Maglen (Scutiger pes-caprae) jestiva je, ali i rijetka te zaštićena gljiva koja raste u hrvatskim šumama. Prepoznaje se po valovitom klobuku i širokim rupicama.
Maglen ili kozonoga rupičarka (Scutiger pes-caprae) jedna je od najrjeđih i najzanimljivijih gljiva hrvatskih šuma. Prepoznaje se po velikom, valovitom klobuku i širokim rupicama umjesto listića. Iako je jestiva i vrlo cijenjena, u Hrvatskoj je zakonom zaštićena vrsta, pa je njezino sakupljanje zabranjeno. Ova osebujna gljiva pravi je ukras šumskih ekosustava i vrijedan podsjetnik na važnost očuvanja bioraznolikosti.
Kako izgleda maglen?
Maglen je rijetka i vrlo zanimljiva gljiva koja već na prvi pogled odaje svoju posebnost. Prepoznaje se po velikom, nepravilnom klobuku, koji može narasti i do 30 cm širine. U početku je polukuglast, kasnije se širi i u sredini ulegne. Površina mu je tamnosmeđa do cimetastosmeđa, prekrivena crno-smeđim baršunastim čehama koje s vremenom pucaju, dajući mu osebujan, gotovo rustičan izgled. Rub klobuka je tanak i vijugav, pa cijela gljiva djeluje pomalo “valovito”.
Stručak je kratak i debeo, najčešće ekscentrično postavljen, što znači da nije u sredini klobuka. Tvrd je, bjelkast do žućkastosmeđ, a često se vide i male jamice na površini.
Umjesto listića, maglen ima velike, nepravilne rupice koje se spuštaju niz stručak. U mladosti su bijele, kasnije požute, a na pritisak također mijenjaju boju u žućkastu. Otrusina spora je bjelkasta.
Meso je debelo, tvrdo i elastično, bjelkasto do svijetložuto. Okus je blag i podsjeća na lješnjake ili mlade orahe, dok miris ostavlja ugodan, aromatičan do gljivast dojam.
Stanište i rasprostranjenost
Maglen raste od lipnja do studenoga, pojedinačno ili u manjim skupinama. Najčešće se javlja u šumama bora, smreke, jele i bukve, a preferira šumska tla bogata organskom tvari jer je saprofit. U Hrvatskoj je rijetka – poznata je s tek dvadesetak lokaliteta, i to u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Slavoniji i Gorskom kotaru.
Status zaštite
Ova gljiva je uvrštena među osjetljive i zaštićene vrste. Zbog ugroženosti njezino sakupljanje je zakonom zabranjeno, što je važno naglasiti jer se radi o rijetkoj vrsti koja zaslužuje očuvanje.
Jestivost i kulinarska vrijednost
Maglen je jestiva i vrlo cijenjena gljiva. Zanimljivo je da se može jesti čak i sirova, a posebno se cijeni kod kiseljenja. Ipak, zbog rijetkosti i zaštite u prirodi se ne smije sakupljati, pa njezina kulinarska vrijednost ostaje više u domeni opisa nego stvarne upotrebe.
Slične vrste
Maglen se ne može zamijeniti s otrovnim gljivama, no slična joj je grebenasta rupičavka (Laeticutis cristata) koja ima sitnije cjevčice i tanje meso. Još sličnija je srnjača crnogorična (Sarcodon imbricatus), s kojom dijeli smeđe čehastu površinu, ali se od nje razlikuje jer srnjača umjesto rupica ima sitne bodljike.
✨ Maglen je pravi dragulj naših šuma – rijedak, zaštićen i osebujan. Njegov valoviti klobuk i aromatičan miris čine ga lako prepoznatljivim, no ljepotu ove gljive najbolje je doživjeti u prirodi, pogledom – a ne košaricom. 🌲🍄
O autoru
