Naborani ciganček (Cortinarius caperatus) jestiva je gljiva izvrsne kvalitete koja raste u crnogoričnim šumama. Saznaj kako je prepoznati, gdje raste i kako se koristi u kulinarstvu.
Naborani ciganček (Cortinarius caperatus), poznat i kao obični ciganček, jedna je od onih gljiva koje plijene pozornost svojim izgledom i kvalitetom. Iako pripada rodu Cortinarius, u kojem ima puno otrovnih i nejestivih vrsta, ova se vrsta izdvaja kao izvrsna jestiva gljiva.
Kako izgleda naborani ciganček?
Klobuk mu je širok 3–15 cm, mesnat i tvrd. U mladosti je zvonolik, zatim prelazi u konveksan, a u starosti postaje ravan ili s blago uzdignutim rubom. Površina je žuto-smeđa do oker-smeđa, na sredini često s crvenkasto-smeđim ili ljubičasto-smećkastim tonovima. Karakterističan je srebrnasto-bijeli inje ili prašina po klobuku, koji izgleda kao da je posut pepelom. Kod mladih primjeraka kožica može pucati, a kasnije je klobuk gotovo uvijek naboran i izbrazdan.
Stručak je 6–15 cm dug i 1–2 cm debeo, čvrst, vlaknast i pri dnu zadebljan. U mladosti je bjelkast i svilenkastog sjaja, a s vremenom poprima svijetlosmeđu ili žućkastu boju. Na gornjem dijelu stručka nalazi se viseći opnasti vjenčić, što je važna značajka kod razlikovanja od sličnih otrovnih gljiva.
Listići su slobodni, široki, nazubljeni i valoviti. Kod mladih gljiva su kremasti do svijetložućkasti, kasnije prelaze u oker ili svijetlosmeđe.
Meso je u početku bjelkasto ili svijetlokremasto, zatim žućkasto, a u starosti poprima prljavosmeđu boju. Čvrsto je i kompaktno, s ugodnim mirisom na gljive i blagim okusom. Otrusina je u nijansama od oker-smeđe do hrđastosmeđe.
Stanište i rasprostranjenost
Naborani ciganček raste u ljeto i jesen, najčešće u velikim skupinama. Najradije bira crnogorične šume, osobito borove i smrekove, a rjeđe se pojavljuje u bjelogoričnim. Voli kiselo i pjeskovito tlo, a često se vraća na ista staništa iz godine u godinu. U Hrvatskoj se može pronaći, primjerice, na Medvednici i Kalniku.
Jestivost i kulinarska vrijednost
Ova je gljiva jestiva i iznimno cijenjena – mnogi je smatraju jednom od najboljih gljiva koje rastu u našim šumama. Ima blag, ali ugodan okus i čvrsto meso, što je čini izvrsnom u juhama, umacima, varivima ili jednostavno prženoj na maslacu. Ipak, poznato je da može apsorbirati radioaktivne izotope cezija iz tla, pa se ne preporučuje konzumirati je u većim količinama.
Jedini nedostatak jest to što je često napadnuta crvima, pa se za konzumaciju moraju brati mlađi i zdravi primjerci.
Slične vrste
Može se zamijeniti sa smrtno otrovnom crvenkastom cjepačom (Inosperma erubescens), koja nema vjenčić na stručku. Također je površno slična mladim pupavkama, no od njih se razlikuje po smećkastim listićima i srebrnastobijeloj prašini na klobuku. Upravo su te razlike ključne kod sigurnog prepoznavanja.
O autoru
