Đurđica (Convallaria majalis) očarava mirisom i bijelim zvončićima, ali je otrovna biljka – često se zamijeni s jestivim medvjeđim lukom.
U svibnju, kada šume zamirišu slatko i svježe, pojavljuje se đurđica (Convallaria majalis), jedna od najprepoznatljivijih proljetnih biljaka Europe. Iako je simbol čistoće i ljubavi, iza njezine nježne pojave krije se opasna otrovnost. Ta travnata trajnica krasi šumske proplanke i vrtove, a njezini bijeli cvjetni zvončići već su stoljećima motiv u umjetnosti, parfemima i narodnim pričama.
🌼 Kako izgleda đurđica?
Đurđica je nježna, ali izrazito prepoznatljiva šumska biljka, visoka najčešće 15 do 25 centimetara. Iz podzemnog rizoma – vodoravnog, razgranatog stabla koje se širi tik ispod površine tla – svake godine u proljeće izbijaju dva do tri eliptična lista. Ti su listovi glatki, sjajni i tamnozeleni, čvrste teksture i tanke voštane površine koja ih štiti od isušivanja.
Između listova izrasta tanka, ali čvrsta cvjetna stapka koja na vrhu nosi grozdasto poredane bijele cvjetove. Svaki je cvjetić u obliku malog zvončića promjera oko 5–8 mm, s nježno povijenim rubovima i šest sićušnih zubaca. Raspoređeni su jednostrano, tako da se čitava stapka blago savija poput viseće ogrlice ili niz bijelih bisera.

Miris cvjetova je intenzivan, slatkast i postojan, osobito u toplim danima bez vjetra. Upravo taj miris bio je inspiracija mnogim klasičnim parfemima i kolonjskim vodama. U prirodi cvate od svibnja do lipnja, a cvjetanje je često sinkronizirano s bujanjem šumskog zelenila i pojavom ranih leptira i pčela koje prenose pelud.
Nakon cvatnje, đurđica razvija okrugle crvene bobice promjera oko 7–10 mm, koje u jesen jarko kontrastiraju s uvelim lišćem. Iako izgledaju privlačno, pogotovo djeci i pticama, plodovi su vrlo otrovni – kao i svi dijelovi biljke. U njima se nalaze kardiotonični glikozidi, tvari koje utječu na rad srca.
Pod zemljom, rizom đurđice tijekom godina formira guste kolonije, pa biljka često raste u prostranim mirisnim tepisima koji prekrivaju čitave šumske padine. Taj način rasta omogućuje joj dugovječnost – pojedine kolonije mogu živjeti desetljećima.

🌲 Gdje raste đurđica?
Đurđica je tipična šumska vrsta umjerenog pojasa Europe i zapadne Azije, a u Hrvatskoj je raširena gotovo na cijelom području – od nizinskih poplavnih šuma Slavonije i Turopolja, preko brežuljkastih krajeva Hrvatskog zagorja, do gorskih i primorskih šuma Gorskog kotara, Like i Istre.
Najčešće raste u listopadnim i miješanim šumama, osobito pod bukvom (Fagus sylvatica), hrastom kitnjakom (Quercus petraea), grabom (Carpinus betulus) i lijeskom (Corylus avellana). Voli polusjenu i vlažna, rahla i humusna tla bogata organskom tvari. Takvi uvjeti joj omogućuju da se širi podzemnim rizomima i tvori prostrane kolonije koje u proljeće prekrivaju šumsko tlo poput mirisnog tepiha.
Đurđica se pojavljuje i izvan šuma, na svijetlim šumskim rubovima, uz putove i na čistinama gdje ima dovoljno svjetla, ali i dalje dovoljno vlage u tlu. U planinskim područjima penje se do nadmorske visine od oko 1.200 metara, dok u nizinskim predjelima često prati vlažnije doline i sjenovite jaruge.
Zbog ljepote i mirisa, đurđica se stoljećima uzgaja i u vrtovima diljem Europe. No, iako je česta, u prirodi je zakonom zaštićena biljka – nije dopušteno brati je ili vaditi s korijenom, jer su njezine prirodne populacije osjetljive na pretjerano branje i uništavanje šumskih staništa.
U ekološkom smislu, đurđica ima važnu ulogu u proljetnom aspektu šumskog tla: pojavljuje se prije nego što se krošnje u potpunosti zazelene, koristeći kratko razdoblje pojačanog svjetla za fotosintezu. Na taj način pridonosi ranom zatvaranju biljnog pokrova i očuvanju šumske mikroklime.
☠️ Otrovnost i zamjena s medvjeđim lukom
Svi dijelovi đurđice – cvjetovi, listovi, plodovi i rizom – sadrže kardiotonične glikozide (posebno konvalatoksin i konvalatoksinogenin) koji mogu uzrokovati ozbiljno trovanje. Pročitaj više o otrovnim biljkama
Najveća opasnost prijeti u rano proljeće kada se mladi listovi đurđice mogu zamijeniti s jestivim medvjeđim lukom (Allium ursinum).

Za razliku od đurđice, medvjeđi luk ima prepoznatljiv miris po češnjaku i uvijek raste iz jednog lista po stabljici, dok đurđica ima više listova i nikada ne miriše na luk.
Trovanje đurđicom može uzrokovati mučninu, usporen rad srca, povraćanje i slabost, pa je potrebno odmah potražiti liječničku pomoć.
🌸 Zanimljivosti
- Đurđica je simbol svibnja i često se naziva „cvijetom Djevice Marije“.
- U mnogim europskim kulturama daruje se 1. svibnja kao simbol sreće i novog početka.
- Latinski naziv Convallaria majalis znači doslovno „ljepotica iz doline u svibnju“.
- U Francuskoj i Belgiji đurđica se smatra nacionalnim simbolom proljeća, a njezin je miris bio inspiracija mnogim klasičnim parfemima.
- Premda otrovna, u malim, kontroliranim dozama ekstrakti se koriste u farmaciji za liječenje srčanih bolesti, poput digitalisa.