Sjenica mošnjarka je mala močvarna ptica prepoznatljiva po tamnoj “maski” i visećem gnijezdu. Otkrijte gdje živi, čime se hrani i zašto je posebna.
Sjenica mošnjarka (Remiz pendulinus) jedna je od onih vrsta koje se ne primijete odmah, ali kad je jednom ugledate… ostane u sjećanju. Njezino viseće, vrećasto gnijezdo jedno je od najljepših i najkompleksnijih u ptičjem svijetu, a njezin tanki, šiljati kljun otkriva vrsnu stručnjakinju za hvatanje sićušnih kukaca među trskom.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda sjenica mošnjarka?
Na prvi pogled djeluje profinjeno i lagano kao paperje, gotovo nečujna dok klizi kroz trsku. Tijelo joj je toplo smeđkasto, s nježnim prijelazima prema svjetlijem, sedefasto-bež trbuhu koji u jutarnjem svjetlu izgleda kao da blago svjetluca. Leđa su joj zagasitija, s toplim kestenjastim nijansama koje se savršeno stapaju s bojama suhe trske.
Najprepoznatljiviji detalj ipak je tamna “maska” preko očiju — elegantna, oštra linija koja maloj mošnjarki daje pomalo tajanstven, gotovo “razbojnički” izraz. Oči su joj tamne i živahne, stalno u pokretu, kao da bilježe svaki sitni trzaj kukca među granama.
Kljun je dug, tanak i savršeno zaoštren, pravi mali precizni instrument. Omogućuje joj da lako pronalazi hranu u pupovima, paučinama, tankim granama i vlaknima trske. Pokreti su joj brzi i spretni — dok se penje i prelazi s vlati na vlat, često visi kao akrobat, držeći se samo jednim stopalom, dok drugim balansira.
Perje joj je nevjerojatno mekano i dobro izolirano, zbog čega može satima raditi na gnijezdu čak i po vjetru i hladnoći, bez da izgubi onu svoju prepoznatljivu, nježnu siluetu.
Gdje živi sjenica mošnjarka?
Sjenica mošnjarka tipična je stanovnica močvara, rukavaca i poplavnih šuma — mjesta gdje voda i biljke tvore živopisni, neprestano promjenjivi mozaik. Najviše je privlači trska, jer upravo u njoj pronalazi hranu, skrovišta i savršene “vješalice” za svoja gnijezda.
U Hrvatskoj je vrlo česta uz velike rijeke poput Drave, Mure i Save, u prostranstvima Lonjskog polja, potom u Kopačkom ritu, gdje se često gnijezdi u većim skupinama, te oko ribnjaka, kanala i jezera s gustim vrbacima. Sve što mošnjarka traži jest dovoljno trske i mirna voda — svijet u kojem vlada tišina, šuštanje biljaka i stalno kretanje mikroplijena.
Prehrana
Iako je sitna, mošnjarka ima iznenađujuće raznolik jelovnik. Hrani se gotovo nečujno, prelazeći s vlati na vlat i pronalazeći hranu u najsitnijim skrivenim kutovima vegetacije. Najradije lovi sitne kukce, njihove ličinke i jaja, ali rado skuplja i paukove te sve mikroskopske organizme koje pronalazi u pupovima vrbe.
U hladnijem dijelu godine okreće se sjemenkama trske i šaša, a povremeno uzima i kapljice nektara ili biljnog soka. Njezin dugi, tanki kljun djeluje gotovo kao precizan kirurški instrument, savršeno prilagođen izvlačenju plijena iz pukotina i paučina.
Gniježđenje
Gniježđenje je prava mala predstava njezine vještine i strpljenja. Mužjak započinje gradnju gnijezda, stvarajući viseću “mošnju” spletenu od paučine, mrežica, vlakana trske i mekanog topolovog paperja. Gnijezdo najčešće visi na tankoj, savitljivoj grani vrbe, tik iznad vode, gdje je zaštićeno od većine predatora.
Struktura može dosegnuti i 30 centimetara dužine, a njezine elastične stijenke nježno se njišu na vjetru. Mošnjarka je poznata i po tome da često izradi lažni ulaz koji zavarava neprijatelje, dok je pravi ulaz skriven sa strane. Kad ženka odobri konstrukciju — ponekad vrlo izbirljivo — polaže 5 do 8 jaja. Oba roditelja kasnije sudjeluju u hranjenju mladih, iako mužjak ponekad već započinje gradnju novog gnijezda na susjednoj grani.
Zanimljivosti
Gnijezdo mošnjarke smatra se jednim od najljepših i najkompleksnijih u čitavoj Europi, minuciozno satkanim od prirodnih vlakana. Iako nosi naziv “sjenica”, zapravo ne pripada pravim sjenicama već posebnoj porodici Remizidae.
Tamna maska preko očiju ne služi samo estetskoj posebnosti — pomaže joj u kamuflaži i štiti oči dok istražuje prašnjave pupove i vlaknaste biljke. Vrlo je osjetljiva na nestanak močvara, pa je često pokazatelj dobro očuvanih i biološki bogatih staništa. Mužjaci nerijetko započnu gradnju više gnijezda odjednom, nadajući se da će ženka odabrati baš njihovu arhitekturu.
O autoru
