Leptiri (Lepidoptera) su leteći, šareni “ukras” livada, ali i drugih staništa. U Hrvatskoj je njihova raznolikost vrlo velika, pa je u Hrvatskoj poznato čak 197 vrsta danjih leptira.
Leptiri su ukras naših travnjaka. Kad ih gledamo dok lepršaju, upadaju u oči njihova velika i šarena krila. Nisu brzi letači i let im je nepravilan te često nepredvidiv, ali graciozan. Dojmu elegancije daju šarena krila čija boja nastaje ili od pigmenata ili od loma svjetla, pa se boje prelijevaju iz različitih kutova kao u male preljevnice. Bezbrojni su uzorci, mrlje, pjege i oka, što u nekih vrsta služi obrani od grabežljivca, jer tako oponašaju opasne ose, pčele … Krila, kao i ostatak tijela, prekrivena su finim ljuskicama koje im daju mekan, odnosno krhak izgled. Labavo su pričvršćene, pa ako primimo leptira za krilo, ostaje fina prašina od ljuskica na prstima. U mnogih su leptira gornja i donja strana krila različito obojene – npr. u plavaca. Krila su najčešće okruglasta, ali mogu biti i složenijih oblika kao u lastina repa.
Nalazimo ih svugdje gdje ima dovoljno cvjetova čijim se nektarom hrane. Većina leptira ima dugačko sisalo (ljiljci i do 8 mm), koje je inače namotano, ali kada se hrani, istegne ga i siše sladak nektar, hranjivo “pogonsko gorivo” za let. Većina se hrani tako što sleti, ali primjerice golupka poput kolibrića leti na mjestu dok sisa. Noge su im dugačke, ali lagane pa ne oštećuju nježne cvjetove dok stoje na njima. Leptiri traže šarene cvjetove velikim složenim očima, a na glavi još imaju velika ticala kojima osjećaju vjetar i miris.
Kad su spremne za parenje, ženke puštaju feromone kojima privlače mužjake, često kilometrima daleko. Nakon oplodnje ženka polaže sitna jaja na biljke kojima će se hraniti gusjenice kad se izvale; neke gusjenice na samo jednoj vrsti biljke, a druge na mnogo njih. Gusjenica je zapravo veliki “stroj” za jedenje, a leteći leptir za razmnožavanje. Gusjenice su vrlo različite međusobno, a katkad čak i različiti stadiji razvoja unutar jedne vrste. Kako rastu, moraju se presvlačiti, odnosno odbacivati hitinski oklop. Na kraju se zakukulje i pretvaraju u odraslog, letećega kukca.
Popularna je podjela na danje i noćne leptire. Leptiri su vezani za rubove šuma, vrtove, ali na livadama su najzastupljeniji uskrsni leptiri, plavci, pjegavac, lastin rep i mnogi drugi. Na planinskim travnjacima česti su gorski crnci, apolon itd.
Od oko 17 280 opisanih vrsta danjih leptira u svijetu, u Europi je poznato 576, a u Hrvatskoj čak 197 vrsta. Iako je fauna danjih leptira Hrvatske dosta dobro poznata, još uvijek je moguć pronalazak poneke nezabilježene zavičajne vrste, a moguće i strane vrste koja se proširila na ove prostore, kao što je to bio pronalazak pelargonijinog plavca (Cacyreus marshalli) 2008. godine. Razlog velikom bogatstvu vrsta danjih leptira na ovim prostorima je postojanje velike raznolikosti staništa, a čemu je svoj doprinos dao i sam čovjek. Kroz stoljeća ekstenzivnog stočarstva i ratarstva na ovim prostorima, čovjek je stvorio raznolika travnjačka staništa, nužna za opstanak velikog broja danjih leptira. No, danas je takav način poljoprivrede sve rjeđi. S jedne strane došlo je do intenziviranja poljoprivrede i stvaranja nepreglednih monokulturnih područja s malom bioraznolikošću, dok na drugim područjima dolazi do napuštanja poljoprivrede i zarastanja travnjaka, odnosno nestajanja potrebnih staništa danjih leptira. Kao i u zapadnoj Europi, opisani nestanak travnjačkih staništa glavni je razlog izumiranja danjih leptira u Hrvatskoj.
Teško je utvrditi točan broj vrsta danjih leptira u svijetu, ali se pretpostavlja da ima oko 17 280 opisanih vrsta. Europska fauna broji 576 vrsta danjih leptira, dok ih u Hrvatskoj ima 197. Leptire tradicionalno dijelimo, prema razdoblju aktivnosti, na vrste koje su aktivne danju – danje leptire (lat. Rhopalocera, engl. butterflies) i vrste koje su aktivne noću, u sumrak ili danju – noćne leptire (lat. Heterocera, engl. moths). Naime, skupina noćnih leptira obuhvaća vrste koje dijelimo u dvije podskupine: vrste aktivne u sumrak i noću – tzv. pravi noćni leptiri (engl. moths) i tzv. vrste aktivne danju tj. noćni leptiri koji su aktivni danju (engl. day-flying moths).Smatra se da samo oko 10 posto leptira na svijetu pripada skupini danjih leptira, dok su sve ostalo noćni.
U danje leptire pripadaju dvije natporodice: sumračnici (Hesperioidea) i danji leptiri (Papilionoidea). Osnovna značajka danjih leptira isključivo je danja aktivnost i malo je vrsta, i to samo iznimno, aktivno noću. Puno je više noćnih leptira aktivnih danju, a postoje i porodice noćnih leptira koje su aktivne isključivo danju. Neke vrste porodice grbica (Geometridae) imaju izraženu dnevnu aktivnost, dok je npr. porodica ivanjskih ptičica (Zygaenidae) aktivna isključivo danju.
Druga je razlika tzv. glavica (engl. knob) na vrhu ticala danjih leptira. Njihova ticala nisu nikad rasperjana, za razliku od većine noćnih leptira koji imaju ticala raznih tipova: nitasta, rasperjana, pilasta, češljasta, četinasta i perasta. Ponekad glavica kod danjih leptira može biti reducirana. Treća je razlikovna značajka položaj krila pri mirovanju. Danji leptiri obično krila drže okomito na tijelo, dok noćni imaju krila horizontalno položena kao “krov na kući”.
Dio teksta preuzet je iz publikacije Crvena knjiga danjih leptira Hrvatske, u izdanju HAOP-a.
O autoru
