Divlja svinja (Sus scrofa) najbolje je prilagođena poplavama od svih većih sisavaca, a poplavne šume i ritovi pružaju joj stanište i hranu.
Divlja svinja voli vodu i dobro pliva čak i u velikim rijekama. Voli se valjati u blatu i vodi radi osvježenja i rješavanja kožnih parazita. Od domaće se svinje razlikuje dugačkim čekinjastim smeđim krznom. Njezinu prisutnost često odaje intenzivan vonj. Visoka je oko metra, a dugačka 120 – 160 centimetara. Mužjak (vepar) teži i do 300 kilograma, a ženke su i dvostruko lakše. Imaju kratak, na vrhu kitnjast repić od oko 25 cm. Najuočljivija je masivna glava s velikim ušima i dugačkom njuškom. Izvrstan osjet njuha i sluha omogućuje joj otkrivanje hrane, ali i lociranje opasnosti. Vrlo je plašljiva i uvijek spremna naglo pobjeći. Aktivna je noću i u sumrak, ali nerijetko i danju. Ima jake zube kojima može sjeći, kidati i žvakati hranu. Očnjaci u mužjaka (kljove) dugački su do 28 cm i vire van, odnosno svinuti su prema gore.
Na vrhu je njuške pokretljivo rilo kojim ruje po zemlji i traži hranu. Hrani se uglavnom biljem. Voli zeljaste biljke, gomolje, veće sjemenke, a jede i gujavice, ličinke kukaca, čak i male glodavce. Često stoji u plitkim barama i brsti vodeno bilje te puževe i školjke. Ujesen zalazi u hrastove poplavne šume u kojima se sladi žirom. Ne odbija ni strvine. Ratari se na njih ljute jer često odlaze u polja i nanose štete na usjevima, ne samo jedući kulture već i valjajući se po njima.
Odmaraju se u gustoj vegetaciji, u udubljenju tla često nasutog mahovinama, travom i lišćem. Divlje svinje žive u čoporu koje predvodi najstarija ženka. Stari su veprovi samotnjaci, a i mlađi mužjaci nisu u čoporu, ali su blizu njega. Veprovi se približavaju ženkama samo za parenja. Mužjaci se bore za čopor ženki, katkad i vrlo žestoko, a pobjednik za nagradu ostaje s njima mjesec dana.
Za to vrijeme oplodi sve krmače i potom odlazi, a od 18 do 20 tjedana kasnije ženka pripremi leglo i oprasi se. Velike ženke mogu na svijet donijeti i do dvadeset praščića, iako je prosjek mnogo manji. Prvih 14 dana potomstvo je skriveno u brlogu koji ženka napušta u rijetkim prilikama da bi se hranila. Potom ju prate i tada se vidi ljupkost praščića s ispruganim smeđim krznom. Često nekoliko obitelji zajedno izlazi na “pašu”, a nije rijetko, pri nezgodi ili smrti majke, da druga krmača preuzme praščiće.
O autoru
