Kukuvija (Tyto alba) prepoznatljiva je po srcolikom licu i tihom letu. Saznajte gdje živi, kako lovi i zašto je važna za ravnotežu prirode.
Kukuvija (Tyto alba) jedna je od onih ptica koje se ne zaboravljaju. Bijelo, srcoliko lice, tamne oči i tihi, gotovo nečujni let dali su joj posebno mjesto u narodnim predajama, ali i u znanstvenim pričama o savršenoj noćnoj lovkinji. Iako je često vezujemo uz stare štale i ruševine, kukuvija je izrazito korisna i fascinantna ptica, prilagođena životu uz čovjeka.
Žutokljuna galica (Pyrrhocorax graculus) jedna je od rijetkih ptica koja živi ondje gdje planine postaju divlje – iznad granice šuma, na liticama, grebenima i snježnim padinama. Njezin let iznad alpskih krajolika simbol je slobode, izdržljivosti i prilagodbe, a prisutnost ove ptice često otkriva koliko je planinski ekosustav još uvijek očuvan.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda kukuvija?
Na prvi pogled kukuvija odmah privlači pažnju svojim svijetlim, gotovo porculanskim licem u obliku srca, koje joj daje pomalo nestvaran, tih i smiren izraz. Taj prepoznatljivi facijalni disk nije samo vizualna posebnost, već izuzetno važan prilagodbeni mehanizam: djeluje poput akustičnog zrcala koje skuplja i usmjerava i najslabije zvukove prema ušima, omogućujući joj da plijen locira u potpunom mraku.
Leđa su joj obojena toplim zlatno-smeđim i oker nijansama, prošaranima sitnim tamnijim pjegama, dok je donja strana tijela svjetlija, često gotovo snježno bijela. Ovaj kontrast daje joj nježan, ali i vrlo prepoznatljiv izgled u letu. Krila su duga, široka i zaobljena, savršeno prilagođena sporom i kontroliranom lebdenju iznad otvorenih površina.
Perje kukuvije posebno je građeno – rubovi pera su mekani i nazubljeni, što znatno smanjuje šum zraka tijekom leta. Upravo zahvaljujući toj prilagodbi, kukuvija se kreće gotovo potpuno nečujno, često neprimijećena i plijenu i ljudima. U sumraku ili noći njezina svijetla silueta klizi prostorom tiho i precizno, ostavljajući dojam savršeno usklađene noćne lovkinje.
Sove su prilagođene životu u sumraku i noći. Prepoznatljive su po izvanrednom sluhu, tihom letu i sposobnosti da plijen otkriju i u potpunom mraku. Kao vrhunski noćni lovci, imaju važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže.
👉 Saznaj više o sovama
Gdje živi kukuvija?
Kukuvija je jedna od najrasprostranjenijih sova na svijetu, prisutna na gotovo svim kontinentima, osim u najhladnijim područjima. U Hrvatskoj je nalazimo ponajprije u nizinskim i blago brežuljkastim krajevima, gdje se isprepliću otvoreni prostori i ljudska naselja. Najviše joj odgovaraju poljoprivredni krajobrazi – mozaik livada, oranica, pašnjaka i rubova sela – jer upravo ondje ima obilje plijena i prostora za lov.
Za razliku od šumskih sova, kukuvija je snažno vezana uz čovjekove građevine. Za gniježđenje i dnevno sklanjanje bira stare kuće, štagljeve, crkvene tornjeve, tavane i napuštene objekte, mjesta koja nude mir, tamu i zaklon. U prirodnijim krajobrazima može koristiti i šuplja stabla, iako su takva staništa danas rjeđa.
Zbog modernizacije sela i zatvaranja starih zgrada, pogodna mjesta za gniježđenje sve su oskudnija, što čini kukuviju osjetljivom na promjene u prostoru. Ondje gdje se zadrže otvoreni krajolici i stara skloništa, kukuvija i dalje tiho dijeli prostor s ljudima – često neprimijećena, ali stalno prisutna.
Noćni lov i savršeni sluh
Kukuvija je izrazito noćna ptica. U sumrak i noću kreće u lov, oslanjajući se prvenstveno na izvanredan sluh, a tek potom na vid. Može locirati plijen i u potpunom mraku, prema najslabijem šuštanju u travi. Hrani se ponajviše malim glodavcima – voluharicama, miševima i štakorima – zbog čega ima važnu ulogu u prirodnoj kontroli populacija koje čovjek često smatra štetnima.
Gniježđenje i životni ciklus
Za razliku od mnogih ptica, kukuvija ne gradi klasično gnijezdo. Jaja polaže izravno na podlogu u zaklonjenom prostoru. Ženka snese nekoliko jaja, a zanimljivo je da se mladi izlegu u razmaku, pa u gnijezdu često vidimo ptiće različite veličine. Ovisno o dostupnosti hrane, kukuvije mogu imati i dvije legla godišnje.
Kukuvija i ljudi
Kroz povijest je kukuvija bila obavijena mistikom i praznovjerjem, često pogrešno smatrana zlokobnom pticom. Danas znamo da je riječ o izuzetno korisnoj i ugroženoj vrsti. Nestanak starih zgrada, zatvaranje tavana i intenzivna poljoprivreda smanjuju joj prostor za gniježđenje. Postavljanje posebnih kućica za kukuvije pokazalo se kao jednostavan i učinkovit način pomoći ovoj ptici.
Zašto je kukuvija posebna?
Kukuvija je simbol tišine noći, preciznosti i prilagodbe. Njezin tihi let, savršeno lice za slušanje i bliska povezanost s ruralnim krajobrazom čine je jednom od najzanimljivijih ptica naših krajeva. Umjesto straha, zaslužuje poštovanje – jer tamo gdje živi kukuvija, priroda još uvijek drži ravnotežu.
O autoru
