Krk je otok bogate i raznolike prirode – istraži njegove šume, travnjake, litice, močvarna i morska staništa te zaštićena područja ključna za očuvanje bioraznolikosti.

Otok Krk, smješten u sjevernom Jadranu, poznat je po svojoj iznimnoj prirodnoj raznolikosti. Njegovi krajolici obuhvaćaju guste šume, prostrane travnjake, strme litice i bogato podmorje. Ova raznolikost čini Krk jedinstvenim područjem u Hrvatskoj.

Geografija i klima

Otok Krk je jedan od dva najveća hrvatska otoka po površini (405,8 km²), a njegova razvedena obala duga je čak oko 220 kilometara. Smješten je u sjevernom Jadranu, u Kvarnerskom zaljevu, gdje s otocima Cresom, Lošinjem, Rabom i manjim susjedima čini skupinu Kvarnerskih otoka. Od kopna ga dijeli Velebitski kanal na jugu i Vinodolski kanal na sjeveru, dok mu je najbliži kopneni dio odvojen svega 500 metara širokim kanalom Mala Vrata. Upravo ovdje je 1980. izgrađen Krčki most, dug 1430 metara, koji povezuje otok s kopnom preko otočića Sv. Marka.

Otok se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok dužine gotovo 40 km, dok je širina u smjeru sjeveroistok-jugozapad oko 20 km. Njegova unutrašnjost obilježena je velikom geološkom i krajobraznom raznolikošću – od plodnih flišnih udolina poput Vrbničkog i Dobrinjskog polja, do visokih krških zaravni u južnom dijelu s najvišim vrhom Obzova (568 m). Južni dio posebno se ističe kontrastom između ogoljenih visoravni i zelene Bašćanske doline, kojom protječe stalni vodotok Vela Rika.

Reljef otoka rezultat je dinarskog pružanja flišnih dolina i vapnenačkih grebena, dok duboki sloj tzv. Krčke breče, koji je možda trag drevnog udara meteorita, otkriva njegovu jedinstvenu geološku povijest.

Krk se nalazi u pojasu mediteranske klime, obilježene toplim i suhim ljetima te blagim i vlažnim zimama, uz prosječnu godišnju temperaturu od oko 14–15 °C. Padaline su neujednačeno raspoređene, s maksimumom u jesenskim i zimskim mjesecima. Ovakva klima izuzetno pogoduje raznolikosti vegetacije, uključujući mediteranske, submediteranske i kontinentalne elemente, što Krk čini iznimno bogatim u biološkom smislu.

Šume i vegetacijski pojas

Otok Krk obiluje šumskim staništima, od submediteranskih listopadnih šuma do vazdazelenih šumaraka hrasta crnike, stvarajući bogat i raznolik vegetacijski mozaik.

Većina otoka pripada submediteranskoj zoni hrasta medunca (Quercus pubescens), u kombinaciji s vrstama poput bijelog graba (Carpinus orientalis), maklena (Acer monspessulanum), crnog jasena (Fraxinus ornus) i cera (Quercus cerris). U višim, južnim dijelovima Krka, u prošlosti je bio prisutan i sredozemno-montanski pojas crnog graba (Ostrya carpinifolia), no taj je pojas uvelike degradiran ispašom stoke te je danas uglavnom zamijenjen kamenjarima i pašnjacima.

Manji dio otoka, osobito u priobalju i na specifičnim mikrolokacijama, prekriven je vazdazelenom vegetacijom hrasta crnike (Quercus ilex), što je tipično za eumediteransku zonu. Na terenu su također česte mješovite šume i šikare, u kojima se pojavljuje i crni bor, osobito kao posljedica pošumljavanja.

Prema klasifikaciji korištenja zemljišta, oko 48 % otoka Krka pokrivaju šume i prirodna vegetacija. Od toga je najzastupljenija kategorija bjelogorične šume (32 %), a zatim slijede prijelazna šumska područja, sklerofilna vegetacija, mješovite i crnogorične šume. Ipak, treba napomenuti da znatan dio današnjih šumskih površina predstavlja sekundarnu sukcesiju, odnosno zarašle napuštene poljoprivredne površine.

Ove šume nisu samo prirodno vrijedne – one su i kulturno-povijesni krajobrazi, koje su stoljećima njegovali samostanski redovi, čineći ih jedinstvenim spomenicima suživota čovjeka i prirode.

Travnjaci i kamenjar

Na otoku Krku prevladavaju suhi kamenjarski travnjaci, koji su nastali stoljećima intenzivne ispaše i krčenja šuma, posebno na južnim i istočnim dijelovima otoka. Ova staništa nisu samo slikovita – ona su i ekološki iznimno vrijedna, posebno u kontekstu očuvanja rijetkih i ugroženih vrsta.

Najzastupljeniji tip je istočno-mediteranski suhi travnjak Scorzoneretaila villosae (CST 62A0), koji zauzima između 2 i 15 % ukupne površine ovog staništa u Hrvatskoj, čineći Krk ključnim područjem za njegovo očuvanje. Ovi travnjaci predstavljaju važno hranilište i gnijezdilište za brojne vrste ptica grabljivica – bjeloglavog supa, surog orla, sivog sokola i orla zmijara, kao i za sovu ušaru, ćukavicu i jarebicu kamenjarku.

Na manjim površinama uz Jezero kod Njivica, prisutni su i vlažni submediteranski travnjaci Molinio hordeion secalini (CST 6540), koji su vrlo rijetki u mediteranskom području. Ti “mokri otoci unutar otoka” izuzetno su važni za migratorne ptice i brojne vrste biljaka i vodozemaca.

Kamenjarski travnjaci Krka ne čine velike i povezane površine, već se mozaično isprepliću s šikarama, šumama, vinogradima, maslinicima i zapuštenim poljima. Upravo ta strukturna raznolikost krajolika omogućuje stanište i sklonište brojnim vrstama – od gmazova poput četveroprugog kravosasa i čančare, do šišmiša poput velikog i južnog potkovnjaka.

Otok Krk dom je raznolikih vrsta gmazova, osobito guštera i zmija, koje nastanjuju suhe kamenjarske travnjake, šikare i rubove šuma. Među gušterima najčešći su dalmatinski gušter, krški gušter i zelembać , prepoznatljiv po svojoj intenzivno zelenoj boji. Od zmija, Krk nastanjuju bjelica , ribarica te crvenkrpica , sve neotrovne i korisne vrste koje pridonose ravnoteži ekosustava. Otok je važno stanište i za četveroprugog kravosasa, jednu od najvećih europskih zmija, zakonom zaštićenu zbog ugroženosti.

Velik izazov za očuvanje travnjaka danas predstavlja zarastanje terena. U dijelovima Krka, posebice oko Obzove i Velog vrha, dolazi do širenja šmrike (Juniperus oxycedrus) i mladih crnih borova, što uzrokuje postupno nestajanje travnjačke vegetacije.

Unatoč tome, kamenjarski travnjaci na Krku i dalje su očuvani u zadovoljavajućem stanju – osobito oni na strmim, vjetrovitim obalama koje su izložene buri, gdje je tlo ogoljeno, a vegetacija niska i otporna.

Slatkovodna staništa

Iako je poznat po sušnom i krškom krajoliku, otok Krk krije i dragocjena slatkovodna staništa, koja predstavljaju žarišta bioraznolikosti i ključna su za vodoopskrbu i ekološku ravnotežu otoka.

🟦 Jezero Ponikve i Jezero kod Njivica

Krk je jedan od rijetkih hrvatskih otoka s dva stalna prirodna jezera:

Jezero Ponikve je najveći rezervoar pitke vode na otoku. Iako je nastalo prirodno, tijekom 1980-ih godina preoblikovano je izgradnjom nasipa duljine 527 m i visine 12 m, čime je stvoreno veće akumulacijsko jezero koje danas ima višestruku funkciju – vodno, ekološko i gospodarsko značenje.

Jezero kod Njivica, poznato i kao Omišaljsko jezero, nastalo je na vapnenačkoj podlozi koja je vodonepropusna zbog nakupljenog mulja. Površine je oko 33 ha, a prosječne dubine 4 metra. Ima iznimnu prirodnu i znanstvenu vrijednost te je predmet brojnih istraživanja još od 19. stoljeća.

Oba jezera dom su rijetkih i zaštićenih vrsta, poput: barske kornjače (Emys orbicularis), jezerskog regoča (Lindenia tetraphylla) i istočne vodendjevojčice (Coenagrion ornatum)

🌱 Lokve – skrivena vodena blaga

Na Krku se nalazi i oko 300 prirodnih, poluprirodnih i umjetnih lokvi, često smještenih u ponikvama i dolinama, koje imaju iznimno značenje za očuvanje bioraznolikosti, osobito u mediteranskim, pretežno suhim staništima. One su pojilišta za divljač i stoku, staništa vodozemaca i vretenaca, migratorna točka za ptice vodarice.

Posebno je istaknuta lokva Diviška, jedna od najpoznatijih na otoku, smještena u podnožju suhozidnih struktura mrgara, gdje se susreće čak pet pasišta, što je čini i kulturnim krajobrazom iznimne vrijednosti.

Krk je važno područje za očuvanje *mediteranskih povremenih lokvi (3170)**, a više od 15 % ukupne površine ovog staništa u Hrvatskoj nalazi se upravo na otoku.

🌊 Vela Rika – jedini stalni vodotok na hrvatskim otocima

Krk se ističe i po rijetkosti među jadranskim otocima: dom je jedinog stalnog riječnog toka, Vele Rike (poznate i kao Suha Ričina), koja se proteže 12 kilometara i ulijeva u more u Bašćanskoj dragi. U sušnim razdobljima djelomično ponire, ali tijekom većeg dijela godine osigurava vodeni kontinuitet, važan za biljni i životinjski svijet Bašćanske doline.

Obalne litice

Obalne litice otoka Krka spadaju među najimpresivnije krajobraze otoka, osobito na njegovoj jugoistočnoj strani, između rta Glavine i uvale Mala luka, gdje se uzdižu najviše stijene Krka – do čak 300–400 metara visine. Ovo područje obuhvaća predjele Butinja i Kuntrep te spektakularni kanjon Triget, dug oko jedan kilometar i širok tek dvadesetak metara.

No litice Krka nisu važne samo zbog svoje botaničke specifičnosti – one su i ključna ornitološka staništa. Upravo ovdje nalazi se jedina kolonija bjeloglavih supova (Gyps fulvus) na Krku, jedne od najugroženijih ptičjih vrsta Europe. Krčki supovi svakodnevno prelijeću prostor između Učke, Cresa, Krka, Paga i Velebita, pretražujući područje radijusa 50–60 km.

Osim bjeloglavog supa, litice su gnijezdilišta i za sovu ušaru, sivog sokola, surog orla i zmijara.

Litice, zbog svoje nepristupačnosti i izloženosti buri, danas su još uvijek izuzetno dobro očuvane, a njihova krajobrazna i biološka vrijednost prepoznata je proglašenjem Posebnog ornitološkog rezervata Glavine – Mala luka, prvog takve vrste u svijetu osnovanog upravo za zaštitu supova još 1969. godine.

Obala mora

Otok Krk ima izuzetno razvedenu i raznoliku obalu, dugu oko 220 kilometara, s brojnim uvalama, rtovima, šljunčanim plažama i stjenovitim predjelima. Geomorfološki gledano, istočna obala otoka je izrazito strma, nepristupačna i ogoljena, dok je zapadna i južna obala blažih nagiba i pogodna za kupališni turizam, osobito u uvalamaKrk.

Uzduž Krčke obale rasprostranjeni su različiti tipovi obalnih staništa, uključujući:

• Stijene i klifove s endemičnim biljkama roda Limonium (1240),
• Vegetaciju jednogodišnjih halofita (1210),
• Velike plitke uvale i zaljeve (1160),
• Muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke (1140)Krk.

Uz obalu Krka najrasprostranjeniji je stanišni tip stijena i strmaca (klifova) mediteranskih obala obraslih endemičnim vrstama roda Limonium (1240). Ovisno o visini i izloženosti prskanju mora, ove zajednice se stapaju s kopnenim staništima poput karbonat.

U pukotinama stijena gnjezdi se i morski vranac , dok su uz obalu redoviti vodomar i crvenokljuna čigra , kao i migratorne vrste poput male bijele čaplje.

Jedno od najvažnijih obalnih područja je svakako uvala Soline na sjeveroistočnoj obali otoka. U dnu ove plitke, zatvorene uvale razvilo se močvarno i muljevito stanište s bogatom halofilnom vegetacijom – poznate su slanuše Meline, koje pripadaju ciljnom stanišnom tipu mediteranske i termoatlantske vegetacije halofilnih grmova (Sarcocornetea fruticosi).

Ova močvarna zona predstavlja važno migratorno i zimovališno područje za brojne ptice vodarice, jedino poznato otočno stanište u Hrvatskoj za žabu krastaču (Bufo bufo), stanište rijetkih biljaka poput primorske mlječike i kalijske solčnjače.

More

Podmorje otoka Krka skriva pravu riznicu biološke raznolikosti, s raznovrsnim morskim staništima od pješčanih i muljevitih dna, preko grebena, pa sve do podmorskih livada posidonije. Ova staništa nisu samo estetski privlačna – ona su temelj zdravlja cijelog ekosustava otoka.

Najvažniji stanišni tipovi u podmorju Krka, prepoznati i u sklopu ekološke mreže Natura 2000, uključuju:

• Naselja posidonije (Posidonion oceanicae) – podmorske livade endemske vrste posidonije, ključne za apsorpciju CO₂, zaštitu obale od erozije te mrijest i zaklon brojnim morskim organizmima. Na Krku je kartirano više od 400 ha ovih livada, s najvažnijim područjima uz istočnu i jugoistočnu obaluKrk.
• Grebeni (1170) – stjenoviti podvodni sustavi koji nastanjuju brojne vrste riba i beskralješnjaka. Posebno su razvijeni uz istočnu i jugozapadnu obalu te oko otoka Plavnika i KormataKrk.
• Pješčana dna (1110) i muljevita dna izložena zraku za vrijeme oseke (1140) – ovi rijetki tipovi morskog dna dom su organizmima koji podnose ekstremne uvjete, a na Krku su zabilježeni uz uvalu Zaglav, Crikveni rt i SolineKrk.
• Preplavljene ili dijelom preplavljene morske špilje (8330) – devet poznatih špilja uz Krčku obalu predstavljaju skrovita staništa za specijalizirane vrste, često endemske ili rijetkeKrk.

Posebno istaknuto je stanište posidonije, koje osim ekološke ima i zakonsku zaštitu, s jasno propisanim mjerama očuvanja – zabranjeno je sidrenje, nasipavanje, gradnja i uporaba ribolovnih alata koji oštećuju livadeKrk. U posidonijskim livadama žive i periska – strogo zaštićena vrsta školjkaša, kritično ugrožena u cijelom Mediteranu.

Iako su istraženost i sustavno praćenje podmorskih staništa Krka još uvijek ograničeni, već dostupni podaci govore o visokoj vrijednosti i očuvanosti podmorja, koje još uvijek krije mnoge nepoznate i potencijalno ugrožene vrste.

More oko Krka nije samo kulisa ljetnog odmora, već i životni prostor koji čuva krhku ravnotežu između prirodne raznolikosti, ribarstva i turizma – stoga zahtijeva pažljivo planiranje i zaštitu u godinama koje dolaze.

Zaštićena područja

Na otoku Krku već je više od pola stoljeća prepoznata potreba za zaštitom prirode, a prvi koraci učinjeni su još 1969. godine, kada su proglašeni tri posebna rezervata – šumski rezervati Košljun i Glavotok, te ornitološki rezervat Glavine – Mala luka (Kuntrep)Krk.

🟢 Nacionalno zaštićena područja:

• Posebni rezervat šumske vegetacije Košljun (7,44 ha): smješten na otočiću u Puntarskoj dragi, sadrži bujnu i dobro očuvanu autohtonu šumu hrasta crnike, a važan je i kulturno-povijesno, zbog franjevačkog samostana.
• Posebni rezervat šumske vegetacije Glavotok (1,57 ha): obuhvaća šumu crnike i crnog jasena na zapadnoj obali otoka, uz naselje Glavotok.
• Posebni ornitološki rezervat Glavine – Mala luka (Kuntrep): jugoistočna obala otoka, s najvišim liticama Krka, stanište bjeloglavog supa – prvi rezervat na svijetu osnovan isključivo za zaštitu ove vrsteKrk.

🟦 Ekološka mreža Natura 2000:

Otok Krk dio je europske mreže Natura 2000, i to kroz:

• POVS (područja očuvanja značajna za vrste i staništa) – npr. Otok Krk, Jezero Njivice, Jezero Ponikve, Zaljev Soline, Podmorje Plavnika i Kormata, Podmorje istočne obale.
• POP (područja očuvanja značajna za ptice) – npr. Kvarnerski otoci, iako nije detaljno obrađen u ovom planu.

U okviru tih područja očuvanja, štite se podmorske livade posidonije, klifska staništa s endemima roda Limonium, halofilni grmovi i travnjaci, špilje, močvarna područja poput uvale Soline, dvije slatkovodne površine – Jezero Njivice i Jezero Ponikve, iznimne otočne oaze bioraznolikosti.

🔶 Ostale kategorije i predložena područja:

• Spomenici prirode: npr. špilja Biserujka i mnoge manje morske špilje, prirodna šljunčana žala, te lokve u obalnom pojasu.
• Značajni krajobrazi: npr. Kameniti južni dio otoka Krka, Otok Sv. Marko – uvala Voz – Selehovica, te Uvala Soline – SulinjKrk.

Ukupno je, uz tri postojeća rezervata, predloženo još 35 dodatnih područja za zaštitu – 13 na kopnu i 22 u moru, što potvrđuje izuzetnu prirodnu vrijednost cijelog otokaKrk.