Naša je obala krševita, no u sjevernoj Dalmaciji, od Karinskog mora do Paga, nalazimo prostrana muljevita i pješčana područja, najznačajnija uz ono na delti Neretve. To su posebna staništa koja pridonose i pejsažnoj i biološkoj raznolikosti.
Muljevita i pješčana staništa u Hrvatskoj vrlo su rijetka i ugrožena, a ponajviše ih ima u Zadarskoj županiji. Sjeverozapadna Dalmacija ističe se položenom i pjeskovitom obalom u odnosu na veći dio hrvatske obale, koja je uglavnom stjenovita i strma. Na području Zadarske županije nalazimo prostrane plitke i dijelom potopljene uvale s prudovima: Ljubač i Plemići na kopnu, Dinjiška i Vlašići na Pagu, Velo i Malo blato na Pagu, ninska i paška solana, ušća Zrmanje i Karišnice te gotovo zatvoreno Karinsko i Novigradsko more. Razlog su ušća rijeka koja donose slatku vodu, sediment te važne naslage fliša u geološkoj podlozi – kompaktne i vodonepropusne građe (lapori, pješčenjaci, glina), gdje ima izvora vode. Fliš je i manje otporan na eroziju od čvrstih vapnenačkih stijena svojstvenih za krš, pa nastaju ravnija polja i udoline iznad kojih se uzdižu vapnenačka bila. Ravni kotari primjer su vrlo plodnoga flišnog područja.
Zamočvarena područja uz morsku obalu prijelazni su oblik staništa između mora i kopna, gdje često vladaju ekstremni ekološki uvjeti − visoka koncentracija soli i povremeno isušenje. Tome su se prilagodili specijalisti poput halofita − biljaka koje podnose visoku koncentraciju soli. Karakteriziraju ih prilagođene biljne vrste, naročito caklenjača. Lako je prepoznajemo u plitkoj vodi po mesnatoj stabljici i listovima. Iako ne djeluje privlačno, može se jesti kao salata, svježa ili tek malo prokuhana.
Općenito, uz obalu su najslanija staništa i ondje prevladava caklenjača, a rastu i primorska pepeljuga, primorski oman i drugo. Podalje od utjecaja mora već su manje slana, ali i dolaskom slatke vode, i bočata staništa, gdje prevladavaju sredozemni sitovi, u prvome redu primorski i oštri sit. Te biljke podsjećaju na travu, no mnogo su čvršće, okruglih glatkih stabljika i neuglednih cvatova koji strše s račvastim svatovima, sa strane pri vrhu. Često rastu gusto u busenu te se teško u njima kretati. Zbog slanosti, i tu raste malo ostalih vrsta, kao što su primorski zvjezdan, klasasta kičica i drugi halofiti. Često su sve te zajednice mozaički izmiješane, a prelaze i prema halofitskim zajednicama na sušim staništima. U kasno ljeto takva područja znaju ugodno oživjeti od ljubičastih cvjetova jesenske mrižice.
Pratite nas na Instagramu i Facebooku
Ovim posebnim životnim uvjetima prilagodile su se i zajednice mikroorganizama i beskralježnjaka (račići, mnogočetinaši i dr.). Njima se hrani velika skupina ptica koje su se također prilagodile takvom staništu i koje nazivamo ćurlinima. U tu skupinu spadaju prutke, kulici i žalari; ističu se dugim nogama kojima mogu hodati po mulju i dugim kljunom kojim traže duboko zakopanu hranu. Sjeverozapadna Dalmacija također je međunarodno važno područje za ptice, zapravo važno i rijetko područje gniježđenja morskog kulika i vlastelice. To je područje jedino pravo zimovalište ćurlina u Hrvatskoj, a važno je i za zimovanje močvarica i morskih ptica. Zbog svega navedenog, sjeverozapadna Dalmacija je uvrštena u europsku ekološku mrežu Natura 2000 u Hrvatskoj.
Uvale Ljubač i Plemići pod izravnim su utjecajem valova i još više morskih mijena. Nalaze se na najzapadnijem i sjevernijem dijelu Ravnih kotara, nasuprot otoka Paga. U dijelu najbližem moru prevladavaju pijesak i mulj, a tu se gnijezdi i morski kulik, vrlo rijetka i ugrožena ptica. Malo dalje su niski sitovi, gnjezdište žute pastirice, a podalje vlažni travnjaci ili pokoje stablo vrbe ili topole. U uvali Ljubaču blizu su kuće i vinogradi, vrtovi ili voćnjaci. Do uvale Plemići stiže i potok koji je plavio polje, no regulacijom je plavljenje smanjeno, a i područje je presječeno novom cestom. Obje uvale vrlo su važne tijekom proljetnih i jesenskih selidbi te za zimovanje jer ptice ondje imaju dovoljno hrane i zaklon. Primjerice, u uvali Plemići može se vidjeti i nekoliko desetaka pozviždača, velike ptice dugog i jakog, prema dolje zakrivljena kljuna.
Nešto dalje od morske obale su plitke i zarasle močvare, tzv. blata na Pagu, otoku sira i čipke: Veliko, Kolansko i Malo blato. Ovdje su se usred kamenjara i okolnih brda ugnijezdile ravne i plitke močvare. Na dnu krških polja sa stalnijim izvorom slatke vode, to su male oaze usred krša – voda je okružena i trskom, koja pruža više mogućnosti za skrivanje i gniježđenje. Budući da su važne u selidbama i zimovanju, ne čudi što je tu zabilježeno 168 vrsta ptica. Veliko blato stalan je izvor vode i stalno jezerce, a otuda se crpi voda za piće. Malo blato je bočato i ljeti presuši. Svejedno, na njemu je jedno od najvažnijih gnjezdišta ugrožene eje livadarke u Hrvatskoj, gdje se gnijezdi desetak parova. Ova vrsta, za razliku od većine ostalih, gnijezdo savija na tlu. Eje su tipične grabljivice otvorenih prostora. Te dugorepe i dugokrile ptice elegantno i brzo kreću se u mekom i lelujavom letu, često tik nad tlom. Kad zapaze plijen, strmoglave se na njega i hvataju ga čvrstim stiskom oštrih kandži na kraju relativno dugih nogu.
Stari hrvatski gradić Nin oduvijek je privlačio ljubitelje starine, no slana muljevita područja iznimna su prirodna vrijednost te postaju sve veći identitet. More oko Nina je toplo i plitko te tvori lagunu. Od ostatka zaljeva odvojeno je oko 800 metara dugim pješčanim prudom nalik na ždrijelo. To je ninski Ždrijac. Nin okružuje ukupno osam kilometara pješčanih plaža, od kojih najduža, Kraljičina plaža, ima tri kilometra. Sve su one zbog pličine i pijeska idealne za obitelji s malom djecom. Snažni vjetrovi sve više privlače i ljubitelje kite surfinga. Neke od ninskih pješčanih plaža sadržavaju i ljekovito crno blato, koje se u zdravstvene svrhe upotrebljava od rimskog doba do danas. To je pelitni mulj tamnosive do crne boje, zapravo blato sa staklenjačom i važno prirodno stanište.
Posebnu važnost ima solana, najstarija gospodarska aktivnost u Ninu. Solana je kao izmijenjeno područje zadržala većinu prirodnih obilježja i sada je zamjenska slana močvara. To se dobro vidi po sagu biljaka caklenjača u plitkoj vodi, ali i po mnogim vrstama ptica. Za Nin je svakako najznačajnija vlastelica, a solana je njezino najznačajnije gnjezdište. Izdaleka su uočljive njezine duge ružičaste noge i ljupko tijelo s crnim krilima na bijelom tijelu. Ovoj ptici odgovaraju i slatka i bočata i slana voda. Živi na plitkoj vodi močvara, laguna, riječnim ušćima, pješčanim i muljevitim obalama, ali i na ribnjacima, solanama i taložnicama, gdje dubina u pravilu ne smije prelaziti dvadesetak centimetara. Na hranilištima se najčešće i gnijezdi: odabere neki otočić ili prud, a gnijezdo gradi na tlu. Općenito, u ninskoj laguni je zabilježeno 200 vrsta ptica, a na solanama se gnijezdi kritično ugrožena vrsta morski kulik. Tijekom preleta u travnju vidi se i kritično ugrožena vrsta modronoga sabljarka.
U vrlo slanoj vodi solane preživljava malo životinjskih organizama, a specijalizirane za te ekstremne uvjete često nalazimo u odsustvu drugih vrsta u velikom broju. Riba obrvan jedna je od njih te može živjeti u slanoj i slatkoj vodi. Duga 6 − 7 centimetara, često stvara vrlo guste populacije u solani, no općenito je na crvenoj listi i prema riziku od izumiranja, prema IUCN kriterijima, u Hrvatskoj ugrožena vrsta. Račić slaništar također je izrazito prilagođen životu u iznimno slanoj vodi, a preživi i sušu, jer njegova jajašca imaju opnu koja ih čuva od isušenja, pa čak nakon deset godina na suhom, čim dođu u vodu, iz njih se izlegnu račići.
Nin snažno promiče ideju održiva razvoja, ekološkog turizma, ponajprije zahvaljujući golemom radu tamošnje turističke zajednice. U planu je ekopark Ninska laguna, razvoj lokalne zajednice koja gospodari, brine se i čuva jedinstvenu prirodnu baštinu Hrvatske i Europe.
O autoru
