Ljubičasta gljivica prekrasna je jestiva šumska vrsta prepoznatljiva po svojoj živopisnoj ljubičastoj boji i čestom pojavljivanju u jesen.
U šumama koje s jeseni postaju svijet boja, posebnu pažnju privlači ljubičasta gljivica (Laccaria amethystina) – sitna, ali očaravajuća vrsta koja svojim tonovima ljubičaste, plave i ružičaste stvara prizore nalik bajci.
Ova gljiva, znanstveno poznata kao Laccaria amethystina, raste u vlažnim šumama diljem Hrvatske, često u društvu bukve, kestena i crnogorice. Iako je jestiva i ukusna, krije i zanimljiv detalj: u nekim područjima može apsorbirati arsen iz tla, zbog čega je vrijedi poznavati, ali brati s oprezom.
Zbog svoje nježnosti, boje i oblika, ljubičasta gljivica često se naziva pravim draguljem šumskog svijeta.
Saznajte više o, biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.
Kako izgleda ljubičasta gljivica?
Ljubičasta gljivica je jedna od najljepših šumskih gljiva, lako prepoznatljiva po svojoj nježnoj ljubičastoj boji koja u vlažnim šumama djeluje gotovo nestvarno.
Klobuk je širok 1–8 (ponekad i do 10 cm), u mladosti zatvoren i konveksan, a s vremenom se otvori i ulegne na sredini. Površina je glatka ili lagano vlaknasto-čehasta, a boja varira od intenzivno ljubičaste do plavkasto-ružičaste. Kako gljiva stari, blijedi i poprima svjetlosivu nijansu, osobito nakon kiše jer je vrlo vodenasta. Rub klobuka često je valovit i nepravilan.

Stručak je vitak i valovit, visok 3–8 (10) cm, promjera svega nekoliko milimetara. Isprva je pun, a kasnije šupljikav, uzdužno bjelkasto vlaknast, u istoj ljubičastoj nijansi kao i klobuk.
Listići su prirasli ili se blago spuštaju niz stručak, rijetki i debeli, s manjim međulamelama. U mladosti su živo ljubičasti, a kasnije blijedoljubičasti i brašnjavi zbog oslobođenih spora.
Otrusina spora je bijela.
Meso je tanko, vodenasto i ljubičasto, bez jakog mirisa, ali blagog i slatkastog okusa.

Gdje raste ljubičasta gljivica?
Ljubičasta gljivica raste od lipnja do studenoga, najčešće skupno. Voli vlažna, humusna tla i nalazi se u raznim tipovima šuma — od bukovih i kestenovih do crnogoričnih. Živi u simbiotskom odnosu (mikorizi) s brojnim vrstama drveća, što znači da pomaže korijenju apsorbirati hranjive tvari dok zauzvrat prima šećere koje biljke stvaraju fotosintezom.

🍽️ Jestivost i oprez
Ljubičasta gljivica je jestiva vrsta dobre kvalitete, premda se rijetko skuplja zbog svoje male veličine i tanke građe. Najukusniji su mladi primjerci, dok su stariji skloni gubitku boje i postaju žilavi.
🍄 Koji se dijelovi koriste:
Cijelo plodno tijelo može se jesti — i klobuk i stručak, no stručak je često žilaviji, pa ga je najbolje narezati na tanke kolutiće ili koristiti samo gornji, mekši dio.
🔥 Priprema:
Ljubičasta gljivica zadržava dio svoje boje i nakon kratkog kuhanja, zbog čega se često koristi i kao dekorativna namirnica. Može se:
- pržiti na maslacu ili ulju uz dodatak luka i začinskog bilja,
- dodati u rižota, juhe ili umake, gdje se spaja s blagim okusima drugih gljiva,
- osušiti i kasnije koristiti kao začin u juhama i varivima.
Okus joj je blag, pomalo slatkast i najbolje dolazi do izražaja u kombinaciji s blagim mesom, povrćem ili žitaricama.

OPREZ!
Ipak, potrebno je oprezno birati stanište jer su istraživanja pokazala da Laccaria amethystina može apsorbirati arsen iz tla, osobito u zagađenim područjima (blizina rudnika, željezara i industrijskih pogona).
👉 Arsenska kiselina koju gljiva može sadržavati smatra se kancerogenom, stoga se ne preporučuje sakupljanje u industrijskim i zagađenim regijama.
Slične vrste
Vrlo slična vrsta je crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), također jestiva, ali mesnatocrvenkaste boje.

Važno je znati da sve gljive iz roda Laccaria:
- nemaju prsten ni kvržicu (grbicu) na klobuku,
- nisu otrovne,
- i sve su jestive.
✨ Zanimljivost:
U maglovitim jesenskim šumama, cijele skupine ljubičastih gljivica često izgledaju poput rasutih dragulja po šumskom tlu – prizor koji oduševljava i gljivare i fotografe.