U šumama, grmlju i uz potoke naših krajeva kriju se prave majstorice penjanja – biljke penjačice. One su botaničke akrobatkinje koje umjesto da grade debele stabljike i nadmeću se u rastu kao stabla, mudro koriste ono što već postoji: drveće, grmlje, stijene, pa čak i druge biljke.
🌿 Kako se penju?
Ovisno o vrsti, penjačice su razvile različite trikove za uspon:
Biljke penjačice ne stoje čvrsto na vlastitim „nogama“ poput stabala, već su razvile niz genijalnih strategija za uspon koje im omogućuju da rastu prema svjetlu bez trošenja energije na stvaranje čvrstih stabljika. Ovisno o vrsti i okolišu, koriste različite mehanizme penjanja:
🔹 Viticama
To su tanke, savitljive izboje koje se omotavaju spiralno oko druge biljke ili potpore – poput konopca. Vitice često izrastaju iz listova ili stabljike, a njihov zadatak je čvrsto prianjanje. Klasičan primjer je grašak (Pisum sativum), ali i mnoge loze i tikvenjače.
🔹 Priljepcima
Neke penjačice razvijaju malene, ljepljive izdanke (priljepke) koji se čvrsto drže za grube površine poput kamenih zidova, kore stabala ili stijena. Ova metoda omogućuje biljkama da se penju vertikalno i po vrlo glatkim površinama. Najpoznatiji primjer je bršljan (Hedera helix).
🔹 Uvrnutim stabljikama (povijuše)
Cijela stabljika se ponaša kao spirala, obavijajući se oko susjednih biljaka, štapova ili grana. Ovaj način penjanja je vrlo učinkovit i omogućuje brzi rast prema gore. Takve biljke nazivamo i povijušama, a dobar primjer je hmelj (Humulus lupulus), koji može narasti i do 6 metara u sezoni!
🔹 Korijenima-priljepcima
Posebni zračni korjenčići izrastaju iz stabljike i služe kao sidrišta – prianjaju uz površinu po kojoj biljka raste. Ovaj mehanizam omogućuje penjanje uz zidove, stijene, stabla, pa čak i betonske površine. Puzavac (Parthenocissus tricuspidata) je klasičan predstavnik ove skupine, osobito upečatljiv u jesen kada njegovi listovi pocrvene.
🌱 Svaki od ovih „penjačkih trikova“ prilagođen je određenom tipu staništa i vrsti potpore u okolišu. Zajednička im je sposobnost da koriste okolinu kao oslonac – bez toga mnoge od njih ne bi mogle opstati.
🌳 Divlje penjačice naših krajeva
Na hrvatskim livadama, šikarama i šumarcima možemo naići na čitav niz samoniklih penjačica. Neke su diskretne i nježne, dok druge dominiraju krajolikom.
Obični bršljan (Hedera helix)
Zimzelena, izdržljiva i često dominantna, bršljan se penje uz stabla, stijene i zidove pomoću korjenčića-priljepaka. Osim što pruža zaklon pticama, cvate u jesen i daje plodove u zimu, kada ih druge biljke više nemaju. Ponekad zna u cijelosti omotati granu ili čak i drvo.
Divlji hmelj (Humulus lupulus)
Brzorastući, višegodišnji penjač s mekim, uvrnutim stabljikama i karakterističnim češerastim plodovima. Raste uz riječne obale i šikare. Vrlo je gusta u šumama vrba i topola, stvarajući guste zastore.
Obična pavitina (Clematis vitalba)
Lagana i razgranata, s ljetnim bijelim cvjetovima i pahuljastim plodovima zimi, ova penjačica je česta na zapuštenim područjima i šumskim rubovima. To je povijuša, često radi velike zavjese među drvećem.
🌿 Penjačice mediteranskog prostora
U priobalju i na otocima, klima i vegetacija oblikuju specifičnu skupinu penjačica, prilagođenih sušim, sunčanijim staništima i siromašnijem tlu. Ove biljke često imaju bodlje, kožaste listove ili podzemne rizome – sve kako bi preživjele u izazovnim uvjetima. Čewste su i u makiji.
Crvena tetivka (Smilax aspera)
Tvrda i žilava biljka s srcolikim listovima i oštrim trnovima, koja se često omata oko grmlja i koristi kao neprobojna živica. Plodovi su sjajne crvene bobice koje dugo ostaju na biljci.
Isprepletena kozja krv (Lonicera implexa)
Poluzimzelena penjačica s dugim, vitkim stabljikama i mirisnim cjevastim cvjetovima ružičaste do žućkaste boje. Privlači oprašivače poput pčela i leptira.
Bljušt (Tamus communis)
Prepoznatljiv po sjajnim, srcolikim listovima i crnim bobicama koje su toksične, ali su mladi izdanci jestivi kad se pravilno pripreme. Raste na sjenovitim mjestima, često uz kamene zidove i putove.
Strani broć (Rubia peregrina)
Penjačica s tamnozelenim, čvrstim listovima i sitnim, zelenkastim cvjetovima. Korijen se nekad koristio za dobivanje crvene boje.
🌸 PENJAČICE U VRTU – OD DIVLJINE DO DEKORA
Ljepota penjačica iz prirode inspirirala je ljude da ih uzgajaju u vrtovima, na pergolama, uz ograde i pročelja kuća. Mnoge ukrasne vrste dolaze iz drugih dijelova svijeta, ali su dobro prilagođene našem podneblju.
🎍 Popularne kultivirane penjačice:
- Glicinija (Wisteria sinensis) – raskošni grozdovi mirisnih ljubičastih cvjetova.
- Bugenvilija (Bougainvillea) – živopisna i neodoljiva u mediteranskim vrtovima.
- Klematis (Clematis spp.) – brojne sorte u raznim bojama, idealne za pergole.
- Ruža penjačica (Rosa spp.) – klasika koja unosi romantiku i miris.
- Pasiflora (Passiflora spp.) – egzotična ljepotica s neobičnim cvijetom i jestivim plodovima.
🌿 Savjet za vrt: Kombinirajte autohtone divlje vrste s kultiviranim za divlje-ukrasni efekt i potporu bioraznolikosti!
Lijane
Lijane su drvenaste biljke penjačice, najčešće porijeklom iz tropskih krajeva, gdje čine važan dio guste, višeslojne džungle. Njihove duge, savitljive stabljike omogućuju im da dosegnu sunčevu svjetlost penjući se uz stabla drugih biljaka. Iako su rijetke u umjerenim krajevima, kod nas se njihov način rasta može vidjeti kod bršljana, koji se ponaša kao lijana hladnijih područja.
🌱 Zaključno
Biljke penjačice su majstori prilagodbe, bilo da divlje vijugaju kroz šumski svijet ili krase vrtne zidove. Njihova funkcija nije samo estetska – važne su za eko sustav, pružaju zaklon, hranu i vertikalnu dinamiku krajoliku.
Ako imate ogradu, sjenicu ili stari zid – pozovite koju penjačicu da se useli. Doprinos prirodi nikad nije izgledao tako zeleno i graciozno.
O autoru
