Gačac je potpuno urbana, glasna i društvena vrsta koju mnogi pogrešno zovu „vrana“. Saznaj kako ga prepoznati i zašto gradi kolonije u gradovima.
Gačac (Corvus frugilegus) jedna je od najprepoznatljivijih ptica iz skupine vrana (Corvidae), u kojoj se nalaze i siva vrana, svraka, gavrani i druge vrste. Iako je dio ove velike i inteligentne obitelji, gačac je u Hrvatskoj često pogrešno nazivan “vrana”, a najčešće se brka upravo sa sivom vrnom. No gačac ima svoj sasvim poseban identitet: dug, šiljast kljun i svijetlu, ogoljenu kožu oko njegove baze, što ga čini lako prepoznatljivim čim mu se približiš.
Ono što ga čini posebnom pojavom naših naselja jest činjenica da je potpuno urbana ptica. Velike kolonije gačaca već desetljećima odabiru gradska stabla, parkove i trgove kao sigurna mjesta za gniježđenje. Tada postaju iznimno glasni, živahni i mnogim stanovnicima ponekad nesnosno bučni, osobito u rano proljeće kada se kolonija budi i aktivno gradi gnijezda.
Iako često neshvaćen, gačac je vrlo inteligentan, društven i ekološki važan stanovnik naših gradova — ptica koja se savršeno prilagodila suživotu s ljudima i pritom zadržala svoj divlji, osebujni karakter.
Gavran (Corvus corax) najveći je i najsnažniji član velike skupine vrana, kojoj pripadaju i vrste poput sive vrane, gačca i svrake. Dok su mu rođaci dobro poznati stanovnici naših gradova, polja i parkova, gavran zauzima gotovo mitsku poziciju – simbol je divljine, inteligencije i neukrotive slobode. Njegov duboki, promukli glas odzvanja planinama i klisurama poput eha koji podsjeća da u našim krajolicima još postoji nešto staro, moćno i nenadmašno.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda gačac?
Gačac je na prvi pogled posve crna ptica s blagim plavkastoljubičastim sjajem koji se najljepše vidi na suncu. Iako ga ljudi često brkaju sa sivom vranom, razlika je vrlo jasna: siva vrana ima sivo tijelo i samo crna krila, glavu i rep, dok je gačac potpuno taman. Uz to, gačac je tek nešto manji od vrane, dugačak oko 45–47 cm, ali djeluje vitkije i profinjenije.
Najprepoznatljiviji detalj je njegov dug, ravan i šiljast kljun, čija je baza ogoljena i sivobijela. To je obilježje koje nema nijedna druga „vrana“, pa ga čini lako uočljivim čak i iz veće udaljenosti. Perje gačca je zbijeno i glatko, a na vjetru se često vide metalni odsjaji koji naglašavaju njegov karakteristični „uglačani“ izgled.
🟩 Gačac vs. Siva vrana — kako ih razlikovati?
Gačac (Corvus frugilegus) i siva vrana (Corvus cornix) često se miješaju, no razlike su zapravo vrlo jasne:
- Boja perja: Gačac je potpuno crn s plavkastim sjajem, dok siva vrana ima sivo tijelo i crna krila, glavu i rep.
- Kljun: Kod gačca je
- Stanište: Gačac je izrazito urbana ptica i gnijezdi isključivo u gradovima; siva vrana je široko rasprostranjena u gradovima, selima i prirodi.
- Ponašanje: Gačci se okupljaju u velikim kolonijama i stvaraju buku, dok su sive vrane češće u manjim skupinama ili parovima.
Po ove četiri značajke gačca možeš prepoznati odmah — čak i iz daljine.
Gdje živi gačac?
Gačac je danas gotovo u potpunosti vezan uz naselja, i to u tolikoj mjeri da ga se smatra jednom od najtipičnijih urbanih ptica Hrvatske. Prisutan je cijele godine, a najupadljiviji je u jesen, kada se na gradskim stablima i poljima okupljaju njegova velika, bučna jata. Ta masovna okupljanja, često na istim noćilištima desetljećima zaredom, jedan su od najprepoznatljivijih prizora naših gradova.
Iako ga danas doživljavamo kao „pticu grada“, njegov dolazak u Hrvatsku relativno je novijeg datuma. Gačci su se na naše prostore počeli širiti početkom 20. stoljeća, isprva kao rijetke gnjezdarice. Prvi sigurni dokaz potječe iz Vukovara 1915. godine. Tijekom 1940-ih započinje njihovo snažnije širenje, a kako su gradovi rasli i nudili obilje hrane te sigurnija, visoka stabla za gniježđenje, gačci su se brzo udomaćili.
Pravi preokret dogodio se 1959., kada se gačac počinje redovito gnijezditi u Zagrebu. Od tada su njegove kolonije postale uobičajen prizor u gradskim parkovima, drvoredima i na rubovima naselja. Danas ga nalazimo u gotovo svim većim gradovima kontinentalne Hrvatske, ali i uz poljoprivredne krajeve, gdje pronalazi obilje hrane.
Čime se hrani?
Gačac je izraziti svejed, ali njegova prehrana snažno ovisi o tlu. Najviše obožava gujavice, ličinke kukaca i druge sitne beskralježnjake koje pronalazi tako što svoj dug, šiljast kljun vješto zabija duboko u zemlju. Upravo zbog toga ga najčešće vidimo kako metodično „šeta“ po travnjacima i oranici, slušajući vibracije i tražeći plijen ispod površine.
Osim životinjskog plijena, rado jede orahe, voće, sjemenke, pa čak i jaja drugih ptica ako mu se pruži prilika. Izrazito je prilagodljiv te se bez problema gosti i ostacima ljudske hrane, što je jedan od razloga zašto se tako uspješno udomaćio u gradovima. Zimi se gačci često okupljaju na mjestima gdje je hrane najviše — na primjer na zagrebačkom Jakuševcu, gdje se može okupiti i nekoliko tisuća jedinki u velikim, dojmljivim jatima.
Unatoč ponekad „mračnom“ glasu, gačac zapravo igra važnu ulogu u ekosustavu gradova i polja: svojim stalnim pretraživanjem tla pomaže u suzbijanju štetnih kukaca i održava prirodnu ravnotežu u čovjekovu okolišu.
🧠 Inteligencija gačaca
Kao i vrane, gavrani i ostale ptice iz porodice Corvidae, gačci su iznimno inteligentne životinje koje se sjajno snalaze u složenim situacijama. Prepoznaju obrasce, uče iz iskustva i brzo povezuju uzroke i posljedice. Često ih se može vidjeti kako koriste kljun poput alata, kako surađuju unutar jata ili kako pamte mjesta na kojima su pronašli hranu. Njihova sposobnost da se prilagode ljudskim naseljima — prometu, buci, novim izvorima hrane i stalnim promjenama okoliša — samo potvrđuje njihovu izvanrednu kognitivnu fleksibilnost.
Gačci imaju i snažnu društvenu strukturu, u kojoj informacije putuju brzo: ako jedna ptica pronađe dobar izvor hrane ili opasnost, cijela skupina to ubrzo zna. Upravo ta kombinacija kolektivne inteligencije, prilagodljivosti i sposobnosti učenja čini gačca jednim od najuspješnijih „gradskih preživljavača“ među pticama.
Gniježđenje gačaca
U proljeće se velika zimska jata gačaca razbijaju u manje, kompaktne gnijezdeće kolonije. To je doba godine kada su najglasniji: mužjaci se uporno udvaraju ženkama, nose grančice, grade ili obnavljaju gnijezdo i pritom ispuštaju čitav repertoar graktavih poziva. Budući da kolonije najčešće nastaju u krošnjama drvoreda, parkova ili u blizini zgrada, buka započinje već u osvit dana, što mnogim stanovnicima zna biti neugodno
Gnijezdo je prilično grubo složena konstrukcija od grančica, postavljena visoko na stabilnim, gustim granama. U njega ženka polaže 3–5 jaja, a tijekom cijelog razdoblja inkubacije i kasnije, dok se mladi ne izlegu, mužjak je neumorno hrani. Kada se ptići izvale, rastu brzo, no ipak im treba vremena: napuštaju gnijezdo nakon oko 30 dana, ali nisu u potpunosti samostalni sve do oko tri mjeseca starosti.
Od sredine svibnja mladi gačci sve češće izlijeću, a kolonije polako gube svoju intenzivnu aktivnost. Obitelji se tad okupljaju u sve veća jata i sele na obližnja polja, nasipe, livade i parkove, gdje zajedno traže hranu i pripremaju se za život izvan kolonije.U proljeće se velika jata gačaca odjeljuju u manje, gnijezdeće kolonije.Tada su i najbučniji jer mužjaci se glasno udvaraju ženkama dok grade ili obnavljaju gnijezdo visoko u krošnji drveća. Kolonije su često u blizini zgrada, a ptice postaju aktivne u osvit dana, tako da je graktanje katkad neugodno. Ženka u grubo gnijezdo od grančica polaže 3 – 5 jaja. Cijelo to vrijeme te kasnije kad se izlegu mladi hrani je mužjak. Mladi odrastu nakon 30 dana, ali postaju neovisni o roditeljima tek sa 3 mjeseca. Od sredine svibnja mlade ptice napuštaju gnijezdo te se obitelji gačaca okupljaju u veća jata i sele se na obližnja polja, nasipe i parkove.
Zanimljivosti o gačcu
• Gačac je „specijalist za tlo“.
Njegov dugi, šiljasti kljun idealan je za sondiranje zemlje — može osjetiti i najmanje vibracije dok traži gujavice i ličinke.
• Vrlo je društven.
Za razliku od sive vrane, gačac gotovo nikada nije sam. Živi, hrani se, gnijezdi i seli u velikim skupinama, što mu donosi sigurnost i brzu razmjenu informacija.
• Kolonije su višegodišnje.
Gačci često desetljećima koriste iste kolonije u gradovima. Zbog toga stanovnici imaju osjećaj da se svake godine „vrate na isto mjesto“ — i doista je tako.
• Jedna od najglasnijih ptica naselja.
U razdoblju gniježđenja razina buke u koloniji može se mjeriti i desecima decibela — kao prometna ulica.
• Inteligentni poput drugih vrana.
Pamte ljude, mjesta i izvore hrane, rješavaju jednostavne probleme i znaju oponašati zvukove.
• Izuzetno brza urbanizacija.
Gačac je do 1940-ih bio rijetka ptica Hrvatske, a danas je jedan od simbola gradskih parkova. Malo koja vrsta se tako brzo i uspješno prilagodila ljudskom okolišu.
O autoru
