Krš
Gotovo polovina Hrvatske leži na karbonatnim stijenama koje su pod utjecajem vode značajno promijenjene te je nastao krš.
Riječ je o karbonatnim stijenama, vapnencima kalcijevu karbonatu i dolomitima, gdje uz kalcij dolazi i magnezij. No kako su se oni ovdje našli?
Priča počinje u srednjoj juri, dakle prije 165 do 160 milijuna godina, a karbonatni sastav stijena odražava ondašnje uvjete. Stvorile su ih ljušture ondašnjih sitnih morskih organizama, poput školjkaša, žarnjaka, spužvi, a posebice ameba foraminifera koje su poput snijega pomalo padale na dno drevnog, toplog i plitkog mora Tetisa. Ono se nekad talasalo u tropskom pojasu, gotovo 6000 kilometara od današnjeg položaja prema jugu, a s vremenom su ga tektonske ploče dovukle na današnje mjesto.
Ta akumulacija ljuštura trajala je, s kratkim stankama kad se povlačilo more i taloženje bi stalo, čak stotinjak milijuna godina, sve do kraja krede, prije otprilike 65 milijuna godina. Rezultat tog nezamislivo dugotrajnog taloženja naslage su od čak 5000 metara, a dio od kojeg su nastali Dinaridi i Jadransko more nazvan je jadranska karbonatna platforma. Golema težina stalnih novih slojeva tiskala ih je u čvrstu stijenu kakvu znamo s Velebita ili morske obale.
Tko zna koliko bi se taj sediment taložio da u eocenu prije četrdesetak milijuna godina nije počelo izdizanje dna, a najbrži je rast planina bio prije 23 milijuna godina. Afrička granitna ploča počela je pritiskati takvu Europsku ploču, odnosno podvlačiti se u nju. Žrtva tog sudara bio je ocean Tetis, a Sredozemno more njegov je mali ostatak. Sve što se u oceanu nataložilo, poput tijesta se izdignulo, uključujući Alpe, Karpate te Dinaride.
Mlade stijene su se našle u zraku, a pritisak tektonskih ploča se nastavljao. Za razliku od Alpa, gdje masovno nalazimo stare elemente kristalne jezgre i Afričke i Europske ploče (Afrička je prvo istisnula oceanski sediment na Europsku ploču, a potom se i sama nasukala i navukla na vrh). Dinaridi su velikim dijelom građeni od karbonata na površini, jer su izbjegli navlačenje Afričke ploče. Pritisak Afrike na Europu traje i danas, a time i rast Dinarida 1 do 2 centimetra na godinu.
No to nije kraj priče. Vapnenci su sada daleko od dna mora, od obale sve do vrhova dinarskih planina, postali žrtva atmosfere, ponajprije vode. Karbonati su relativno lako topljivi u vodi, žrtve ugljikova dioksida, koji se u vodi pretvara u kiselinu i tako rastvara kalcijev karbonat na soli. To se zove okršavanje vapnenca. Time su planine izjedane izvana, ali i iznutra. Nastao je tipičan površinski razlomljen i oštar mikroreljef.
Na površini su kiša i stajaća voda izdubile i izradile mnoge oblike. Škrape, žljebovi i kamenice udubljenja su u stijeni različitih veličina i oblika, ovisno o jačini oborina, udjelu kalcijeva karbonata u karbonatnoj stijeni, nagibu terena, raspucanosti stijene … Ponikve (vrtače ili dolci) su velike udubine u krajoliku, ljevkasta ili nepravilna oblika. Nastaju urušavanjem krova podzemnih šupljina ili korozijskim djelovanjem vode duž pukotina. Kukovi, tornjevi, grede, stupovi ili slični markantni stjenoviti oblici ostatak su erozije koja je istrošila okolno područje, a ostala je otpornija stijena na kemijsko i mehaničko trošenje.
Voda se kroz porozni krški teren procjeđuje u podzemlje, a tu stvara možda još veću raznolikost, nastaje vrlo razvijen podzemni krajolik. Nastaju spužvasti podzemni prostori. Jame su vertikalni kanali ukupnog nagiba većeg od 45 °, a špilje su horizontalni ili blago nagnuti kanali. Kaverne su podzemne prostorije bez otvora na površini, a otkrivaju se najčešće pri građevinskim radovima u kršu. Kako voda neprestano cirkulira, česta su podzemna jezera i cijele rijeke, no voda teče i kroz mikroprostore. Veliki i složeni elementi krškog krajolika su i fenomen krških polja s ponorima, izvorima, estavelama itd.
U Hrvatskoj krš dijelimo na jadransko područje (otoci i obalni pojas), područje visokog krša i unutarnji plitki krš.
O autoru
