne nizine u složenim hidrološkim i ekološkim, pedološkim i drugim sustavima, pogotovo vezano za šumsko gospodarstvo i poljoprivredu. Ponovo se vrednuje značaj prirodne dinamike rijeka za održavanje biološke raznolikosti.

Slično je i s poplavama, jednom od najomraženijih pojava povezanih s rijekama. Svi smo na televiziji vidjeli užasne scene uništenja, čak i gubitka ljudskih života. Razlog je u većini slučajeva jednostavan – ljudi se iz neznanja sve više naseljavaju u poplavnoj nizini, pa ih ugrožavaju periodička prirodna plavljenja. Pokušavaju se obraniti tehničkim zahvatima, ali često samo pogoršavaju stanje te nastaju katastrofalne štete. Američki hidrogeolog Gilbert F. White Orleansa je izjavio: „Poplave su Božje djelo, ali štete od poplava uvelike su djelo čovjeka.“ Valja znati da su poplave prirodna pojava, jednako kao kiša i snijeg koji ih uzrokuju, a treba također razlikovati poplave i štete od poplava. Odijeliti rijeke od variranja vodostaja bilo bi kao da prirodu odijelimo od proljeća i jeseni.

Poplavne šume znatan su dio poplavne nizine, zauzimaju gotovo 170 000 ha te još 100 000 ha vlažnih i poplavnih područja hrasta lužnjaka. Uz Dravu i Dunav prevladavaju poplavne šume vrbe i topole te crne johe. Uz Savu se prostiru šume poljskog jasena, johe i hrasta lužnjaka. Razlika je i u vrsti tla: uz Dravu prevladavaju pjeskoviti ili šljunčani, a uz Dunav više pjeskovito-praškasti fluvisoli, dok su uz Savu teška glinasta tla. Također je drukčiji režim plavljenja. Uz Dravu i Dunav tipična su poplavna područja rijeka unutar nasipa, a uz Savu poplavna voda dijelom dolazi iz rijeka, a dijelom oborinske vode dugo stoje na teškim glejnim tlima.

Sezonsko plavljenje je u tim šumama posve prirodan proces, pa je ekosustav prilagođen vodi koja tamo ostane i do nekoliko mjeseci na godinu. Neke vrste riba, kao što su crnka, crvenperka, piškov, linjak, karas i bjelica, ne mogu opstati bez prirodnih poplavnih područja. Riblje vrste podust, bolen i kosalj također su vrlo ovisne o naplavnim područjima. Osim toga, poplave ne moraju biti opasne za ljude ako se rijeci ostave svi njezini dijelovi, kao što su rukavci i mrtvice, jer oni na prirodan način primaju visoke vode.

Prema novim znanstvenim spoznajama, poplavna područja više nemaju status bezvrijednog zemljišta, nego su vrijedni za održanje biološke raznolikosti, a sadržavaju i korist za ljude koju nazivamo usluge ekosustava. Studija o vrednovanju usluga slatkovodnih ekosustava na rijeci Dravi pod vodstvom Državnog zavoda za zaštitu prirode, Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) pokazuje na znanstven način gospodarske koristi očuvane poplavne nizine.

Poplavna nizina je važna za revitalizaciju mnogih rijeka, odnosno ponovno spajanje rijeke sa svojom poplavnom nizinom. Otvaraju se rukavci, mjestimice lateralna erozija, proširuje korito i udaljuju nasipi od obala rijeke. Integrirano upravljanje vodama mora uzeti u obzir njihovu složenu hidrologiju i ekosustave poplavnih nizina, spajajući najbolje od tradicionalne vodoprivrede s novim znanstvenim spoznajama, povratak ekstenzivnog stočarstva gdje je to moguće uz stalno modeliranje i sofisticiran inženjering u korištenju prostora.