Vrabac je najpoznatiji i najprilagodljiviji stanovnik naših dvorišta i gradova. Saznajte gdje živi, čime se hrani i kako se gnijezdi.
Ako postoji ptica koja se neraskidivo povezala s čovjekom, onda je to uz goluba vrabac (Passer domesticus), jedan od naših najpoznatijih, najdražih i najprisutnijih pernatih susjeda. Njegovo karakteristično čivkanje ispunjava dvorišta, gradske trgove, seoska dvorišta i terase kafića, a njegova iznimna prilagodljivost učinila ga je jednom od najuspješnijih ptičjih vrsta na planeti. Tamo gdje je čovjek, ondje je i vrabac – često neprimjetan u svojoj jednostavnosti, ali ključan u živosti urbanog i ruralnog krajolika.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda vrabac?
Vrabac je mala, zdepasta ptica, obično duga 14 do 16 centimetara, s kratkim repom i snažnim, konusnim kljunom koji otkriva njegovu prehranu bogatu sjemenkama. Naizgled jednostavno obojan, vrabac ipak skriva mnoge nijanse. Mužjak se lako prepoznaje po sivoj „kapi“, tamnoj, gotovo crnoj bradi te kestenjastim nijansama koje obrubljuju bokove glave. Poseban je po kontrastima koji mu daju pomalo otmjen izgled.
Ženka, za razliku od njega, nosi diskretnije, smećkasto-bež tonove, savršene za kamuflažu u okolini, što joj je često od presudne važnosti tijekom gniježđenja. Mladunci u početku nalikuju ženki, no s vremenom poprime sve karakterističnije obilježje odraslih ptica.
Gdje živi vrabac?
Iako potječe iz područja Bliskog istoka, vrabac se danas smatra gotovo univerzalnim stanovnikom svijeta. U Hrvatskoj ga nalazimo u svim naseljima, od najgušćih urbanih središta do najmanjih sela. Vrabac je tipična vrsta koja prati i koristi ljudsko okruženje, gradeći svoj život unutar našega. Preferira mjesta na kojima se osjeća sigurno i gdje lako pronalazi hranu i zaklon: parkove, tržnice, dvorišta, farme, vrtove i krovove kuća. Bez obzira na to koliko se krajolik promijeni, vrabac ostaje uz ljude, kao tihi promatrač naše svakodnevice.
Međutim, postoji mala napomena:
- U hladnijim područjima Europe neke sjeverne populacije mogu kratko migrirati prema blažim klimama.
- No hrvatski vrabci ne migriraju i smatraju se tipičnim prezimljujućim stanarima.
Prehrana
Kad je riječ o prehrani, vrabac je pravi oportunist, ali beskrajno simpatičan u toj svojoj dovitljivosti. Najveći dio godine hrani se sjemenkama, a tijekom ljeta ili dok hrani svoje mlade prelazi i na kukce, paukove i sitne člankonošce, jer su mladi posebno ovisni o proteinski bogatoj hrani. Nije mu strano ni skupljanje mrvica oko terasa restorana ili ispod klupa, pa ga često vidimo kako marljivo “posprema” sve što je čovjek nehajno ispustio.
Vrabac se tako pokazuje kao jedna od najuspješnijih ptica u korištenju resursa koje stvara čovjekova blizina.
Gniježđenje
Sezona gniježđenja obično započinje u ožujku, a traje sve do kolovoza, pri čemu parovi mogu uspješno othraniti dvije ili čak tri generacije mladih u jednoj sezoni. Gnijezdo najčešće smještaju u šupljine zgrada, pod krovove, u žljebove, rupe u zidovima, pa čak i u gustim grmovima. Vrabac je majstor improvizacije – gradi gnijezda od svega što pronađe: sitnih grančica, slame, papirića, dlaka i perja. Ženka polaže tri do sedam jaja, a mladi se razvijaju u relativno kratkom roku te iz gnijezda izlijeću nakon dva do tri tjedna. No, roditeljska briga tu ne prestaje; roditelji i dalje vrijedno hrane svoje ptiće koji još neko vrijeme ovise o njihovoj pomoći.
Vrlo su društveni, pa za razliku od nekih drugih vrsta koje se povlače u osamu tijekom gniježđenja, vrapci vole živjeti u malim kolonijama, često u neposrednoj blizini drugih parova, a ponekad čak dijele svoje skrovite kutke s drugim vrstama ptica.
Status vrste i zanimljivosti
Iako se vrabac čini svuda prisutan i gotovo neuništiv, u nekim europskim metropolama zabilježen je osjetan pad populacije, ponajviše zbog smanjenja broja kukaca, modernizacije gradnje i promjena u načinu života ljudi. Ipak, u Hrvatskoj i diljem manjih europskih gradova i sela vrabac ostaje stabilna i česta vrsta, naš stalni, glasni i živahni pratitelj.
Vrabac može živjeti iznenađujuće dugo — u idealnim uvjetima i do 12 godina, iako u prirodi rijetko doseže takvu starost. Posebno je zanimljivo što vrapci brzo uče prepoznati ljudske navike: znaju kada se čisti stol, kada se iznosi hrana i gdje vrijedi pričekati koju mrvicu. U tom smislu pokazuje iznenađujuću kognitivnu fleksibilnost, prateći naš ritam i prilagođavajući se našoj svakodnevici.
O autoru
