Dna naših jezera i rijeka nastanjuju slabo pokretni stanovnici. Slatkovodne školjke žive u stajaćim ili sporotekućim vodama, uglavnom u čvrstome mulju i pijesku.
Slatkovodne školjke dijele mnoge osobine s mnogo češćim i vrstama brojnijim morskim školjkama. Tijelo im je zaštićeno unutar dviju čvrstih ljuštura koje su spojene na leđnoj strani s elastičnim ligamentima. Mišići zatvaraju i otvaraju ljušture, duž leđnog ruba oba kapka nalaze se zupci i udubljenja, tako da zupci jednoga kapka ulaze u udubljenje drugog. Sama ljuštura sastoji se od tri sloja: vanjskog s užim i širim prugama zbog bržeg rasta ljeti, a sporijeg zimi. Središnji je dio porculanski i bezbojan, a unutarnji sedefast – sjajan i često s prelijevajućim bojama. S unutarnje je strane ljušture mekani plašt koji i stvara vanjski oklop. Najveći dio tijela zauzimaju listićave škrge pune trepetljika pomoću kojih školjka diše, ali i hrani se filtriranjem vode, uzimajući biljne i životinjske tvari te bakterije i alge. Voda ulazi kroz otvor na stražnjem kraju tijela, oplakuje škrge i izlazi na drugi otvor, iznad prvoga. Nemaju glavu, a usta su im iza prednjeg mišića zatvarača.
Slatkovodne su školjke uglavnom statične, ali se mogu polagano premještati pomoću velikog i mišićavog stopala, učvršćenog za leđni dio školjke. Izduženo je i oštrog ruba te podsjeća na klin ili sjekiru. Gotovo uvijek viri van. Školjke su uglavnom odvojena spola, a spolni organi na prednjem kraju tijela stvaraju spolne stanice. Mužjak izbacuje u vodu velik broj spermija koje struja donese do ženke i oplodi jaja. Ona se u njezinim škrgama razvijaju u sitne ličinke zvane glohidije koje onda izbacuje u vodu. Ljepljivim se “končićem” i kukicom zakvače na škrge ili kožu riba, i to točno određenih vrsta, a one koje ne uspiju propadaju. U nekoliko sljedećih tjedana ličinka se razvija u malu školjku i na kraju se otkida s ribe koja je služila samo kao prijevoz. Ako imaju sreće, slatkovodne će školjke živjeti godinama. Jedu ih rakovi, ptice, vidre …
U nas je česta vrsta slikarska lisanka. Dugačka je do 14 cm, zelenkastožuta do smeđa, a živi najčešće u rijekama. Ime je dobila jer su je nekad slikari upotrebljavali za miješanje boja. Bezupka je dobila naziv jer nema zube (bravu). Obično je žutozelena, a dugačka do 20 cm. Ljuštura je tanja jer živi više u muljevitom dnu stajaćih ili sporotekućih voda.
O autoru
