Priroda Hrvatske

BIORAZNOLIKOST MORA

Biološka raznolikost Jadranskog mora je velika, iako se ne može mjeriti s tropskim oceanima. Jadransko more većinu svojih karakteristika dijeli sa Sredozemnim morem, no krška obala daju mu mnoge specifičnosti.

 

Biološka raznolikost Jadranskog mora ovise o više faktora, a najvažniji su dubina, o kojoj ovisi osvijetljenost, tip morskog dna i obale, valovi, struje itd. Morska je voda medij koji je jednoličniji u odnosu na kopno. Za razliku od kopnenih voda, more je kolijevka života, pa je raznolikost vrsta golema. Tko je god zaronio u moru, ostao je opčinjen bojama i oblicima. Čak i ribe koje su u rijekama gotovo uvijek jednolične, najčešće srebrnkaste, u moru su ukrašene duginim bojama. Valja samo pogledati vladiku arbanašku …

U moru je zastupljeno 28 koljena, najviše sistematske kategorije svih živih bića, odnosno tipova živih bića. Od toga, 15 koljena isključivo su morski organizmi. Neki su od njih bodljikaši, rebraši, žiroglavci ili zvjezdani.

Biološka produktivnost Jadranskog mora

Jadransko more većinu svojih karakteristika dijeli sa Sredozemnim morem. Odlikuje ga umjerena produktivnost organske tvari, odnosno fotosintetska aktivnost algi (i manje morskih cvjetnica) koja je temelj svim ostalim organizmima. Razlog je tomu mala količina hranjivih soli u vodi, posebice fosfora i dušika. Ta produktivnost nije ista u svim dijelovima Jadrana, rastući od juga prema sjeveru te od otvorenog mora prema obali.

Sjeverni se Jadran, zbog različitih specifičnih utjecaja, smatra jednim od najproduktivnijih područja u Sredozemnome moru. Općenito je biološka proizvodnja organske tvari najmanja u dubokim i prozirnim dijelovima južnog i većeg dijela srednjeg Jadrana u koji dopire voda sa Sredozemlja.

Sjeverozapadni dio Jadrana, koji zauzima približno četvrtinu površine Jadrana, već je bogatiji hranjivim solima koje u more dospijevaju sjevernojadranskim rijekama. To je i glavno područje lova male plave ribe u Jadranu. Priobalno područje istočnog Jadrana, koje zauzima oko 11 % njegove površine, pod snažnim je utjecajem kopna, ali i otvorenog mora, dubine uglavnom veće od 70 metara, pa je srednje visoke produktivnosti. I to je područje vrlo velike ribolovne aktivnosti.

Konačno, mala i odvojena područja unutar priobalne i kanalske zone, koja zauzimaju približno 1 – 2 % površine Jadrana (riječna ušća, plitki priobalni zaljevi), obilježena su snažnim utjecajem kopna i slatke vode te najvećom produktivnošću. Primjer za to je Malostonski zaljev.

Vrste živih bića

Jadran, baš poput Sredozemlja, nije tako bogat vrstama kao što su topla mora s koraljnim grebenima, ali svejedno ima znatnu biološku raznolikost. Fauna Jadranskog mora podudara se najvećim dijelom s mediteranskom faunom, ali sadržava i neke vlastite endeme. U Jadranu je dosad zabilježeno 2597 vrsta algi (od čega 152 endema), 5647 vrsta beskralježnjaka (od čega je samo jedna vrsta zabilježena kao endemska), 451 vrsta riba (od čega je 6 endemskih), 3 vrste morskih kornjača (glavata želva, zelena želva i sedmopruga usminjača) te 4 vrste sisavaca koji su tu stalno prisutni, dok se niz drugih vrsta povremeno pojavljuje, poput sredozemne medvjedice i nekih kitova.

Procijenjeno je da je u Jadranskome moru dosad registrirano između 6000 i 7000 biljnih i životinjskih vrsta, no to svakako nije konačan broj jer su mnoge skupine još nedovoljno istražene, prije svega beskralježnjaci i mikroskopski organizmi. Flora i fauna Jadrana rezultat je spleta geoloških, klimatskih i bioloških utjecaja koji su oblikovali more tijekom desetaka milijuna godina, i to ne samo u današnjem obliku već i tijekom stvaranja, što uključuje i vrijeme postojanja drevnog oceana Tetisa. Od tih je davnih tropskih vremena u današnjem umjerenomu moru preostalo malo vrsta, a neke su od njih bentoske zelene alge Halimeda tuna i Hypnaea musciformis te ribe tuna, sabljan, vladika arbanaška i poletuša.

Kada se more u pliocenu počelo hladiti, Jadran je od tropskog postao umjereno toplo more, pa su se počele useljavati atlantsko-mediteranske vrste, koje danas prevladavaju. Mnoge su od tih vrsta danas raširene u cijelom Jadranu, kao npr. morski krastavac, jastog i hlap. Najviše je vrsta došlo iz Sredozemlja, a nešto manje iz Atlantika. S nama najbližim oceanom dijelimo alge Codium bursa i Flabelia petiolata, životinje morsko pero, jastog, dagnja i obični trp te ribe srdela, brgljun i girice. Tijekom hladnijeg razdoblja u drugoj polovici tercijara Jadran su naselile mnoge vrste iz sjevernijih (borealnih) krajeva, a njihovi su preživjeli predstavnici raža, pas mekuš, mačka bljedica ili škamp.

U Jadranu su se, zbog njegova donekle izoliranog položaja i povezanosti krških slatkih voda, razvile i endemične vrste, iako ih nema mnogo. To su alge Cystoseira spicata i smeđa alga jadranski bračić, a od riba neke vrste glavoča. U sjevernom Jadranu prevladavaju sjevernoatlantske, borealne i jadranske endemične vrste, dok u srednjem i južnom Jadranu živi više termofilnih vrsta koje pripadaju sredozemnim endemičnim vrstama.

Životni uvjeti u Jadranskom moru

Životni uvjeti nisu isti usred pučine ili na obali. Razlikuju se s obzirom na dubinu, tip dna, osvijetljenost i ostale ekološke faktore. Veliku raznolikost staništa obalnog područja istočni Jadran duguje krškim vapnencima te pripada dalmatinskom tipu obale. Staništa u morem preplavljenom kršu karakteristična su za Hrvatsku, a čine ih anhihaline špilje, morske špilje, hladnomorske špilje s batijalnim elementima, vrulje, krški estuariji, morska jezera i goli krš u podmorju.

Morska staništa se se dijele na staništa otvorenog mora (pelagijal) i dna (bentos). Iako su neke vrste isključivo vezane za zasebne cjeline, mnogi su organizmi u moru vezani za obje, pa dio životnog ciklusa provedu u drugom području. Primjerice, školjkaš kamenica ili rak jastog pravi su bentoski organizmi koji imaju planktonske ličinke. Lignje su pak pelagički organizmi, no jaja polažu u bentosu.