Crna trubača (Craterellus cornucopioides) – jestiva gljiva skromnog izgleda, ali vrhunske kulinarske vrijednosti, poznata i kao „rog obilja“.
Crna trubača, poznata i kao crni lisičar ili rog obilja, jedna je od najzanimljivijih gljiva koje rastu u hrvatskim šumama. Na prvi pogled mnogima djeluje neugledno – tamna, gotovo crna, često skrivena među lišćem – no upravo u tome leži njezina čar: tko je pronađe, naišao je na pravu kulinarsku poslasticu, baš kaoi vrganji, sunčanice, lisičarke i druge jestive gljive.
Saznajte više o biologiji gljiva, otrovnim vrstama te o jestivim gljivama Hrvatske.
Kako izgleda crna trubača?
Crna trubača na prvi pogled djeluje skromno i neugledno, no upravo u toj jednostavnosti skriva se njezina posebnost. Plodište oblikom podsjeća na mali rog ili trubu, šuplju iznutra i suženu pri dnu, a prema vrhu se širi u valovit, nepravilno urezan rub. Površina je tanka, kožasta i krhka, često lomljiva kad se osuši. Ova vrsta podsjeća na lisičice (lisičarke).
Boja varira od tamnosive, pepeljaste pa sve do gotovo crne, što ovu gljivu čini gotovo nevidljivom među opalim lišćem, grančicama i mahovinom. S vanjske strane ponekad poprima svjetlije tonove ili blage plavičaste nijanse, dok je unutrašnjost obično tamnija.
Za razliku od mnogih drugih gljiva, donja strana klobuka nema listiće, već je glatka, katkad blago naborana ili prošarana sitnim žilicama. Stručak je vrlo nizak, tanak i gotovo neodvojiv od klobuka, pa cijela gljiva izgleda kao produžena šuplja cjevčica.
Plodišta su najčešće manja, visoka od 3 do 10 centimetara, ali se rijetko pojavljuju pojedinačno. Crna trubača voli društvo – često raste u većim skupinama pa se može naići na prave kolonije koje prekrivaju tlo poput crnih tepiha. Upravo zbog toga, iako je pojedinačna gljiva neugledna, pronalazak većeg plodišta donosi bogat i vrijedan ulov.
Gdje raste cena trubača?
Crna trubača najčešće raste u listopadnim šumama, posebno ispod bukve i hrasta, rjeđe pod grabom ili u miješanim šumama. U crnogoričnim šumama pojavljuje se znatno rjeđe, ali nije isključena. Najviše joj odgovaraju vlažna, humusom bogata tla s debelim slojem otpalog lišća.
Plodi od kolovoza do studenoga, a u nekim godinama, ako je jesen duga i blaga, može se pronaći i sve do prvih mrazeva. Budući da je tamne boje i dobro se stapa s okolinom, pronalazak često nalikuje na igru skrivača – čak i iskusnim gljivarima može „pobjeći“ pred očima. Ipak, jednom kada se uoči nekoliko primjeraka, obično slijedi pravo otkriće – čitave kolonije koje prekrivaju šumsko tlo.
U Hrvatskoj je raširena u brdskim i planinskim šumama, osobito u Gorskom kotaru, Lici i sjevernoj Dalmaciji, ali se može naći i u kontinentalnim bukovim šumama.
Jestivost i kulinarska vrijednost
Iako neugledna, crna trubača ubraja se u vrhunske jestive gljive. Svježa ima blag, pomalo neutralan okus, ali prava čar otkriva se nakon sušenja – tada poprima snažnu aromu sličnu tartufima, zbog čega se u francuskoj i talijanskoj gastronomiji naziva „tartuf za siromašne“.
Sušena crna trubača lako se mrvi i melje u fini prah, pa se koristi kao prirodni začin koji oplemenjuje:
- rižota i tjesteninu,
- mesne i riblje umake,
- juhe i variva,
- jaja, sireve i povrtna jela.
Osim što se može kombinirati s drugim gljivama, često se koristi samostalno jer svojom aromom daje dubinu i punoću okusa. Zbog tanke strukture, crna trubača se brzo suši i jednostavno čuva, pa je idealna za dugotrajnu upotrebu.
Ljekovita svojstva
Osim kulinarske, crna trubača ima i nutritivnu i ljekovitu vrijednost. Bogata je vitaminima B skupine, posebno niacinom (B3) i riboflavinom (B2), a sadrži i minerale poput kalija, željeza i cinka. Budući da je niskokalorična, a bogata vlaknim tvarima, doprinosi zdravlju probavnog sustava i regulaciji kolesterola.
Znanstvena istraživanja ističu i prisutnost antioksidansa koji pomažu u neutraliziranju slobodnih radikala i jačanju imuniteta. Redovitom konzumacijom može doprinijeti zaštiti stanica, usporavanju starenja i općem jačanju organizma.
Zanimljivost
U mnogim europskim jezicima crna trubača nosi naziv koji se povezuje s rogom ili trubom – u hrvatskom „rog obilja“, u francuskom „truba smrti“ (trompette de la mort), dok je u engleskom poznata kao „horn of plenty“.
Zastrašujuće ime „truba smrti“ nema veze s otrovnošću, već s tamnom bojom gljive i izgledom koji podsjeća na mali pogrebni rog.
U narodnim vjerovanjima simbolizirala je izobilje i sreću, pa se smatrala gljivom blagostanja.
Zbog svoje arome, mnogi je kuhari koriste u vrlo malim količinama kako bi pojačali okus drugih namirnica – poput prirodnog „pojačivača okusa“.
O autoru
