Jablanovača (Cyclocybe cylindracea) jestiva je gljiva izvrsnog okusa koja raste busenasto na topolama i panjevima.
Jablanovača (Cyclocybe cylindracea, stari naziv Agrocybe aegerita) je poznata i kao topolova gljiva, jer se gotovo uvijek veže uz panjeve, korijenje ili debla topole. Riječ je o jestivoj gljivi izvrsne kvalitete, koja se ponekad i uzgaja u vrtovima — na panjevima topole ili sličnih vrsta drveta.
Saznajte više o, biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.
Kako izgleda jablanovača?
Jablanovača je gljiva srednje veličine, s prepoznatljivim mesnatim klobukom i čvrstim stručkom, a često raste u velikim busenima koji prekrivaju panjeve i trupce topola.
Klobuk jablanovače širok je 3–8 cm, a kod starijih primjeraka može doseći i do 11 cm. U mladosti je poluokruglast i zatvoren, dok se s vremenom raširi i blago ulegne u sredini. Površina je rupičasto naborana i mat do blago svilenkasta, a po suhom vremenu puca tvoreći male pukotine i mrežasti uzorak. Boja mu varira od bijele i krem do oker ili svjetlosmeđe, dok je središte najčešće tamnije, u nijansama kave ili lješnjaka. Rub klobuka je tanje građe, valovit i često nepravilno savijen, što gljivi daje karakterističan, pomalo „nemiran“ izgled.
Stručak je valjkast i čvrst, ponekad blago sužen prema dnu. Boje je bjelkaste do svijetlosmeđe, a na površini se mogu pojaviti smeđi tragovi spora koji otpadaju s klobuka. Neposredno ispod klobuka nalazi se viseći vjenčić – u početku bjelkast, kasnije narančasto-smeđ – koji se s vremenom rastrga i nestane, ostavljajući jedva vidljiv trag.
Listići su vrlo gusti i prirasli uz stručak, ponekad se blago spuštaju niz njega. U mladosti su svijetli i kremasti, a s dozrijevanjem spora postaju cimetasto-smeđi. Na njima se često vide sitne točkaste mrlje, a oštrica je valovita i nepravilna. Otrusina spora ima boju smeđe do oker-smeđe, što je još jedna važna prepoznatljiva značajka vrste.
Meso je bjelkasto, gusto i elastično, a u dnu stručka poprima blago smećkast ton. Miris je obično slab, no kod nekih primjeraka može podsjećati na užeglo brašno. Okus je blag i ugodan, bez gorčine, što jablanovaču čini omiljenom jestivom gljivom među beračima.
🟤 U prirodi ju je lako prepoznati po toplim bojama klobuka, kratkotrajnim vjenčićem i navikom rasta u busenima na panjevima topole – što joj je i donijelo narodni naziv „topolova gljiva“.
Gdje raste jablanovača?
Jablanovača raste busenasto – često u velikim skupinama – od proljeća do kasne jeseni (od travnja do studenoga). Najčešće je nalazimo:
- na panjevima i trupcima topole,
- u vinogradima i na rubovima šuma,
- u toplijim područjima, osobito uz obalu i u mediteranskom pojasu.
Zanimljivo je da može biti saprofit (živi na mrtvom drvetu), ali i parazit koji raste izravno na živom stablu.
🥘 Jestivost i upotreba
ablanovača je vrlo cijenjena jestiva gljiva, poznata po mekanom, mesnatom tkivu i blagom, orašastom okusu koji podsjeća na mješavinu bukovače i šampinjona. Smatra se jednom od najukusnijih gljiva koje rastu na drvetu, a u mnogim se zemljama – osobito u Italiji i Španjolskoj – uzgaja i prodaje kao delikatesna vrsta pod nazivom pioppino.
🍳 Način pripreme:
Jablanovača se može pripremati na bezbroj načina –
- pržena na maslacu ili maslinovu ulju, uz dodatak bijelog luka i peršina,
- pirjana s lukom i vinom kao prilog mesu ili ribi,
- dodana u rižota, juhe, tjestenine ili omlete, gdje daje blag, šumski miris i svilenkastu teksturu,
- na roštilju ili u pećnici, gdje lagano karamelizira i poprima bogat, orašast okus.
🌿 Sušenje i čuvanje:
Sušena jablanovača zadržava svoj miris i aromu, a po potrebi se može rehidrirati i koristiti poput vrganja. Sušene ploške daju intenzivan umami okus umacima i juhama.
🥗 Nutritivna vrijednost:
Bogata je bjelančevinama, mineralima (posebno kalijem i fosforom) te vitaminima B-skupine, dok je istodobno niskokalorična i lako probavljiva. Zbog toga se često preporučuje u vegetarijanskoj i dijabetičkoj prehrani.
Uzgoj jablanovače
Jablanovača (Cyclocybe cylindracea) jedna je od rijetkih šumskih gljiva koja se uspješno uzgaja, slično kao i bukovača.
👉 U prirodi raste najčešće na panjevima topole, pa se u uzgoju koristi upravo topolino drvo (ili drugo meko listopadno drvo poput vrbe, johe, breze).
🍄 Načini uzgoja:
- Na panjevima ili trupcima
– Najčešći i najjednostavniji način. U drvo se izbuše rupe u koje se unosi micelij (sjeme gljive).
– Trupci se potom drže na vlažnom, sjenovitom mjestu.
– Prvi plodovi javljaju se nakon 6–12 mjeseci, a rodnost traje i nekoliko godina. - Na piljevini ili drvenim blokovima
– Koristi se sterilizirana piljevina topole s dodatkom hranjivih tvari (npr. pšenične mekinje).
– Ova metoda se koristi u komercijalnom uzgoju jer daje stabilniji prinos.
🌦️ Uvjeti rasta:
- Temperatura: 20–25 °C za rast micelija, a 15–20 °C za plodonošenje
- Vlažnost zraka: 85–95 %
- Položaj: polusjena ili zasjenjeno mjesto, nikako izravno sunce
🍽️ Prednost uzgoja:
- Jablanovača ima blag okus i ugodnu teksturu, a uz to je i nutritivno bogata – sadrži bjelančevine, minerale i vitamine B-skupine.
- Može se pržiti, pirjati, sušiti ili dodati u juhe i rižota.
🟤 Ukratko: da, jablanovača se vrlo lako uzgaja u vrtu ili dvorištu, a uz malo truda pruža obilan i stalan urod prirodnih gljiva koje rastu bez pesticida i umjetnih dodataka.
🔎 Slične vrste
Na sličnim staništima raste i razorna čehavka (Pholiota populnea), no lako ju je razlikovati jer nema trajan vjenčić, a površina klobuka je čehava – prekrivena sitnim dlačicama ili ljuskicama.
🟤 Ključne značajke:
➡ Klobuk naboran, često raspucan
➡ Valjkast stručak s kratkotrajnim vjenčićem
➡ Raste na topolama i u vinogradima
➡ Jestiva, ukusna i pogodna za uzgoj
O autoru
