otrovna sunčanica, Macrolepiota venenata, sunčanice

Otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata) rijetka je, ali vrlo opasna gljiva koja se može zamijeniti s jestivim sunčanicama. Saznaj kako je prepoznati, gdje raste i zašto je treba izbjegavati.

Otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata) rijetka je, ali vrlo opasna vrsta gljive koja se zbog svog izgleda često može zamijeniti s jestivim sunčanicama. Prepoznaje se po specifičnim vunastim ljuskama na klobuku, po neugodnom mirisu i po tome što meso na presjeku pocrveni i kasnije potamni. Iako na prvi pogled djeluje privlačno, riječ je o gljivi koju treba izbjegavati.

Saznajte više o ostalim sunčanicama, biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.

Kako izgleda otrovna sunčanica?

Klobuk otrovne sunčanice širok je 4–24 cm, najprije kuglast, potom konveksan, a na kraju se otvara u široku plosnatu formu s tupim ispupčenjem na sredini. Površina je svijetlosmeđa i prekrivena gusto poredanim vunastim ljuskama koje se raspadaju u obliku zvjezdastih krakova, dok je središte glatko i tamnije smeđe. Rub je čehast.

Stručak naraste do 25 cm visine, u promjeru 1–6 cm, bijel do svijetlosmeđ, glatke površine, često pri dnu gomoljasto zadebljan i ponekad zakrivljen. Za razliku od jestivih sunčanica, nema uzorka poput zmijske kože. Na mjestu ozljede jako pocrveni. Vjenčić je širok, vunast i pokretan, ali jednostavniji i manje robustan od onoga kod srodnih vrsta.

otrovna sunčanica, Macrolepiota venenata, sunčanice

Listići su vrlo gusti, slobodni, bijeli u mladosti, kasnije prelaze u sivo-smećkaste tonove, često sa slabom zelenkastom nijansom kod mladih primjeraka.

Meso je bjelkasto do žućkasto, na presjeku pocrveni, zatim prelazi u prljavo smeđe tonove. Posebno je prepoznatljiv neugodan miris na kiseli kompost te loš, neugodan okus. Otrusina spora je bijela.

Stanište i rasprostranjenost

Otrovna sunčanica raste u ljetnim i ranim jesenskim mjesecima (srpanj–listopad). Pojavljuje se izvan šuma, na humusnim i toplim staništima bogatim organskim materijalom – u vrtovima, staklenicima, na kompostu, u blizini kopriva ili na ostacima drva. Najčešće bira zaštićena i toplija područja gdje nema mnogo vjetra ni hladnoće.

Jestivost i otrovnost

Ova gljiva je OTROVNA i može izazvati teške probavne smetnje poput povraćanja, grčeva i proljeva. Zanimljivo je da neki ljudi nakon konzumacije ne razvijaju nikakve simptome, dok kod osjetljivijih osoba trovanje može biti izrazito snažno i opasno. Zbog nepredvidivosti reakcije organizma, ova vrsta se ni u kojem slučaju ne smije jesti.

Slične vrste

Najviše sliči pilatovoj sunčanici (Chlorophyllum brunneum), no razlikuje se po:

  • ljuskama u obliku zvjezdastih krakova,
  • jednostavnijem i manje robusnom vjenčiću,
  • širim batinastim cheilocistidama,
  • mesu koje na presjeku pocrveni i zatim postane smeđe (dok kod pilatove prelazi u narančasto-crveno).

Za razliku od brojnih jestivih sunčanica (Macrolepiota procera i srodne), otrovna sunčanica ima glatki stručak, neugodan miris i promjenu boje mesa na presjeku.


👉 Ukratko: Otrovna sunčanica izgleda privlačno, ali je varljiva i opasna. Zbog svoje sličnosti s jestivim vrstama, osobito s pravom sunčanicom, ovu gljivu bi trebalo izbjegavati brati bez stručnog znanja.

Gljive rastu najviše u šumama, pogledate video o šumama u Hrvatskoj:

O autoru
Goran Šafarek
Goran Šafarek
Goran Šafarek je fotograf, snimatelj, biolog, autor i avanturist. Sudjelovao je u brojnim stručnim i znanstvenim projektima u Hrvatskoj i svijetu, objavio je više od stotinu članaka u popularno-znanstvenim časopisima poput National Geographica i Meridijana, snimio nekoliko dokumentarnih filmova te objavio nekoliko knjiga.
Više o autoru...