Bijela pastirica (Motacilla alba) živahna je ptica prepoznatljiva po titranju repa i crno-bijelom perju, česta uz vode, polja i naselja diljem Hrvatske.
Bijela pastirica, poznata i kao vodenjak ili vodarica, jedna je od najpoznatijih i najuočljivijih ptica Hrvatske. Prepoznajemo je po vitkom tijelu, dugom titravom repu i kontrastnom crno-bijelom perju. Gotovo svugdje je možemo vidjeti — od riječnih obala do gradskih trgova, gdje neumorno trčkara i hvata kukce.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
🔍 Kako izgleda bijela pastirica?
Bijela pastirica duga je oko 18 centimetara, s rasponom krila od 25 do 30 centimetara i težinom od 17 do 25 grama. Tijelo joj je vitko i skladno građeno, s dugim, tankim repom koji neprestano titra gore-dolje — pokret koji joj daje gotovo plesni, živahan izgled.
Perje je kontrastno crno-bijelo, a tonovi sive dodaju joj elegantnu, gotovo “urednu” pojavu. Gornji dio tijela, leđa i krila obično su sivkasti, dok su trbuh, prsa i lice bijeli. Glava nosi karakterističnu crnu “kapu” i crno grlo, što stvara dojam kao da ptica nosi malenu kravatu.
U proljetnom perju, mužjaci djeluju posebno svježe i sjajno – crna je boja dublja, a kontrasti izraženiji, dok su ženke i mlade ptice nježnijih tonova, s manje naglašenim crnim dijelovima. Tijekom zime boje postaju mekše, s više sivih i smećkastih nijansi, što ptici pomaže da se bolje uklopi u okolinu.
Zahvaljujući tanušnom tijelu, brzim pokretima i stalnom kretanju, bijela pastirica djeluje uvijek budno i nemirno – kao da nikada ne miruje duže od nekoliko sekundi. Upravo ta energija i elegancija čine je jednom od najprepoznatljivijih malih ptica Europe.
🔸 Slične vrste
Bijela pastirica ima nekoliko bliskih srodnika koje možemo vidjeti i u Hrvatskoj:
Gorska pastirica (Motacilla cinerea) – prepoznatljiva po dužem repu i sivoj glavi, ali s intenzivno žutim trbuhom. Najčešće boravi uz planinske potoke i brze rijeke.
Žuta pastirica (Motacilla flava) – ima zelenkasta leđa i žuti trbuh, a preferira močvarna i poplavna područja, livade i poljoprivredne površine.
Obje vrste dijele živahno kretanje i stalno titranje repa, po čemu se lako prepoznaje cijeli rod Motacilla.
🌍 Gdje živi bijela pastirica?
Bijela pastirica je iznimno prilagodljiva ptica, sposobna nastaniti gotovo svako okruženje koje nudi dovoljno hrane i prostora za kretanje. Najčešće je viđamo na obalama rijeka, jezera i ribnjaka, gdje trčkara po kamenju i plićacima u potrazi za kukcima. No, jednako se dobro snalazi i na livadama, poljima, pašnjacima te seoskim dvorištima.
Zahvaljujući svojoj prilagodljivosti, pastirica se sve češće susreće i u urbanim sredinama – na gradskim trgovima, parkiralištima, pa čak i na krovovima zgrada. Privlače je otvorene površine i mjesta gdje se kukci lako podižu s tla, primjerice oko rijeka, potoka ili nakon kiše.
U Hrvatskoj je brojna i raširena vrsta, prisutna u svim regijama – od nizina do planinskih dolina. U kontinentalnom dijelu većina populacije ostaje tijekom cijele godine, dok se dio sjevernih i gorskih ptica seli prema jugu Europe, Sredozemlju i sjevernoj Africi kad temperature padnu.
Zimi se često okuplja u manje skupine u naseljima i uz ljudska boravišta, gdje pronalazi toplije mikroklime i više hrane. U planinskim predjelima, gdje snijeg dugo prekriva tlo, pastirice se povlače u niže krajeve, a s prvim znakovima proljeća ponovno se vraćaju na svoja stara gnijezdišta uz vodu.
🍽️ Čime se hrani?
Bijela pastirica je isključivo kukcožderka, što znači da se njezina prehrana gotovo u potpunosti sastoji od kukaca i njihovih ličinki, ali i pauka, malih rakova i ostalih sitnih beskralježnjaka.
Svoj plijen pronalazi na tlu, gdje neumorno trčkara, naglo zastaje, a zatim brzo zgrabi kukca kljunom. Pokreti su joj brzi i precizni — prava mala akrobatkinja među pticama.
Najčešće lovi muhe, komarce, mrave, skakavce, gusjenice, kornjaše i razne vodene kukce. U proljeće i ljeto aktivna je tijekom cijelog dana, a kad kukaca ponestane, zna tražiti hranu i u plitkoj vodi ili blatu uz obale.
Ponekad plijen hvata i u letu, posebice kad uoči rojeve sitnih mušica iznad vode ili trave.
Vrlo je zanimljivo što se često može vidjeti kako prati stoku, konje, traktore ili pješake — jer njihovo kretanje uznemirava kukce i tjera ih da poletje, čime pastirici olakšava lov.
Zimi, kad je kukaca manje, snalazi se tako da traži skrivene ličinke, pauke i kukce ispod lišća, u pukotinama zidova ili na toplijim površinama, a u naseljima zna čak pokupiti mrvice hrane s tla.
Ova sposobnost prilagodbe prehrane jedan je od razloga zašto se bijela pastirica tako uspješno održava u raznim staništima tijekom cijele godine.
🪺 Razmnožavanje
Sezona gniježđenja traje od ožujka do kolovoza. Gnijezdo gradi u rupama zidova, ispod krovova, mostova ili u prirodnim udubinama.
Ženka snese 4–6 jaja, a inkubacija traje oko 13 dana. Mladi napuštaju gnijezdo nakon dvadesetak dana, ali ih roditelji još neko vrijeme hrane.
U povoljnim uvjetima gnijezdi se dva puta godišnje.
🌟 Zanimljivosti
- Titranje repa je karakteristično ponašanje koje služi za komunikaciju i upozorenje drugim pticama.
- Bijela pastirica često se pojavljuje među prvima u proljeće, pa je u narodu znak dolaska toplijih dana.
- U mnogim je kulturama smatrana glasnikom sreće i novog početka.
- Zimi se okuplja u manje skupine i rado spava u gradskim parkovima i na krovovima.
O autoru
